- hifimedia

AUDIO
VIDEO
SURROUND
DIGITAL CAMERA
MUSIC
FILM
30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #82 / 2010.
3D
TEHNOLOGIJA
dostupna i kod nas
Isprobali smo plazmu, LCD i dva Blu-ray playera
NA TESTU
GLAZBA
Ayre DX-5, T+A Music Player MkII, Krell S-300i, Denon DCD 2010 AE, Cardas
Clear Beyond, Selfic Audio Stratus, Dali Ikon 6 MkII, Test pet zvučničkih
kabela, HRT Music Streamer II, Bowers&Wilkins P5, Panasonic TX-P50VT20,
Samsung UN46C8000, Panasonic DMP-BDT 300, Samsung BD-C6900, Sharp
46LE820E, Pentax W90, Panasonic Lumix DMC-FT2, Olympus μ:Tough 6010,
Bose-Mazda CX-7, B&W MM-1
Godišnjica koncerta Live Aid, The Chemical Brothers, The National, Nick
Cave, The Roots, The Fall, Two Door Conema Club, LCD Soundsystem, Django
Reinhardt, Keith Jarrett / Charlie Haden, Lionel Loueke
FILM
Portret režisera Federico Fellinia, Povijest 3D filma, Recenzije DVD filmova
OSVOJITE MARANTZ STEREO RECEIVER VRIJEDAN 2.990 KUNA!
© 2010 Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. Harman Kardon je zaštićeni znak Harman International Industries, Incorporated,
registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. Značajke,specifikacije i izgled podložni su izmjenama.
UREDNIK / IZDAVAČ
Andrija Ćurković - [email protected]
POMOĆNIK UREDNIKA
Tihomir Ivka - [email protected]
TEHNIČKI UREDNIK
Danko Šuvar - [email protected]
SURADNICI
Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević,
Jagor Čakmak, Ivan Dobranović,
Emil Dobrijević, Gordan Gaži,
Mario Grdošić, Davor Hrvoj,
Igor Jadan, Neven Kos,
Denis Leskovar, Dubravko Majnarić,
Jura Matić, Mario Mlakar,
Zoran Radenković, Dubravko Toplak
LEKTURA
Tihomir Ivka
±3&77)7-:)#
=)%,.978%&-8²
ADRESA REDAKCIJE
Slavonska avenija 2,
10000 Zagreb
Tel. 01/6191 287
Fax: 01/244 55 27
e-mail: [email protected]
www.hifimedia.hr
www.facebook.com/hifimedia
3+,/,36),'(/,2'6
3KLOLSV)LGHOLRGRFNLQJVXVWDY'6
XMHGLQMXMHHOHJDQWDQGL]DMQLMHGLQVWYHQX
NDNYRþX]YXNDXNRMHPPRæHWHXæLYDWL
VDVYRMLKL3KRQHLL3RGXUHĄDMD
7HKQRORJLMDSDVLYQRJSULMHOD]D
RPRJXþXMHGDVYDNL]YXNĀXMHWHYUOR
MDVQRSDMHJOD]ED]DGLYOMXMXþHĀLVWD
LSRWSXQD=DREOMHQLUXERYLNXþLäWD
RJUDQLĀDYDMXUDVSUäLYDQMH]YXNDäWR
RPRJXþXMHSUHFL]QLMXLSULURGQLMX
UHSURGXNFLMX]YXND
TISAK
Grafički zavod Hrvatske d.o.o.
Radnička cesta 210
10000 Zagreb
tel. 01/2499 000
fax. 01/2407 166
NAKLADNIK
Multimagazin d.o.o.,
Gajščak 33, 10000 Zagreb
Napredak i nostalgija
Neposredno prije jubilarnog, 50-godišnjeg održavanja sajma IFA u Berlinu
izašli smo s magazinom u kojem je dodana nova rubrika pod nazivom
iTEHNO koja će u buduće detaljnije pratiti nove trendove u reprodukciji slike
i zvuka. Još do nedavno bili su samo još jedna od alternativa, ali su se u
međuvremenu nametnuli kao dominanti trend korištenja tehnologija
za svakodnevnu upotrebu. Pametni telefoni, MP3 playeri, download
audio/video datoteka s Interneta je toliko uzelo maha i utjecaja na tržištu
da se cijela industrija potrošačke elektronike gotovo preko noći okreće u
zauzimanje svojih udjela na ovom novom i brzo rastućem tržištu.
Bez pravog zvuka,
filmovi su samo
pola zabave.
Da "svi" idu u tom smjeru dovoljno govori i najava organizatora sajma
IFA koji će ove godine otvoriti dvije potpuno nove zone – IFA iZone i IFA
eLibrary. U prvoj će se predstaviti Apple proizvodi i sve dostupne Mac
aplikacije, dok će druga biti otvorena za nove medije kao što su eBook i
tablet PC proizvodi.
Iako smo skloni novim tehnologijama i uslijed toga dopunjavanju i mijenjanju
rubrika unutar magazina, ne odričemo se našeg postanka kada je bio samo
stereo. Stoga smo od ovog broja vratili naš originalni HI-FI logo, mnogi od
vas su ga prvi put vidjeli 1996. godine i vjerojatno sazrijevali s njime, koji će
jamčiti da će se u tom dijelu magazina pisati jedino o "čistokrvnom" stereo i
high-end audiu.
Nakon duljeg vremena "probudio" nam se i kolega Danko Šuvar koji će
opet u svakom narednom broju imati kolumnu iz New Yorka gdje će
analizirati događaje i trendove na američkom tržištu iz područja
potrošačke elektronike.
Ovaj broj većim dijelom tematski pokriva 3D tehnologiju (testovi, povijest na
filmu i osvrt na trenutnu situaciju na američkom tržištu) što će se vjerojatno
nastaviti i u narednim izdanjima nakon posjeta sajmu IFA koji će po
najavama biti bogat novitetima.
Očekujte vrlo burnu i tehnološki bogatu jesen koja će imati kulminaciju na
našem Audio Video sajmu. Do tada, uživajte u ljetovanju i čitanju.
Andrija Ćurković
Urednik
Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog
časopisa ne smije biti reproduciran u bilo
kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez
prethodne pismene suglasnosti izdavača.
Osluhnite što vam nedostaje. Doživljaj kućnog kina puno je više od ravnog zaslona. Vjerni
high-definition zvuk s dubokim i sveobuhvatnim basom pojačava svaki vizualni doživljaj, a Harman Kardon ®
HS 280 pruža vam užitak sa stilom. Integrirani A/V receiver i DVD player podržava diskove doslovno svih
formata, pruža mogućnost povezivanja na audio uređaje i konzole za igru, te omogućava pristup datotekama
preko kućne računalne mreže. Odabir izvora pojednostavljen je putem višejezičnih HD izbornika. Snažni
flat-panel zvučnici i kompaktni 200W aktivni subwoofer daju najbolji zvuk iz svakog izvora. Osluhnite
razliku koju donosi Harman Kardon HS 280 kod vašeg Harman Kardon distributera.
Puni raspon zvuka za doživljaj ravnog zaslona.
Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • [email protected]
www.hifimedia.hr
• www.mediaaudio.hr
Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117
hi-fimedia #82
3
Home Theatre
System
HS
SADRŽAJ
Test pet
zvučničkih kabela
još jedan od testova na
temu važnosti žica u
sustavu
30
HRT Music
Streamer II
superiorna zamjena za
svaku zvučnu karticu
33
Bowers&Wilkins P5
luksuzne slušalice izvrsnog
zvuka za iPod
Ekskluzivni test dva
3D HDTV-a i dva
3D BD playera
Panasonic TX-P50VT20
Samsung UN46C8000
Panasonic DMP-BDT 300
Samsung BD-C6900
70
The National
svjetska rock
klasa
Sharp 46LE820E
najbolja kvaliteta slike na
nekom Sharpu ikad
Vijesti
07
37
55
Audio
Video
Digital
14
Test dvije HD kamere
CANON HF-R106
SONY CX-115
Testovi
Ayre DX-5
potpuno univerzalan i
polivalentan uređaj
T+A Music
Player MkII
ozbiljni uređaj ozbiljnog
zvuka za ozbiljne sustave
Krell S-300i
pouzdano, razmjerno
neutralno i snažno pojačalo
Denon DCD 2010 AE
puno playera za novac.
Preporučljivo
Cardas Clear Beyond
reprodukciju glazbe čini
nepodnošljivo lakom
Selfic Audio Stratus
hrvatski zvučnik s talijanskim
srcem
Dali Ikon 6 MkII
sličan izvornom modelu, ali
daje više topline
4
18
22
24
26
Bose-Mazda CX-7
dobar auto i napredni
audio Bose sustav
B&W MM-1
mali zvučnici za veliki zvuk
iz PC-a
64
The Chemical
Brothers
The National
Nick Cave
Django Reinhardt
53
68
70
72
82
Film
Federico Fellini
58
110
MusicStyle
Live Aid
42
104
Povijest 3D filma
88
94
Ostalo
60
Kolumna:
Danko Šuvar, NY
Nagradna igra
06
114
94
14
20
Tri otporna
fotoaparata za ljeto
Pentax W90
Panasonic Lumix DMC-FT2
Olympus μ:Tough 6010
36
iTehno
110
3D tehnika na
filmu: od braće
Lumiere do
Avatara
60
28
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
KOLUMNA: NEW YORK
Izgledi uspjeha
3D TV-a
piše: Danko Šuvar
K
rajem prošlog mjeseca u New Yorku održan je tradicionalni CEA (Consumer Electronics Association) Line Show, jedna
vrsta mini CES-a, u organizaciji istog organizatora. Jedna od
glavnih atrakcija sajma bili su prijenosi utakmica sa svjetskog prvenstva u nogometu u 3D tehnici na nekom od Sony 3D televizora. S relativno normalnom veličinom ekrana za kućne uvjete (46-55 inča), bila je
to praktična 3D demonstracija kako bi 3D doživljaj izgledao u prosječnom stanu. Postavljeno je desetak televizora s kaučem za 2-3 osobe
ispred svakog televizora i garnitura 3D naočala na svakom stolu.
Doživljaj je svakako slabiji nego na ogromnim ekranima na velikim sajmovima, ali svejedno osjećaj dubine prostora daje novu dimenziju gledanju nogometne utakmice, posebno u situacijama u krupnom planu,
pred golmanom, ili kad je kamera iza golmana. Primjetno je da slika
nije jednako oštra kao kad se gleda 2D, efekt sličan gledanju kroz jeftine plastične naočale (kao one za zaštitu na radu), i ljudi izgledaju nekako umanjeno (zbog dodatne dimenzije realizma koja povećava limitaciju ekrana u odnosu na veličinu osobe u stvarnosti), ali sve u svemu za
prvu generaciju nove tehnologije rezultati su odlični. Nije bila primjetna sporost LCD tehnologije na Sony displejima, izgleda da Sony s tim
nema problema.
Kao i svaka nova tehnologija koja obećava, 3D daje novu šansu proizvođačima komercijalne elektronike, ali i tvorcima sadržaja (TV,
Hollywood) da ponovo povećaju prodaju u novom obliku nečega što
su već prethodno prodali i dobro zasitili tržište. Za razliku od audio formata (relativni neuspjeh SACD i DVD-Audia), novi video formati lakši
su za progurati (većina ljudi valjda više cijeni dobru sliku nego zvuk) i
3D je došao u pravo vrijeme da revitalizira prodaju novih i "cool faktor" uređaja na tržištu.
Većina velikih proizvođača već sudjeluje u 3D ponudi, ali neka važna
pitanja još nisu riješena, kao što su pitanja oko praktične interpretacije
HDMI 1.4 i HDMI 1.4a kod proizvođača, nezavršena SMPTE 3D specifikacija, nezavršen SCTE standard za 3D preko HDTV kablovske kutije i nekompatibilnost 3D naočala različitih proizvođača. Sve ovo treba
riješiti da bi 3D bio opće prihvaćen na tržištu, uključujući i pitanje (ne)
utjecaja dužeg nošenja 3D naočala na zdravlje, mozak i vid korisnika.
6
hi-fimedia #82
Kako će stvarno proći ovaj nalet 3D tehnologije (u smislu udjela na
tržištu u odnosu na 2D) još je teško predvidjeti, s obzirom da zahtjeva totalnu promjenu u bitnom dijelu sistema korisnika, treba promijeniti i HDTV displej, možda tek nedavno kupljen, i DVD (ili Blu-ray) player,
a specifikacije se još usaglašavaju. Prva istraživanje na tržištu govore slijedeće:
Prema anketi provedenoj među 250 prodavača audio-video uređaja širom SAD, provedenoj od strane CEA, povećani interes potencijalnih kupaca za 3D tehnologiju u posljednjih nekoliko mjeseci doprinio je
generalnom povećanju posjećenosti prodavaonica kod 80% anketiranih, i usprkos znatnoj zbunjenosti kupaca novom tehnologijom, mišljenje (potencijalnih i stvarnih) kupaca o 3D tehnologiji bilo je pozitivno u
50% slučajeva i negativno u samo 2%. Po istraživanju firme In-Styat,
do 2013. godine svaki peti prodani HDTV u SAD bit će 3D, s godišnjim povećanjem od 230% u 2011. u odnosu na 2010. Trenutno CEA
predviđa de će ove godine u SAD biti isporučeno milijun 3DTV displeja, što je znatno manje od predviđenih 4 milijuna početkom godine, ali
do promjene je došlo i zbog pooštrenja definicije što se smatra 3D displejom (mora imati HDMI 1.4 i jedno od mogućih 3D rješenja, aktivne
naočale, pasivne polarizacijske naočale, ili bez naočala). Ta prognoza
poklapa se s predviđanjem firme DisplaySearch, koja također predviđa 1 milijun ove godine, s rastom na 9 milijuna do 2012. Po anketama
iz prvog kvartala, 60% 3D displeja bili su LCD, a 40% plazme.
Na svjetskom nivou, po predviđanjima firme Displaybank, biće prodano 6,2 milijuna 3D displeja ove godine, oko 3% ukupne prodaje, sa
rastom na 83 milijuna do 2014, ili 31% udjela na tržištu. Glavna tržišta bit će SAD, Japan i Zapadna Europa, sa značajnim prodorom još
u Južnoj Koreji i Australiji. Po predviđanjima firme IMS Research, do
2015. bit će u opticaju 218 milijuna 3D displeja, a 241 milijun domaćinstava imat će 3D Blu-ray player i 280 milijuna HDTV kablovsku kutiju
sposobnu za 3D. Većina boljih displeja i Blu-ray playera za pet godina
bit će 3D, sa malom ili nikakvom razlikom u cijeni u odnosu na 2D, što
će dodatno ubrzati popularizaciju 3D uređaja.
Prodor 3D displeja dosta će ovisiti o podršci tvoraca 3D sadržaja, holivudske 3D kreacije iz kina trebale bi biti glavni popularizator koji će privući gledatelje tom iskustvu (kako bi kupovali i kućna Blu-ray izdanja u
3D kad postanu dostupna), zatim dolaze sportski prijenosi u 3D koji bi
trebali biti nosilac ekspanzije preko kablovske televizije, kao i premium
filmovi (plaćanje po gledanju) koji bi se relativno lako mogli integrirati u
sadašnje HDTV kablovske kutije ako podržavaju multi-frame tehnologiju. Ako budu ponuđeni po istoj cijeni kao i obični HDTV filmovi, to će
biti početak popularizacije i adaptacije filmova na 3D preko kablovske
televizije, koji bi se eventualno mogao proširiti i na ostale filmske kanale, uz prijenose utakmica.
Jedini problem još uvijek ostaje hoće li se potrošači prilagoditi naočalama koje se moraju koristiti da bi se gledao 3D (iako se predviđa da
će se 2014. praktično pojaviti displeji koji ne traže aktivne ili pasivne
naočale) i kako će se tvorci sadržaja suzdržati da ne prodaju samo 3D
efekte već i sadržaj suptilno prilagođen da mu 3D perspektiva povećava vrijednost doživljaja.
www.hifimedia.hr
Marten Getz
Getz upotpunjuju Martenovu Heritage seriju zvučnika.
Osim po mjeri izrađenih Accutonovih keramičkih jedinica,
Getz koristi novorazvijenu, također po mjeri konstruiranu,
aluminijsku pasivnu zvučničku jedinicu koja, uz nešto
manje gabarite samih zvučnika, predstavlja najveću razliku u odnosu na model Bird. Ovi trosistemski zvučnici uz
pasivne i aktivne niskotonske jedinice od 22,9 cm posjeduju keramički srednjotonac (17,8cm) i visokotonac od
www.hifimedia.hr
2,5 cm koji pokrivaju frekvencijski raspon od 30-40 000Hz
(+-3dB). Skretnice su drugog reda s reznim frekvencijama
na 400Hz i 2900Hz, a osjetljivost zvučnika je 87dB/2.83V.
Kućišta su izrađena od 23mm furniranog medijapana, dok
su dimenzije zvučnika 25x116x35cm, ukupne mase 35kg.
Zvučnici će biti dostupni u četiri različita finiša: crni lak
ili lakirani orah, trešnja i javor. Cijena: oko 20.000 USD.
INFO: http://sonetimage.adm.hr
hi-fimedia #82
7
VIJESTI
Bowers and Wilkins DB1
Morel Octave Signature
Izraelska tvrtka specijalizirana za zvučnike
nadogradila je svoju Octave Signature
zvučnike na stalak sa subwooferom koji je
tlocrtnim dimenzijama isti pa se umjesto na
stalak zvučnici stavljaju na subwoofer i čine
kompletan trosistemski zvučnik. Octave
Signature bookshelf koristi 13-centimetarski bas/srednjotonac i Acuflex tweeter
mekane kupole s neodimijskim magnetima.
Zanimljivo, u Morelu ne koriste nikakvo
unutrašnje dampiranje. Opcijski subwoofer
sadrži dvije jedinice membrana od 23 cm
u kutiji na koju se stavlja Octave Signature
zvučnik. Skretnica je odrezana na 150 Hz
pa se dosadašnji dvosistemac više ne mora
"mučiti" s dubokim basovima, već se bavi
samo srednjim i visokim tonovima. Iz Morela
poručuju da to rezultira s mnogo transparentnijim srednjotonskim područjem. Svi
Octave Signature zvučnici nabavljivi su u
crvenom, crnom i bijelom piano lak finišu.
INFO: www.morelhifi.com
DB1 predstavlja Bowers and Wilkinsonov referentni subwoofer
koji osim filmskih efekata realno reproducira i suptilnije glazbene
dionice te ga stoga preporučuju kao savršenog partnera svojoj
800 Diamond seriji zvučnika. DB1 može reproducirati frekvencijski
raspon od 17-145Hz (+-3dB) zahvaljujući dvjema membranama od
30cm, nasuprot postavljenim, niskofrekvencijskim jedinicama dugog
hoda opskrbljenima 1000W digitalnim pojačalom. Digitalni signalni
procesor, kojim se upravlja putem OLED ekrana, omogućuje prilagodbu zvučnika materijalu koji reproducira i prostoriji u kojoj se nalazi.
Preko SubApp programa izvodi se konfiguracija subwoofera putem
računala pomoću priložene mjerne opreme: mikrofona, zvučne kartice
i kablova. Uz analogne nebalansirane ulaze DB1 posjeduje i balansire,
XLR ulazne priključke. Dimenzije subwoofera su 49x46x41 cm dok
je njegova masa 50kg. DB1 će biti dostupan u tri finiša po cijeni od
29.900 kuna. INFO: www.sonusart.hr
Arcam Solo Neo
Nakon pet godina Arcam je odlučio
opremiti svoj poznati, sve-u-jednom sustav, s mogućnošću spajanja na internet.
Fizički skoro pa i identičan starom modelu,
novi model se najviše razlikuje pri pogledu
na stražnju stranu uređaja gdje se nalazi
Wi-Fi antena i priključak za mrežu putem
kojih je omogućen pristup glazbi preko
mreže i internetskim radio stanicama. Neo
podržava WAV, MP3, AAC, WMA i FLAC
glazbene formate, a tu je i USB utor
za reprodukciju glazbe sa USB uređaja,
Martin Logan Ethos
Američki Martin Logan je predstavio Ethos, novi model Reserve
ESL serije. Zasnovan na Martin
Loganovom referentnom CLX
modelu, Ethos koristi XStat elektrostatsku tehnologiju i zaštićenu
Vojtko topologiju skretnice kako
bi ispunili najviše standarde
učinkovitosti i preciznosti zvuka.
Elektrostatski panel dimenzija
111.8 x 23.4 cm zadužen je za
frekvencije do 375Hz dok je za
frekvencije do 37Hz zaslužna
kombinacija 20cm pasivnog radijatora i niskotonskog zvučnika
koji koristi 24-bitni Vojtko digitalni
procesor signala te je upogonjen
200W pojačalom klase D. Zvučnici
su dostupni u standardnim izvedbama od pravog drva (crni jasen,
tamna trešnja) i po prvi puta u
finišu od tikovine. Predviđena
maloprodajna cijena iznosi 48.800
kuna/par (standardni finiš).
INFO: www.mediaaudio.hr
8
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
CD reproduktor sa 24-bitnim Wolfson
digitalno analognim konvertorom, FM
radio te pojačalo snage 50W po kanalu.
Spajanjem irDaca (opcija) sa Solo Neom
omogućena je kontrola glazbe sa svakog
iPod-a i iPhone-a. Solo Neo posjeduje
pet analognih ulaza, izlaz za snimanje,
izlaze za spajanje na druga pojačala kao
i izlaz za drugu zonu sa nezavisnom kontrolom glasnoće. Uređaj je dostupan od
sredine lipnja po maloprodajnoj cijeni od
11.400kn. INFO: www.mediaaudio.hr
hi-fimedia #82
9
Sonus Faber Fenice
VIJESTI
10
hi-fimedia #82
2
U
subotu, 26. lipnja na otmjenoj lokaciji u
Palači Grassi u Veneciji, Sonus Faber je
predstavio svoj zvučnik vrhunske klase,
model Fenice. Sonus Faber ni dosad nije imao
razloga za lažnu skromnost, s Fenice još manje,
pa u popratnom materijalu stoji kratko i jasno
kako je ovaj model - koji će se prodavati po vrtoglavoj cijeni od 140 tisuća eura za par - predestiniran da radikalno promijeni audio svijet. U zvučniku dimenzija 1713 x 747 x 791mm skriva se Sound
Field Shaper, tehnologija koja omogućava pomjeranje kuta pozadinskog drivera kako bi se stvorilo
zvučno polje po mjeri, podešavanje dubine pozornice, 3D zvučnog doživljaja, intenziteta, topline i
ugođaja jedne koncertne dvorane.
Tijekom prezentacije ključne osobe ovog projekta, direktor prodaje Giovanni Menato i direktor Odjela za istraživanje i razvoj Paolo Tozzen
su predstavili profil tvrtke i objasnili filozofiju proizvoda. Na kraju je i održana demonstracija, sa Audio Research elektronikom u okruženju
posebno pripremljenom za slušanje. Prezentaciji
je prisustvovao i predstavnik tvrtke Mediaaudio,
domaćeg distributera SF-a, Tonči Dumičić.
Zvučnik je opremljen revolucionarnom tehnologijom za uklanjanje unutarnjih vibracija prisut-
nih kod svakog zvučnika. Prema riječima Tozzena,
osnova ovog zvučnika je tišina: uklanjanje svih
viškova, kako bi na kraju čuli samo glazbu, a ne
zvučnik. "Tišina je platno na koje se nanosi glazba" - kaže Tozzen.
Koncept novog zvučnika temelji se na ideji tihog
kućišta, iz kojeg su eliminirani svi šumovi i neželjene vibracije. U središtu je Anima legata sustav
koji se sastoji od dva povezana aluminijska okvira
koji prikupljaju vibracije iz stijenki kabineta i pretvornika, poput parabole antene.
Čelična šipka koja ih povezuje naziva se "stup
duše", a riječ je o mehaničkom sučelju velike brzine koje usmjerava vibracije na Multiple Tuned
Mass Damper zvučnika, slično rješenjima koja
se koriste u visokim neboderskim konstrukcijama i automobilima Formule 1. Svrha je prigušivanje strukturalnih rezonancija kroz osciliranje u
protu-fazi.
"Jedna od stvari po kojima je SF prepoznatljiv upravo je zakrivljeni oblik kućišta, inspiriran
glazbenim instrumentima te luksuzni drveni finiš.
Fenice prati oblik dvostruke krivulje lire i tako se
postiže još veća čvrstoća, a zanimljiva je i dvostruka konstrukcija, tzv. kutija u kutiji" - objašnjava konstruktor Paolo Villa. Koriste se dva kućišta,
oba izrađena od šperploče razine kvalitete koja se
koristi za brodove, a slojevi su razdvojeni viskozno-elastičnim prigušnim slojem.
To su samo neki podaci o ovom čudesnom tro-ipol-sistemskom zvučniku napravljenom u "lyra"
obliku. Kako bi se dodatno eliminirali efekti prostorije u kojoj su zvučnici smješteni, Fenice nudi
učinkovito tehničko rješenje: Sound Field Shaper
omogućava varijabilnu geometriju širenja zvuka.
Korištenjem dodatnih drivera sa stražnje strane,
u smjeru razvoja klasične ideje bipolarnih zvučnika i reguliranja njihova učinka, u Sonus Faberu su
uspjeli oblikovati sustav koji korisniku omogućava
podešavanje pozornice zvučnika bez utjecaja na
fokus stereo slike.
Kao što bi mogli i očekivati, driveri su posebno
konstruirani za Fenice zvučnike.
Visokotonac je 25-milimetraski ultra dinamični hibridni Neodymium/Samarium-Cobalt Larsen/
Goeller "ring radiator" i kao i srednjotonac ugrađen je u posebnu ploču odvojenu od glavne prednje ploče zvučnika. Za srednje tonove brine se
driver od 6,5 inča membrane napravljene od papirusa i ostalih sličnih prirodnih vlakana. Okvir je
napravljen od kombinacije dva metala i košara
zvučnika je zahvaljujući tome lišena rezonancija.
Dva 10-inčna woofera osiguravaju apsolutno vjernu definiciju basa sa svojim "sandwich" membranama napravljenim od donjeg sloja posebne pjene
i gornjeg od celuloze koja po karakteristikama
odgovara onima na srednjotoncu. Za ultra niski
kraj zvučnog spektra brine se 15-inčni bas od
nano-karbonskih vlakana i ugrađen je na vanjsku
postraničnu stranicu zvučnika. U Sonus Faberu
kažu da će zasad napraviti samo 30 pari ovih
vrhunskih zvučnika. Jasna je namjera proizvođača
da sve tehničke inovacije iz Fenice iskoriste u serijama zvučnika koji slijede, i to prema nižim cjenovnim razredima. Načuli smo da se već planiraju manje verzije Fenice koncepta, s istim okvirima
i oblikom lutnje, ali manjih dimenzija.
www.hifimedia.hr
SONUS FABER FENICE
Frekvencijski odziv:
20Hz – 35000Hz
Osjetljivost:
92 dB (2.83V/1m)
Nominalna impedancija:
4 oma
Preporučljiva snaga:
100W- 1KW
Dimenzije:
1713 x 747 x 791mm (VxŠxD)
Težina:
610 Kg - par
Cijena:
140.000 Eura/par
INFO
Media Audio, 021/323 550
www.mediaaudio.hr
hi-fimedia #82
11
VIJESTI
Quadova Elite linija mijenja seriju 99
Quadova hvaljena serija na tržištu se pojavila prije više od 10 godina, točnije 1999.
godine i sad broji svoje posljednje dane jer na njeno mjesto dolazi Elite serija. Riječ
je o šest novih modela. Elite CD-S CD player koristi Sonyev mehanizam i Crystal
24-bit/96kHz DA konverter s upsamplingom. Tu je i Elite CD-P CD player/preamp.
Mehanika je slična, i koristi se DA 24-bit/192kHz Crystal konvertor. Ima tri optička
i tri digitalna ulaza.
Elite Pre pretpojačalo ima tri linijska ulaza, jedan tape loop i MM gramofonski ulaz, s
MC opcijom po narudžbi. Može ga se koristiti s Elite Stereo, pojačalom snege 90 W
po kanalu, ili parom Elite Mono blokova snage 150W. Pretpojačalo i pojačala spajaju se ili običnim RCA činčevima ili preko Quadovog AmpBus sistema. Na kraju,
tu je i Elite FM radio tuner. U Quadu kažu da Elite serija baštini mnogo toga od 99
serije, no napominju da su izvedena poboljšanja po pitanju kvalitete ugrađenih komponenti, transformatora, tiskanih ploča, a korišten je i najnoviji mogući softver. Sve
su komponente "omeđene" visokokvalitetnim kućištima od lijevanih legura. Prednje
ploče su izvedene u finišu crnog mata. Jedinice su napravljene da rade zajedno,
tako se najlakše spajaju i njima se upravlja jednim daljinskim upravljačem. Cijene
uređaja koji bi se trebali pojaviti do kraja ljeta još nisu poznate. Osim Elite serije iz
Quada najavljuju i novi kompaktni zvučnik 11L Classic koji bi također na raspolaganju kupcima trebao biti do kraja ljeta. INFO: www.provox.hr
Marantz PM5004 i CD5004
Marantz je predstavio novu, cijenom pristupačnu kombinaciju stereo pojačala i
CD reproduktora. PM5004 je integrirano pojačalo snage 55W po kanalu. Kao
i skuplja Marantzova pojačala, PM5004 koristi strujnu povratnu vezu kako bi
kontrola nad signalom bila što bolja. Uz gramofonski MM ulaz na poleđini se
nalazi još pet analognih ulaza i dva izlaza, dok je na licu uređaja smješten izlaz
za slušalice. Putem pojačala se može kontrolirati bojom tona i balans, dok se
uključivanjem Source Direct opcije zaobilaze te kontrole kako bi put signala bio
što kraći. Srce CD5004 reproduktora čini Cirrus Logic CS4392 24-bit/192kHz
digitalno-analogni konverter sa sigma-delta konverzijom petog reda kako bi
se postigla što bešumnija reprodukcija MP3 ili WMA datoteka kao i glazbe sa
CD-a. U pojedinim dijelovima reproduktora korišteni su Marantzovi HDAM-SA2
moduli umjesto operacijskih pojačala, dok Audio EX način rada isključuje sve
nepotrebne funkcije reproduktora kako bi se poboljšale audio performanse. Uz
analogni izlaz nalaze se koaksijalni i optički digitalni izlazi, dok se na prednjoj
strani uređaja, kao i kod PM5004 pojačala, nalazi ulaz za slušalice. Oba uređaja
nalaze se u akustički prigušenim metalnim kućištima sa aluminijskom prednjom
pločom te će biti dostupni u dvije boje: crnoj i srebrno/zlatnoj po cijeni od 220
GBP za CD5004 i 250 GBP za PM5004. INFO: www.renoprom.hr
12
hi-fimedia #82
Bryston BDP-1player
Za 2.100 dolara dostupno je najnovije digitalno čedo
kanadskog Brystona – BDP-1, digitalni glazbeni player. O čemu je riječ? BDP-1 u Brystonu radije opisuju
negativno, odnosno lakše im je navesti što BDP-1 nije
i nema. Prema riječima Jamesa Tannera iz Brystona,
BDP-1, dakle, nema unutarnji DAC, nema hard disk,
nema CD player ili pržilicu, nema bučnih ventilatora ili šumnih, prekapčajućih napajanja. BDP-1, kaže
Tanner, na vanjski DAC spajamo putem AES-EBU ili
BNC digitalnog izlaza, čime BDP-1 postaje vrhunski
digitalni izvor zvuka. Njegova je funkcija reprodukcija formata visoke rezolucije (podržane su rezolucije do 24-bit/192kHz) smještene na formatima koji
podržavaju USB prijenos podataka i USB kabelom
se spajaju na BDP-1 player. Uređaj je utemeljen na
Linux OS-u, a upravljanje je olakšano putem čitljivog
displeja i upravljačkih tipki. Putem rutera i Etherneta
ga je moguće spojiti na kućno računalo, iPhone ili
iPad. Također, kao izvor zvuka visoke rezolucije,
predviđeni su USB hard diskovi odnosno obični USB
stik. INFO: www.audiodream.hr
www.hifimedia.hr
Denon slušalice s aktivnom
eliminacijom buke
Denon je predstavio AH-NC800, slušalice sa
mogućnošću smanjivanja buke te AH-D1100,
AH-D510 i AH-D310 slušalice. NC800 i
D1100 slušalice dolaze sa novorazvijenim
orazvijenim
komfornim jastučićima za uši. AH-NC800
H-NC800
koristi novu Dual Noise Cancelling
celling
tehnologiju koja koristi jednu AAA
ju
bateriju i u odnosu na prijašnju
tehnologiju bolje smanjuje okol-nu buku te Compressed Audio
Restorer tehnologiju poboljšanja
zvuka. AH-NC800 koriste 42mm
zvučničke jedinice, OFC kablove
za pozlaćenim konektorima, a uz
slušalice dolazi torbica za nošenje
e
i priključak za uporabu u avionima.
ima.
Slušalice će biti dostupne u mjesecu
secu
rujnu a model AH-NC800 će koštati
oštati
1.999 kuna. INFO: www.renoprom.hr
.hr
Nova linija Philipsovih slušalica
Philips je predstavio nove modele slušalica SHE9800, SHB7110,
SHS390, SHE2860 i SHL8800 koje osiguravaju kvalitetan zvuk bez
obzira želi li se u omiljenoj glazbi uživati u fitness klubu, na rolanju
ili vožnji biciklom. Još bolje, ima modela koji korisnicima ostavljaju
mogućnost da "dizajniraju" vlastite slušalice kao modni dodatak.
SHL8800 su posebno dizajnirane slušalice zatvorenog tipa s
jedinicama od 4 cm. Imaju prilagodljive kapice te uz odličnu
kvalitetu zvuka, udobnost jastučića i konektorom od 24
karatnog zlata garantiraju visokokvalitetan zvuk i
nošen Pokrivaju frekvenciosjećaj udobnog nošenja.
jski opseg od 15 – 24
24.000 Hz, imaju osjetljivost od 107 dB i najveću ulaznu snagu
100 mW. Namijen
Namijenjene su vanjskoj uporputovanjima imaju 1,2 m dugačak
abi i putovanjima,
kabel i rasklop
rasklopivu konstrukciju te s
revolucionarni
revolucionarnim konceptom Design
It Yourself o
omogućavaju originalno
dizajniranje kapica s jednim od 4
ponuđena dizajna ili printom po
vlastitom iz
izboru. Time se Philips
SHL8800 nametnuo kao modni
dodatak p
prilagodljiv svakom stilu.
Novi modeli Philipsovih
sluš
slušalica mogu se kupiti
u svim bolje opremljenim
tr
trgovinama, a okvirne
ci
cijene pojedinog modela
su
su: SHE9800 – 375,00
kn
kn, SHB7110 – 949,00
kn, SHS390 –135,00
kn, SH
SHE2860 –105,00 kn,
SHL8800 – 300,00 kn.
INFO: www.philips.hr
www.hifimedia.hr
ww
www
w
ww
w
w.hifim
.hi
hifim
hi
ffiiim
medi
ed
da
a.h
.hr
Specijalizirani HI-FI dućan i demonstracijski centar
10000 ZAGREB, Kninski trg 5
GSM: +385 99 70 77 555
http://sonetimage.adm.hr
ACQUISITUM MAGNUM d.o.o.
Powered by:
ADM.hr
DARTZEEL • TENOR AUDIO • ASR AUDIO SYSTEME • CARO MITIS
BERKELEY AUDIO DESIGN • EGGLESTON WORKS • KUBALA - SOSNA
METRONOME TECHNOLOGIE • WILSON BENESCH • PROPRIUS • MARTEN
hi-fimedia #82
13
TEST
AY R E D X - 5
TEST
Glazbeni poliglot
P
rosječni ljubitelj glazbe je
pomalo umoran zato jer je
kroz posljednjih nekoliko
desetljeća bio prisiljen evoluirati kroz
promjene glazbenih formata i posljedično mijenjati dijelove audio sustava, te neprestano osluškivati eventualne nove trendove koji bi ga ponovo
vratili na početak procesa. Najbolje
tome svjedoči i povratak vinilu ljudi
koji nemaju volje gubiti vrijeme s rezolucijama, jitterima, računalima, raznim
kodiranjima i drugim njima manje značajnim pretpostavkama reprodukcije. Ako se ovom uvodu samo na čas
vratimo u vrijeme u kojem je klasična LP ploča polako ustupala mjesto kompaktnom disku lako se prisjetiti pomalo dramatične atmosfere koja je pratila cijeli proces i radikalizirala tvrdnje da je na pomolu
audio revolucija te da je konačno
dostignut vrhunac unutar segmenta
medija za pohranu glazbe. S mnogo
manje pompe, masovnosti, ali i uspjeha prošla je implementacija HDCD
standarda, a vrlo malo ljudi je pohrlilo prema DVD-A ili SACD diskovima i odgovarajućim reproduktorima. Dva potonja formata, a posebice
SACD su, bez obzira na svoju kvalitetu, postali žrtve prave zbrke među
medijima i sve glasnijim najavama
kako svaki fizički medij pripada prošlosti. Vrijeme je downloada i kompjuterskih audio principa. Kada pomislimo na onog već više puta spominjanog prosječnog ljubitelja glazbe, ostaje bojazan da gomila podešavanja računala, codeca, pluginova, asinkronih adaptera, novih kabela
i brojeva nije svijet u kojem želi slušati glazbu. Tome treba dodati i proces
skidanja glazbe s interneta, plaćanja
i pohrane glazbe. Sve zajedno djeluje pomalo komplicirano, a još treba
nabaviti i odgovarajući D/A pretvarač uz već postojeći CD i DVD reproduktor. No nije li logično da za sve te
zadatke postoji samo jedan digitalni
reproduktor. Očigledno je Ayre na sličan način sagledavao problematiku i
odlučio združiti funkcionalnost i kvalitetu nekoliko vlastitih modela uređaja i sačiniti jedan univerzalan repro-
14
hi-fimedia #82
piše: Gordan Gaži
Svojom jednostavnošću i sposobnošću da bude
vrhunski stereo audio reproduktor, visokorezolutni
DAC te centar kućnog kina, Ayre DX-5 se nameće kao
potpuno univerzalan i polivalentan uređaj. Dodajmo
tome i impresivne audio karakteristike i ostaje nam
samo pitanje cijene
duktor svih značajnih fizičkih digitalnih medija, USB pretvarač i video
reproduktor. Model DX-5, kojeg smo
na testiranje dobili među prvima u svijetu, prepoznaje CD, SACD, DVD-A,
BD-V, DVD-V, HDCD, AVCHD i njihove inačice na medijima za snimanje.
Na taj način DX-5 iz jednog centra rješava sve probleme vezane za audio/
video reprodukciju i čini vrlo poželjan multimedijski centar. Upravljanje
uređajem je razmjerno jednostavno i
logično, tako da je za njegovo osnovno pokretanje dovoljno samo nekoliko minuta. Specifične funkcije i njihovo podešavanje uzimaju nešto više
vremena i koncentracije, no uzevši
u obzir kompleksnost samog uređaja i ogroman broj funkcija koje obavlja, inicijalno podešavanje kao i kasnije intervencije, za svoju intuitivnost
zaslužuju čistu peticu. Ayre se potrudio da internom topologijom i korištenjem galvanske izolacije optocouplerima i nizom drugih rješenja što
više izolira video i audio komponente uređaja kako bi sklop funkcionirao
bez nepotrebnih inteferencija. Tako
priključivanjem aktivnog USB izvora
uređaj potpuno gasi funkcije reproduktora i HMDI izlaz, a signal najkraćim putem vodi prema analognim
izlazima. No prije te faze signal prolazi preko "Minimum Phase" digitalnih filtara, odlično prihvaćenih na
modelu C-5xeMP. Ti elementi procesiraju digitalni signal ponešto drugačije u odnosu na impulsni i frekvencijski odziv uobičajenih rješenja, a
kako su u tvrtki primijetili da standardni "Brickwall" filtar posjeduje nedostatke u smislu generiranja neprirodnog "Pre-Echo" efekta, rješenje su
potražili u istraživanju i eksperimentiranju. Uz "MP" digitalne filtare potrebno je posjedovati i precizan "FPGA" i
"FIR" filtar, no za razliku od drugih rješenja koja podrazumijevaju korištenje dva filtra i na taj način dovode do
gubitka preciznosti procesa prilikom
obrade signala, "MP" upošljava samo
jedan. Uređaj je tako moguće podesiti na dvije pozicije različite filtracije i to "Listen" i "Mesure". "Equilock"
sklopovi na analognom izlazu posuđeni su iz modela KX-R i svojoj biti
predstavljaju unaprijeđeni kaskodni
sklop. Njihova učinkovitost u krucijalnom dijelu analogne sekcije i odlične kritike koje su doživjeli od predstavljanja bili su dovoljan motiv tvrtki da posegne za takvim rješenjem
i u modelu DX-5. Važno je napomenuti da USB ulaz posjeduje odličan
softver (Streamlength) koji je razvio
Gordon Ranklin poznat po svojim inovativnim rješenjima vezanima za tvrtku Wavelenght Audio. Uvijek i svugdje digitalni podaci i jitter idu ruku
pod ruku. Podaci koji dolaze iz računala USB vezom podložni su kašnjenjima, nepreciznostima i drugim
već mnogo puta opisanim anomalijama. Rješenja koja su se dosad
nudila bili su asinkroni adapteri koji
su, recimo to najjednostavnije, činili vezu između računala i pretvarača koja je od ta dva dijela lanca funkcionalno činila jedan uređaj. Takvi
sklopovi su izuzetno učinkoviti, no
softver koji se nalazi unutar modela DX-5 pruža mogućnost korisniku
da bez ikakvih dodatnih sučelja iskoristi pun potencijal glazbenih datoteka spremljenih na diskove računala.
U tom cilju unutar pretvarača egzistira "Ultra Low Jitter Master Clock" koji
www.hifimedia.hr
potpuno preuzima kontrolu nad protokom podataka između računala i
konvertera. Jitter je takvim zahvatom
znatno reduciran, a korisnik nema
potrebe za dodatnim konfiguriranjem
tog dijela sustava. Spomenimo još
i Anchor Bay Technology alate za
uklanjanje deinterlacinga i skaliranje
DVD-a. Njihova tehnologija zaslužna je za uspijeh sestrinske tvrtke
DVDO, a prije skoro jednog desetljeća njihovi čipovi su krasili Ayreov DVD
reproduktor D-1. Višekanalni audio
izlaz ide preko zasebnog HDMI izlaza samo za audio. Uređaj podržava "Audio Rate Control" specifikaciju HDMI 1.3a standarda pri čemu
glavni audio generator takta u surround procesoru može upravljati cijewww.hifimedia.hr
lim sustavom. Ovo je slično Pioneer
PQLS i Sony HATS sustavu, osim
što nije zaštićen pa je dostupan svim
proizvođačima. Napajanje je izvedeno diskretno, a cijeli uređaj je jednostavnog dizajna koji ne ničim ne otkriva gomilu tehnologije ugrađenu ispod
gornjeg poklopca. Za kraj recimo da
uz DX-5 dolazi velik i vrlo ergonomičan daljinski upravljač.
Način testiranja
Interkonekcijski kabel sa kojim
je izvršeno testiranje bio je balansirani Cardas Golden Reference, a
strujni Shunyata Python CX Cryo.
Oba kabela je na raspolaganje stavio zastupnik i s njima je obavljeno ukupno testiranje. DX-5 je testi-
ran u sustavu recenzenta kao stereo
reproduktor i USB DAC. Video funkcionalnost mu je ispitana tek na razini funkcionalnosti. USB DAC je testiran korištenjem prijenosnog osobnog računala, te korištenjem programa "Foobar 2000", "Media Monkey" i
"J River Media Centar" uz odgovarajuće pluginove. Razlike u reprodukciji
između različitih programa su postojale, no njihov skoro minoran značaj nije opravdao detaljniju evaluaciju
unutar ovog testa.
Slušni test
Za početak je iskorišteno vrlo dobro
CD izdanje (Muddy Waters, Folk
Singer) koje je uređaj definiralo živim,
dinamičnim, muzikalnim i izvanred-
no prirodnim. Snažnije vokalne dionice Ayre je prelazio s lakoćom i bez
najmanje fluktuacije u timbru, prostoru, mikrodinamici ili boji instrumenta.
U vrijednoj, no vremešnoj snimci prepunoj artefakata opreme za snimanje, tihog govora, šuma DX-5 je pronašao mjeru između potpuno autentičnog zvuka i mirnoće, bogatstva
detalja, te prozračnosti moderne digitalnog reprodukcije. Mikrodinamički
segment glazbe bio je odlično uklopljen u ukupnu soničnu prezentaciju, dok je definicija bas područja kao
i njegova dubina pružala izvanredno definiran oslonac ukupnoj slici.
Po samim rubovima snimke u prvom
dijelu testiranja osjetilo se i malo sibilancije, dok je unutar srednjotonskog
hi-fimedia #82
15
TEST
AY R E D X - 5
područja postojalo i ponešto ukočenosti. Kako se zvuk uređaja marginalno mijenjao i u drugim manje čujnim segmentima cijeli slušni test je
ponovljen nakon dodatnog usviravanja. Uređaj je tada pokazivao mnogo
više konzistentnosti unutar rezultata
testa, a spomenute sibilancije nestalo je u najvećoj mjeri. Nat Adderly
(Work Song, Riverside, CD/SACD
Hybrid) nastavio je upisivati značajne bodove reproduktoru. Tamniji
karaktera zvuka uz mirnu pozadinu
odlično je kontrirao oštrom i iskričavom cornetu glazbenika u naslovnoj skladbi. Cijela slika je posjedovala dovoljnu širinu i bila potpuno
stabilna, no ono što posebno raduje je izvanredna separacija instrumenta i odlično pogođen volumen
i timbar instrumenta. Napominjem
da se dojmovi odnose na CD razinu
diska. Polaganim prelaskom stepenicu više prema SACD formatu istog
naslova moglo se zamijetiti nekoliko bitnih promjena. Reprodukcija je
postala malo, no osjetno opuštenija. Na mjestima na kojima je nedostajalo sasvim malo zraka između
instrumenta ili fine mikrodinamike po
samim ekstremima spektra SACD
format je ponudio rješenje. Zvuk je
postao još prirodniji u svojoj ukupnosti, a dodatna kvaliteta se očitovala uz znatnije proširen headroom.
Vrhovi tranzijenata i fini detalji unutar sonične arhitekture zauzeli su širi
prostor i uz sveukupno mirniju i staloženiju reprodukciju postali su čujniji i izvedeni bez lomljenja ili tamnjenja samih vrhova. Slično se odigralo i prigodom usporedbe legendarnog albuma Pink Floyda (The Dark
Side Of The Moon, CD/SACD Hybrid
2003., te CD 1990.). Taj dio testiranja vrijedno je izdvojiti iz razloga
što bez obzira na sve kvalitete koje
se tiču gore nabrojanih karakteristika u privatnom slušanju gotovo uvijek posegnem za najobičnijom verzijom albuma izdanom negdje na
samim počecima Red Book revolucije. Ona jednostavno bolje odražava album kakvog sam imao prigode doživjeti na vinilnim pločama
ili kazetama. Mnogi povijesni albumi su jednostavno dojmljiviji i autentičniji na CD formatu, iako treba priznati da su detaljnije, dinamičnije,
prozračnije i ukupno bolje snimke
načinjene remasteringom na SACD
ili DVD-A diskovima. Ovaj dio testiranja završio sam sa dva izvanredna izdanja. Prvi je dvostruki disk iz
M.A Recordings (Mathias Landeaus,
Opening) koji sadržava istu snimku u
CD formatu, te kao visokorezolutni
16
hi-fimedia #82
DVD-ROM na kojem se nalaze fajlovi
u obliku 176,4 kHz WAV i 88,2 FLAC.
Prekrasno za usporedbu i pogled
prema kvalitetama koje krase snimke
načinjene u najvišoj rezoluciji. Druga
snimka koju sam jednostavno morao
iskoristiti je legendarni Messiah (Linn
Records, DSD, HDCD, Hybrid CD/
SACD). Obje snimke su odrađene
gotovo savršeno i bez obzira na
sve razlike između načina na koje
su ostvarene pokazuju da potencijal
CD i SACD diskova još nije potpuno
potrošen. Odmak od fizičkih medija značio je i odmak od njihovih limitiranih specifikacija, no snimka podređena glazbi u bilo kojem formatu ili
rezoluciji uvijek će biti kvalitetna i rado
slušana. Snimke koje imaju namjenu
promovirati najbolje segmente nove
tehnologije rijetko vremenom postaju vrjednije. Naravno, to se odnosi na onu vrstu audiofila koji uživaju
u glazbi. Snimaka s blisko postavljanim mikrofonima i neshvatljivim stručnjacima čiji se rezultat rada ogleda u dojmu istog intenziteta udaraljki iz samog ruba orkestra kao i klavira ili violine u prvom redu danas
ima sve više. Srećom, na tržištu
je i dovoljan broj odličnih snimaka koje fino iskorištavaju mogućnosti novih formata. Jedna od kuća
koja je u tom segmentu nezaobilazna
je i Reference Recordings. Tradicija
i more odličnih snimaka u raznim
formatima postavila ih je u poziciju čimbenika koji više ne prati pasivno nove trendove već ih sve snažnije i kreira. "HRX 1 Music Sampler"
sadrži glazbu koja je kopija digitalnih mastera u rezoluciji 176,4 kHz/24
bit. Disk na kojem su snimljeni WAV
fajlovi potrebno je presnimiti na tvrdi
disk računala ili glazbenog servera te je s tog mjesta i reproducirati. Čitanje s DVD-R diska je još uvijek nemoguće zbog količine podataka koju je potrebno na taj način transferirati. Konzultirajući forume na kojima se često postavlja pitanje o upotrebi memorijskog buffera kod uređaja kao DX-5 odgovori su često
vrlo neodređeni, no možemo vjerovati da je pitanje direktne reprodukcije s DVD medija pitanje mjeseci. U
svakom slučaju, "HRX 1" je označio
sam vrh testiranja u kojem je potencijal uređaja bio potpuno realiziran.
Zvučna slika se dodatno dimenzionirala, ali i dozvolila pogled prema svakom kutku pozornice. Teško se bilo
odvojiti od gomile finih detalja, dinamike, prisutnosti i napokon onog najvažnijeg, organskog glazbenog iskustva i dojmu da je u sustavu inkorporirana isključivo analogna opre-
ma. Niti zrnca digitalnog prizvuka i
zvuk koji je po svakom kriteriju izvanredan i dopadljiv. Slično se može reći
i za DVD tvrtke "M.A. Recordings"
(Sera Una Noche, La Segunda) koji
je, iako manje upečatljiv, ponovio
malo prije nabrojanu abecedu kvalitetno izvedenih snimaka visoke rezolucije. Za kraj iskoristio sam USB karticu a albumom električnog basista
Dean Peera (Airborne, 24/96 USB,
Cardas) čiji su albumi već nekoliko
puta bili izdavani u audiofilskim verzijama. Zvuk je bio pun odlično definirane i prozračne harmoničke strukture, pomalo topao, no ugodan i fino
izbalansiran.
Ayre DX-5
Zaključak
Sorakov, Uriash, Slovachhevsky-In Memory of
Great Artist (T&C) Test master disk 2009. •
HRX, Sampler 1 Special Edition 2008 (Reference
Recordings) DVD-R 2008. • Dean Peer, Airborne
(Cardas Music), USB 24/96 • Mathias Landaus,
Opening (M.A. Recordings) CD+DVD 176,4 WAV
• Sera Una Noche, La Segunda (M.A. Recordings)
176,4 WAV • Muddy Waters, Folk Singer (MFSL)
Ultradisc II Gold • EMM Labs Demo, Britannia
(Telarc) CD/SACD DSD, 2007. • Jazz at the
Pawnshop, 30 Anniversary (Proprius) 2006
Dotaknimo se onog pomalo nesretnog i zdvojnog ljubitelja glazbe iz
uvoda još jednom. Njegove nevolje, strahovi i želja da konačno sluša
glazbu umjesto da neprestano uči
kako to ispravno učiniti, uređaji kao
DX-5 mogu lako dokinuti. Svi glazbeni ovisnici koji posjeduju velike količine fizičkih digitalnih medija mogu i dalje nastaviti svoje slušanje kako su i navikli ili polagano
kretati dalje. Svojom jednostavnošću i sposobnošću da bude vrhunski stereo audio reproduktor, visokorezolutni DAC te centar kućnog
kina, Ayre DX-5 se nameće kao
potpuno univerzalan i polivalentan
uređaj. Dodajmo tome i impresivne audio karakteristike i ostaje nam
samo pitanje cijene. Ona nije mala,
no uzevši u obzir sve što uređaj nudi
čini se da nema razloga biti prepreka kupnji za korisnika kojeg zanimaju vrhunske karakteristike u svakom
segmentu. Dodajmo tome i audiofile
koji žele igrati na sigurno i biti sigurni
da mogu reproducirati gotovo svaki
značajniji audio format. Ayre DX-5
Analogni audio izlazi:
XLR i RCA
Digitalni audio izlaz:
AES/EBU
HDMI audio izlaz:
PCM (CD)
DSD (SACD)
HDMI video izlaz:
576i/576p/720p/1080i/1080p/1080p24
Dimenzije (ŠxDxV):
440 x 320 x 95mm
Masa:
10,5 kg
Cijena:
74.000 kn
INFO:
Media Audio, tel. 021/323 550,
www.mediaaudio.hr
Korištena glazba
me iznenadio ujednačenom kvaliSustav
Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Network:
Logitech squeezebox 3i, Amplifikacija: Pre: EAR
868L,TVC Sowter, Power: Pass Os, EAR 890, AVC
300B, Integrirano: Cyrus One, Zvučnici: Beta Systems
C2, Zvučnički kabeli: Cardas Golden Reference, Wire
World Eclipse 3+, Interkonekcija: Wire World Eclipse
XLR, Nordost QuattroFil RCA, Strujni: Shunyata
Python CX Cryo, Wire World Aurora,Wire World
Electra 5-2, LAT AC2, Wire World Electra Gold
5-2, Oprema: RAM Tube dampers, strujni filter
samogradnja
800 Series Diamond
Jedan materijal ujedinjuje naπu potragu za perfekcijom u zvuku viπe od bilo kojeg drugog. Dijamant.
RijeË je o ultimativnom materijalu i Ëarobnom sastojku u naπoj referentnoj 800 Diamond seriji. Razlog je i zaπto
je 800 serija postala prepoznata u profesionalnim tonskim studijima i meu ozbiljnim audio entuzijastima.
A sada, po prvi put, moæete Ëuti ËistoÊu dijamanta u svakom zvuËniku iz 800 Diamond serije. Najbolji su
tetom reprodukcije najrazličitijih formata, ali i dorađenošću i funkcionalnošću. Imajmo na umu da je njegova prodaja tek započela i da za
male korekcije uvijek ima vremena.
No Ayre je i s ovom prvom verzijom
vlasnik impresivno dobrog i zanimljivog reproduktora.
upravo postali joπ bolji, a perfekcija joπ bliæa.
www.hifimedia.hr
Zagreb, PreradoviÊeva 17, Tel. 01 4813 025 www.sonusart.hr
TEST
TEST
T + A M U S I C P L AY E R M K I I
VIŠE OD UNIVERZALNOG
PLAYERA
Š
irokopojasni internet uveo je
mnoge novosti u dom jednog
prosječnog korisnika računala. Brzi pristup informacijama svakako je jedna od važnijih promjena, no uz to pojavila se mogućnost dohvaćanja i arhiviranja velike količine glazbe u različitim formatima. Također, percepcija klasičnog radija se promijenila, koji u svojem novom Internetskom obliku čak
i nudi neke oblike interakcije sa korisnikom. Prosječni konzument ovih
sadržaja će biti zadovoljan zvukom
koji dolazi do njegovih ušiju preko
zvučne kartice ugrađene u računalo.
Oni malo profinjenijeg ukusa naći će
se na mukama kada shvate da svoju
moraju imati nekoliko uređaja i isto
toliko skupih kablova kako bi mogli
slušati svoju kolekciju muzike. D/A
pretvarač koji je na neki način sposoban spojiti se na računalo, CD player
koji predstavlja još uvijek dominantni
izvor zvuka u dvokanalnom audiu,
te analogni radio. Također treba
imati na umu da D/A pretvarač treba
nekako spojiti na računalo, a da po
mogućnosti to ne uključuje desetak
metara kabla koji bi znatno narušio
kvalitetu zvuka. Rješenje imaju inženjeri tvrtke T+A koji su stvorili uređaj
po ukusu zahtjevnih korisnika. T+A
je nastao 1978. godine, a trenutno u
18
hi-fimedia #82
piše: Jagor Čakmak
Music Player Mk II
je ozbiljni uređaj
ozbiljnog zvuka za
ozbiljne sustave,
no takva mu je i
cijena. Ako uređaj
raščlanimo, svaki
dio zasebno bi
predstavljao solidnog
predstavnika klase u
svojoj kategoriji
ponudi ima pet serija elektronike te
nekoliko linija zvučnika vlastite proizvodnje. Ne može se ne uočiti i veliki
broj uređaja posvećenih reprodukciji glazbe u računalnim formatima. Tu
je uređaj nazvan Caruso, MP1260 R
mrežni player, K2 sve-u-jednom rje-
šenje koje također posjeduje mrežni player i na kraju Music Player iz E
serije koji je ujedno i predmet ovog
testa. E serija se sastoji od tri uređaja: integriranog pojačala nazvanog
Power Plant izvedenog u „switchmode“ načinu rada, klasičnog CD
playera, te Music Playera Mk II.
Svi uređaji T+A su na svoj način
otmjeni i decentno dizajnirane vanjštine, Music Player nije iznimka.
Prednja ploča uređaja je izvedena u
sivom brušenom aluminiju, a bočne
stranice u crnoj boji. Tipke su male i
okrugle, a na srednjem dijelu uređaja je veliki displej i ispod njega ladica CD playera koja je gotovo neprimjetna dok je zatvorena. Sa stražnje
strane se nalazi veliki broj priključaka. Uz standardne pozlaćene RCA
izlaze nalazimo koaksijalni digitalni
izlaz, koaksijalni i optički digitalni ulaz,
mrežni konektor (RJ-45), USB priključak, iPod priključak, priključak za
WLAN antenu, priključak za klasičnu
AM/FM antenu te E link konektore
koji služe za spajanje odgovarajućih
T+A uređaja. Unutrašnjost uređaja je
nakrcana svim mogućim tehnologijama za reproduciranje zvuka. Srce
ovog sustava predstavlja 32-bitni
Delta Sigma DA konverter s 8-bitnim
oversamplingom. Konstrukcija oko
čipa DA pretvarača je dual-mono sa
potpuno simetričnim putem signala.
Također, taj DA pretvarač se koristi
pri slušanju muzike sa internet radija
ili sa računalne mreže. Spajanje ovog
uređaja moguće je putem žičane
LAN mreže ili preko bežične WLAN
mreže. Kako bi uređaj mogao svirati HD signal potrebno ga je spojiti mrežnim kabelom. Korištenje ovog
uređaja kao mrežnog playera je relativno jednostavno, ukoliko se koristi bežična mreža potrebno je odabrati ime mreže koju koristi korisnik
u svom domu i upisati WEP/WPA
ključ ukoliko postoji, dalje uređaj radi
sam. Music Player će sam prepoznati da li postoje računala ili NAS
(Network Attached Storage) u mreži.
Putem izbornika lagano se odabere ciljani uređaj i pretražuju direktoriji. Internet radio radi vrlo jednostavno, u izborniku je potrebno odabrati opciju Internet radija, te zatim odabrati postaju. Postaja ima puno, a
čak postoji solidni broj već definiranih domaćih postaja koje imaju internet stream.
Budući da uređaj ima iznimno puno
opcija i mogućnosti treba reći par
riječi o iskustvu korištenja uređaja. Spajanje na kućnu bežičnu i
kasnije za potrebe testa na žičnu
mrežu proteklo je bez problema,
uređaj je uredno dobio IP adresu
www.hifimedia.hr
putem DHCP-a od kućnog rutera. Internet radio je profunkcionirao odmah, budući da Music Player
može komunicirati sa ruterom putem
UPnP (Universal Plug and Play) protokola. Korištenjem UPnP-a Music
Player po potrebi može otvoriti portove i preusmjeriti promet kako bi
osigurao nesmetano primanje podataka od internetskih radio postaja.
Kako bi Music Player mogao pristupiti muzici na računalu ili nekom drugom mrežnom spremištu direktoriji u kojima se muzika nalazi moraju biti dijeljeni na mreži. Tu se pojavio mali problem, naime po automatskim postavkama u Windows
7 potrebno je upisati korisničko ime
i lozinku kada se pristupa dijeljenom direktoriju čak i kada su prava
pristupa omogućena svima. Music
Player to ne može prepoznati, to jest
nema mogućnost upisivanje korisničkog imena i lozinke. Kao rješenje
potrebno je stvoriti „public“ direktorije koji ne zahtijevaju takve podatke i
onda Music Player može prepoznati dijeljene direktorije. Na starijim operacijskim sustavima poput Windows
XP nije bilo tih problema budući da
imaju jednostavniji sustav dijeljenja
datoteka. Kada se dođe do željenog
dijeljenog direktorija moguće je pregledavati muziku u njima po nekoliko
kategorija: izvođači, žanr, poddirektorijima i sl. Pretraživanje se vrši tipkama gore-dolje na uređaju ili daljinskom upravljaču. To se pokazalo kao
malo nespretno rješenje ukoliko je u
direktoriju jako puno poddirektorija,
bolje rješenje bi bilo kontrole u obliku
nekakvog jog-diala ili nekakve druge
slične kontrole kako bi pretraživanje bilo brže. Prebacivanje iz jednog
u drugi direktorij ili mijenjanje izvora podataka (s računala na internet
radio i obrnuto) je vrlo brzog odziva i
tu nema prigovora.
Zvuk
Slušni test je u prvom dijelu odrađen
na temelju slušanja kolekcije CD-a
i drugom dijelu gdje su se muzički
zapisi nalazili na računalu. Zvuk klasičnog radija i internet radija nije korišten kao referentno mjerilo zvuka
zbog ograničenja medija. Test je
započet s CD sekcijom uređaja.
Nekolicina vokalnih izvedbi poslužilo je kao dobar uvod u test. Pomoću
njih vrlo brzo je moguće doći do vrlo
dobre globalne slike o zvuku. Već
prvim uvodnim taktovima albuma
Love Scenes Diane Krall neke stvari
su postale očite. Kontrabas je reproduciran vrlo duboko, s velikim volumenom i sasvim dovoljno kontrole,
www.hifimedia.hr
smještaj na pozornici je bio sasvim
jasan i precizan. Boja glasa pjevačice je vrlo dobro pogođena, a ono
što se najviše zamjećuje je pozornica solidnih dimenzija kroz koju se
čuje prirodan odjek izvođača dok
ok
su isto vrijeme oni jasno smješteni
eni
u jednoj točki u prostoru s vrlo priirodnim volumenom. Sličan dojam
m
je pri slušanju Cassandre Wilson
on
na albumu Traveling Miles. Zbog
og
većeg broja izvođača jasnije
je
se primijeti vrlo dobro držanje
je
pozornice i prostornih odnoosa između izvođača koji nisu
su
narušeni niti pri glasnijem sluušanju. Detalja u srednjem
m
dijelu spektra ima puno, no
njihova količina opada sa
povećanjem frekvenciija. Sveopći dojam zvuka
a
vuče ka nešto toplijem
m
karakteru. Nakon malog
g
jazz sastava došao je
e
na red kompleksni-ji materijal, simfonijski
ki
orkestar. Music Player
yer
se sasvim solidno snanašao i u takvom okrukruženju. Sa svojim toplijim
oplijim
karakterom i dubokim bas
područjem samo je povećao osjećaj
veličine orkestra. Detaljnost u srednjem dijelu spektra došla je do izražaja. Mikrodinamički odnosi među
izvođačima su odlični, jednako kao i
prostorni raspored koji se vrlo dobro
držao i pri najvećim uzletima orkestra. Sveukupno pozornica je dobro
reproducirana u sve tri dimenzije,
bez posebnog naglaska na jednu
dimenziju što se često zna dogoditi na testiranim uređajima. Taj dobar
odnos sve tri dimenzije uvelike pridonosi osjećaju žive snimke i prisutnosti slušača na koncertu. Zamjerka
zvuku bi išla u smjeru brzine koja bi u
nekim slučajevima mogla biti i bolja.
Kao primjer modernog zvuka i produkcije poslužili su albumi Trickya i
Martine Topley Bird. Umjetno stvoreni beatovi i sampleovi su reproducirani moćno i čvrsto upravo onako
kako i trebaju zvučati na koncertu.
Glas pjevačice je sličnih karakteristika kao i na jazz sastavima, vrlo
prirodnog volumena i boje te jasno
smješten u prostoru, a pozadinski
sampleovi su jasno i čvrsto odrađeni, prigo
prigovor bi opet išao na
brzinu
brzin u nekim trenucima.
nu
Drugi
dio testa se
D
odnosi
na slušaod
nje
nj muzike s računala.
na Većina dojmova je slična kao i kod
slušanja
CD playesl
ra,
ra no u ovom slučaju zvuk uvelike ovisi o
korištenom
materijalu.
ko
Pravo
uživanje je došlo
Pr
na red pri slušanju materijala
izvorno snimljenog
rij
u FLAC-u pri 96khz/24bit.
Što
Št se tiče mrežnih i računalnih
izvora zvuka Music
na
Player
je nešto najbolje što
Pl
sam
sa imao prili čuti u svojoj slušaonici do sada. Tijela
instrumenata
su vrlo jasno i
in
precizno
ocrtano u prostoru,
pre
detaljnost
je na vrlo visokoj razini
det
gdje god
g to materijal dopušta. Sve u
svemu, dojam je da ovisno o materijalu kao mrežni player može dosegnuti zvukovne mogućnosti kao CD
player ili ih čak nadići ukoliko snimljeni materijal do dopušta.
Zaključak
Music Player Mk II je ozbiljni uređaj
ozbiljnog zvuka za ozbiljne sustave, no takva mu je i cijena. Ako uređaj raščlanimo, svaki dio zasebno bi predstavljao solidnog predstavnika klase u svojoj kategoriji. Vjerojatno ne najboljeg u klasi,
no u zlatnoj sredini svakako. Kada
se gleda cjelokupna slika i kada
se shvati da ovaj uređaj zamjenjuje gotovo sve digitalne izvore zvuka
koji jednom prosječnom korisniku trebaju, onda odnos dobivenog
uloženog jako raste i uređaj zavrjeđuje svaku preporuku. Uređaj nije
idealan, moglo bi se naći zamjerki na spajanje s računalnim sustavima, no ukoliko korisnik ima prosječnog tehničkog znanja i volje
da to jednom postavi dalje ne bi
trebalo biti problema. Što se tiče
uparivanje ovog uređaja sa ostatkom sustava, zbog njegovog blagog karaktera i topline odgovaraju
mu pojačala nešto bržeg i čvršćeg
karaktera kako bi izbalansirala cjelokupnu zvučnu sliku.
T+A MUSIC PLAYER MK II
DAC:
32-bit Delta Sigma DA sa 8-bitnim oversamplingom
Podržani formati:
MP3 , WMA, AAC, OGG-Vorbis, FLAC (96/24 preko
LAN), WAV (96/24 preko LAN)
Podržani poslužitelji:
UPnP 1.1, UPnP AV, Microsoft Windows Media
Connect Server (MS DRM10), vTuner Internet
Radio Service, DLNA kompatabilni poslužitelji
Digitalni ulazi:
USB 2.0, 2 x SP/DIF koaksijalni i optički (TOSLink), LAN, W-LAN, RS 232
Digitalni izlaz:
koaksijalni, IEC 60958.
Dimenzije (VxŠxD):
12 x 44 x 39 cm
Masa:
10kg
Cijena:
17.925 kuna
INFO:
Audio san, tel. 01/4833 046, www.audiodream.hr
Korištena glazba
Daby Toure & Skip McDonald, In Session,
16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers
& Willkins • Benjamin Grosvenor, This and
That, 16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound,
Bowers & Willkins • Portico Quartet, Black
& White Sessions 24bit, FLAC, Izvor: Society
of Sound, Bowers & Willkins • Julianna Raye,
Dominoes, 16bit, FLAC, Izvor: Society of
Sound, Bowers & Willkins • Gustav Mahler,
Symphonie No. 3, Pierre Boulez, Wiener
Philharmoniker, Deutsche Grammophone
(u FLAC 16bit) • Kruder & Dorfmeister,
K&D Sessions, 1998, K7 16bit FLAC •
Martina Topley Bird, Blue God, 2008, 101
Distribution
Sustav
Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus,
Monitor Audio Silver RX1; Elektronika:
NAD C320, Rotel RB-1070, Pretpojačalo:
samogradnja; Izvor: Arcam CD73; Ožičenje:
Cardas i Wireworld
hi-fimedia #82
19
TEST
TEST
KRELL S-300i
Na testu je
prije svega bilo
pouzdano, snažno,
poprilično neutralno
i korektno pojačalo.
Detalji koji su
apostrofirani kao
manje uspješni
brojnim su
kvalitetama znatno
demantirani i može
se ustvrditi da
je S-300i zadaću
najdostupnijeg
pojačala u gami
odigrao vrlo dobro
Umijeće kompromisa
piše: Gordan Gaži
"K
rell" je u tridesetak godina postojanja izrastao u
tvrtku koja neprestanim
istraživanjem i vrhunskom kvalitetom
svojih uređaja privlači najzahtjevnije i
najizbirljivije ljubitelje glazbene reprodukcije. Iako danas tvrtka proizvodi gotovo sve dijelove audio sustava, pojačala su tradicionalno ostala dio ponude od koje tvrtka najviše očekuje i na čijem je polju i polučila najizrazitije rezultate. Ovoga puta
imali smo prigodu ugostiti osnovni
model integriranog pojačala S-300i.
Bez obzira na mjesto u hijerarhiji proizvoda ono nije samo jednostavnija,
manja i jeftinija verzija neke od provjerenih ideja iz viših razreda. Iako je
dio tehnologije velikodušno spušten
iz vrhunskih modela tvrtke, S-300i
je uređaj dizajniran po vlastitoj mjeri
i potrebama kupaca u ciljanoj kategoriji. Takvim pristupom Krell ostavlja dojam promišljenosti čija se ozbiljnost, iskrenost i odvažnost gotovo uvijek najčešće zrcali u nešto
niže rangiranim uređajima renomiranih proizvođača. "CAST" tehnologija
koja ukupan sklop integriranog pojačala u segmentu prijenosa signala
doživljava kao jedan uređaj, te "Krell
Current Mode" koji svojim ustrojstvom poništava potrebu za multipliciranim konverzijama signala unutar
sklopovlja pojačala dokaz su iskrene
20
hi-fimedia #82
želje tvrtke da njihova amplifikacija u
svakom segmentu profitira od znanja i tehnologija u koje je Krell mnogo
ulagao. Izvana je pojačalo zadovoljavajuće obrađeno i finiširano, no ne
pretjerano atraktivno. Očigledno je
u slučaju modela S-300i u prvom
planu bila funkcionalnost. Ona se
očituje u ugradnji izvanredno čitljivog i ugodnog predočnika čija je
informativnost u skladu s ukupnim
konceptom projekta utemeljenog na
ambiciji tvrtke da model "S-300i"
bude krajnje intuitivan u interakciji s korisnicima. Unutrašnjost uređaja poprilično je konzervativnog dizajna. Centralno mjesto u topologiji pojačala zauzima snažan toroidalni transformator čija snaga od
750VA uz kondenzatorsku pričuvu
od 38,000 mikrofarada osigurava
dovoljno goriva i za najkritičnije i najzahtjevnije situacije. Pretpojačalo je
potpuno balansirani sklop u "A" klasi,
izgrađen oko Burr-Brown operacionih pojačala (OP 177), a dodatnu
funkcionalnost uređaj dobiva imple-
mentacijom "Theater Mode" sklopa za integraciju pojačala u sustave
kućnog kina, te "iPod" priključak koji
dozvoljava uključivanje i korištenje
prijenosnih glazbenih reproduktora.
Izlazni stupanj čine 4 para tranzistora po kanalu, opskrbljenih strujom iz
zasebnih namotaja transformatora,
dok su pločice izvedene u SMD tehnologiji i samim tim krajnje optimizirane i otporne prema smetnjama.
Pojačalo posjeduje jedan balansirani linijski ulaz preko kojeg je i obavljeno testiranje uređaja, te tri standardna RCA priključka. U paketu je
kao dio standardne opreme dodan
i izuzetno kvalitetan daljinski upravljač, a ne treba zaboraviti ni odličnu
kvalitetu svih priključaka za spajanje uređaja u sustav. Ukupan sustav
u kojem je uređaj bio testiran možete vidjeti u okviru uz osnovni tekst,
a na ovom mjestu recimo samo da
je osnovna konfiguracija inkorporirala digitalni reproduktor EMMLabs
spojen balansiranim interkonektom (WireWorld Eclipse) na testira-
no pojačalo. Strujni kabel za pojačalo bio je WireWorld Electra, dok
je izvor zvuka bio spojen naponskim
kabelom WireWorld Electra Gold.
Zvučnički kabeli bili su standardno
WireWorld Eclipse 3+.
Slušni test
Uživajući u prvim satima druženja
s novim uređajem na testu nisam
mogao zaobići razmišljanje o odnosu čimbenika koji jedan uređaj definiraju snažnim, muzikalnim, dopadljivim, funkcionalnim, a u isto vrijeme
njegov karakter oplemenjuju kvalitetama koje traže najambiciozniji korisnici. Linija razdvajanja potreba većine korisnika i zadovoljavanja želja
najzahtjevnijih koji s pravom od tvrtke vrhunskog renomea poput Krella
traže uvijek malo više na primjeru
testiranog integrirca postaje i više
od algoritma koji može dati odgovor
na pitanje koje seže u srž konstruktorskih dilema prigodom osmišljavanja sličnih uređaja . Recimo odmah
da gledano strogo audiofilskim kriterijima zvuku pojačala možemo uputiti ponešto kritika, no proizvodu koji
jje potpuno zaokružena cjelina i koji
uz primarno sonične kvalitete nudi i
pouzdanost, snagu, komfor i tradicionalnu kvalitetu treba priznati da na
svoj način odražava mnogo od onih
postulata koji su Krell učinili sinoniwww.hifimedia.hr
mom za vrhunske audio
uređaje. Naklonost modelu S-300i provocira i njegova
neskrivena usmjerenost prema najrazličitijim kategorijama kupaca.
Mnoga velika imena u audio industriji odbacili bi komfor u vidu iPod
priključka smatrajući svojom svetom
dužnosti očuvanje najčistijih audio
postulata u kojima je gotovo poročno uzimati u obzir najrazličitije lossy
formate u nepoznatoj kvaliteti. Krell
je svoju prigodu vidio baš u fuziji multifunkcionalnosti pojačala tako
da zanima cijelu obitelj te onih osobina tvrtke koje se je stavljale u
red onih što su propagirale vrhunski dizajn i isto takav zvuk. No kako
to sve zajedno izgleda u praksi? Za
početak, u reproduktor je stavljen
sampler disk za demonstraciju razlika između standardnog CD diska
i SHM (Super High Material) izdanja. U ovom dijelu testiranja zanimalo me koliko je pojačalo sposobno demonstrirati razlike između diskova, vrlo očite na nekim predlošcima. Treba priznati da je S-300i vrlo
pomno i precizno ukazao na distinkcije u snimci, a u isto vrijeme predstavio se kao snažan, no staložen
centar audio sustava. Neke od prijašnjih inkarnacija osnovnih modela Krell integriranih pojačala tendirale su prema pomalo nervoznijem zvuku punom snage i dinamike, no u ovom slučaju zvuk je zadržao dinamičku tenziju i osjećaj brzine i snage, no bogatiji je za sasvim
malu, no značajnu razinu staloženosti koja zvučnu sliku čini povezanijom, koherentnijom i u konačnici znatno prirodnijom. Prolazeći kroz
glazbu koja je poslužila kao supstrat
za testiranje prevladavao je osjećaj guste strukture harmonika, a
ponekad se sasvim malo na rubovima slike osjetila i koja mrvica dodatwww.hifimedia.hr
ne topline. Taj dojam je bio
ponešto izražajniji na snimkama žičanih instrumenata,
a znatno manje prigodom
reprodukcije puhača koji
su karakter zvuka usmjerili prema neutralnijoj zoni.
Prostor u kojem su se glazbenici realizirali nije posebno mijenjao svoj volumen
u odnosu na njihovu brojnost
i može ga se općenito nazvati
vrlo dobrim. Ipak, treba napomenuti
da je njegova dubinska perspektiva
podložna umjerenim fluktuacijama
u odnosu na glasnoću i dinamiku
reproduciranog djela, dok je visinska perspektiva nešto manje izdašna. Veliki sastavi ili orkestri jasno su
vidljivi uz preciznu i jasnu projekciju
rasporeda glazbenika i minuciozno
separirani, dok dinamički
mički skokovi
ne pokazuju tendenciju
nciju
zbiti ili znatnije poremetiti
metiti
glazbenike i njihove instrustrumente. U takvim okolnoolnostima pojačalo demonstrinstrira raskoš snage i sposobnosti da instrumenti
menti
različitog tipa i intenziteziteta budu reproducirani timbralno korektno i precirecizno. Zvučna slika u okolnostima dinamički umjerejereno zahtjevnog predloška
oška
pomalo je isturena prema
ema
slušaču i gotovo potpuotpuno ravna. Snažnijim pritiskom na sklopove pojačala slika postaje izrazitije
azitije
pomaknuta prema mjestu
jestu
za slušanje, a njezini rubovi neravni i pomalo neodređeni. Pogled premaa donjoj trećitreći
ni spektra otkriva izvanredno definirano i zavidno duboko bas područje, kojeg od svoje starije (čitaj znatno
skuplje) braće determinira nedostatak nekoliko stupnjeva dubine, ultimativna preciznost i poneki gram
težine, no svojom definicijom, brzinom, fokusom i minucioznim odnosom prema detaljima i mikrodinamici jasno pokazuje pripadnost Krell
filozofiji zvuka. Manji jazz sastavi
(Jimmy Cobb - Jazz in the Key of
Blue) zvuče poletno, dinamično i
vrlo dopadljivo, no same margine
dubinske perspektive ostaju otvorene. Tako snimke načinjene u manjim
prostorima ili studijski uratci posjeduju nešto manje prostorne definicije. Ipak, količina finih detalja i strukture unutar snimke pružaju pojačalu znatnu razinu kredita i ponovno ukazuju na fini balans kvaliteta
koje u prvi red ističu brzinu, čistoću
i atmosferu reproduciranog djela, a
tek na drugo mjesto stavljaju manje
uočljive finese koje pružaju konačni
dodir unutar zamišljene arhitekture
zvuka. Tiši i suptilniji zvukovi odrađeni su timbralno vrlo korektno, no
ponekad je njihova pozicija unutar
zvučne slike obogaćena s ponekom
mrvicom dodatne snage i poleta. To
rezultira dobrodošlom dozom atraktivnosti, no ponekad tendira poremetiti inače skladnu i ujednačenu
prezentaciju. Odličan remaster jednog od poznatijih albuma progresivnog rocka (Emerson,Lake and
Palmer, - Trilogy) odlično se snašao u soničnoj zamisli kakvu preferira S-300i. Pomalo isturena pozornica s mnogo vidljivih detalja vrhunskog muziciranja govori poprilično
o zvuku kakav je tim stručnjaka
želio iscije
iscijediti iz uređaja. Primarno
se to
t odnosi na sposobnost
uređaja
da bude jednostauređ
van, bogat, dopadljiv, ali i da
izvanredno
prenese senzibiliizva
tet vrhunskih
glazbenika.
v
Visokotonski
spektar je bogat,
Viso
neobično
prirodan i ekspreneo
sivan,
siva dok se srednjotonsko
područje
nenametljivo svojim
pod
sličnim
kvalitetama postavlja
sličn
kao njegova ekstenzija. Ženski
vokal
voka u takvoj konstelaciji predstavlja
sukus onoga što
pre
uređaj
uređ nudi. Samo malo voluminozniji
i s pokojim zrncem
mino
u visokotonskim
ekstremima
vi
vokal nudi mnogo emocija,
vok
neutralnosti i osjećaja prirodneu
nosti i prezensa. Zvuk pojanos
čala se u takvim momentima
čini i pomalo dopadljivim, no
njegove kv
kvalitete nisu plod želje da
se ugodi uhu već rezultat već opisanih karakteristika koje se s ovakvim
materijalom prirodno nadopunjuju i
sinergiziraju.
Zaključak
Kada bih odlučio krenuti u gradnju amplifikacije koja bi morala biti
ostvarena u financijskim okvirima koji
nisu dovoljni za potpuno zadovoljavanje svih zacrtanih ciljeva učinio bih
to vrlo slično Krell teamu. S-300i nije
i nema potrebu biti najbolje pojačalo tvrtke i stoga je u promišljanju njegovih kvaliteta znatan dio umješnosti potrošen na kompromise koji
su u zadanoj cjenovnoj klasi morali biti učinjeni. Srećom, Krell posjeduje dovoljno iskustva i znanja da
se može ustvrditi da su takva ograničenja utjecala na konačni rezultat tek u manjoj mjeri. Na testu je
prije svega bilo pouzdano, snaž-
no, poprilično neutralno i korektno
pojačalo. Detalji koji su apostrofirani kao manje uspješni brojnim su
kvalitetama znatno demantirani i na
kraju se može ustvrditi da je S-300i
svoju zadaću najdostupnijeg pojačala u gami odigrao vrlo dobro .
Svoju namjenu kao i svoje dobre i
manje dobre strane u toku testiranja demonstrirao je jasno i bez ustezanja. Krell niti jednog trenutka nije
pokušao sakriti bilo koji segment
vlastitog soničnog ustrojstva testiranog pojačala i zbog toga je testiranje bilo vrlo jednostavno i pošteđeno
trenutaka u kojima recenzent i nekoliko puta pokušava dokazati poneki manje jasan detalj. S-300i je vrlo
dobro pojačalo koje će bez sumnje
biti izbor mnogih angažiranih ljubitelja glazbe koji traže pouzdano, razmjerno neutralno i snažno pojačalo. Ono će bez pretjeranih zahtjeva poslužiti osnovnoj svrsi i za razumnu količinu kuna učiniti ogroman
korak prema punokrvnom high-end
sustavu.
KRELL S-300i
Snaga
2x150W/8ohma
2x300W/4ohma
Odnos signal/šum
84dB Wideband
93dB A-Wighted
Gain
32,5Db
Ulazna osjetljivost
800mV RMS
Damping faktor
100 na 20Hz/8ohma
Potrošnja
Standby 40 W, Max 1000W
Masa (puno pakiranje)
23,1 Kg
Cijena
19.980 kn
INFO
Media Audio, 021/323 550
www.mediaaudio.hr
Korištena glazba
Sorakov,Uriash,Slovachhevsky - In memory of
great artist (T&C), Test master disk 2009 • SHMCD
Compilation - Whats New…..Vol2(Universal),
CD/SHMCD 2008 • Emerson,Lake,Palmer Trilogy (Leadclass), Victor K2HD Coding remaster • Schicke,Fuhrs;Frohling - Sunburst (Esoteric
Records), 1977., remaster Cherry Red 2010. •
Andrea Damiani liuto - Jay pris amour (E lucevan
le stelle records), 2006. • Stacey Kent - Racontemoi (Blue Note), 2010. • Nat Adderley - Work Song
(Riverside) CD/SACD, remaster 2004. • FJF - Blow
Horn (Okka Disk), 1997.
Sustav
Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE;
Network: Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija:
Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR
890,AVC 300B; Integrirano: Cyrus One; Zvučnici: Beta
Systems C2; Zvučnički kabeli: Wire World Eclipse
3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost
QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora,Wire
World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra
Gold 5-2; Oprema: RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja
hi-fimedia #82
21
TEST
TEST DENON DCD 2010AE
Logična evolucija
N
piše:
Neven Kos
Ovo je player
velike, moćne
prezentacije glazbe
s pregrštom detalja,
obilato u srednjem,
a nešto manje u
vosokotonskom
području. Ovakav
pristup glazbi
potiče slušatelja da
jednostavno vjeruje
Denonu kao playeru
22
hi-fimedia #82
aslonjen na model DCD2000ae, 2010ae donosi lagana, ali dobrodošla
unaprjeđenja i fino podešavanje
zvuka zahtjevima vremena. Na prvi
pogled upečatljiva je kvaliteta izrade ovog playera. Masa je impresivna: 13,5 kg u ovoj klasi uređaja
je nešto što očekujemo od odličnih
pojačala, a nekmoli od CD playera, pa makar bio u stanju pročitati i SACD disk. Osim mase koja
je, ako ništa, važna barem kao
indikator pristupa izradi uređaja,
player i "pod rukom" djeluje čvrsto
kao tenk. Gornja ploča potpuno je
umrtvljena, ladica je možda spora,
ali klizi kao kroz putar, a tipke na
prednjoj ploči daleko su od razmrdanih kakve viđamo na playerima ove, ali i skuplje klase. Prednja
ploča u finoj šampanj boji, izrađena od aluminija, osim uobičajenih tipki za upravljanje diskom, s
desne strane sadrži još i USB utor
i tipku "source". Potonjom biramo
izvor zvuka, a on kod ovog playera može biti CD/SACD disk, spomenuti USB ili pak jedan od dva
digitalna ulaza – optički, odnosno koaksijalni. Da, DCD-2010AE
možemo koristiti i kao zasebni D/A
pretvarač, koji može pročitati sve
linearne PCM signale u rasponu frekvencija od 32-192kHz te ih
kao takve pretvoriti u analogne u
svom AL32 - 32 bitnom pretvaraču. Zanimljivo, 16-bitne riječi digitalnih signala pretvorit će se u 32
bitne, a frekvencija uzorkovanja
skočit će na 192kHz. Osim toga,
posebni algoritmi omogućuju da
se, u usporedbi s konvencionalnim
D/A pretvaračima, smanji predzvonjava signala (nešto kao signal
prije signala). Za preciznost digitalne komunikacije u playeru brine
se visokoprecizni sat. Vratimo se
malo na prednju ploču. Slijeva se
nalazi još nekoliko osobitosti: indikator Advanced AL32 procesora
zvuka u slučaju reprodukcije CD
formata, odnosno SACD indikator
prisutnosti i obrade DSD signala
zapisanih na SACD disku. Također,
tipkom je moguće, kod višeslojnih
diskova, odabrati onaj sloj kojega
želimo slušati (stereo ili višekanalni SACD sloj/CD sloj). Pored nje se
nalazi tipka "Pure Direct" kojom se
gase displej i digitalni izlaz ne bi
li se unaprijedila analogna repro-
dukcija. Tanka i dobro dampirana aluminijska ladica hrani diskovima Denonov vlastiti mehanizam za
vrtnju diska, tzv. napredni S.V.H.
Mechanism. U S.V.H. M-u svaki je
dio načinjen od kompozita različitih metala, koji najbolje odgovaraju
zahtjevima funkcija koje obnašaju.
Navedeno, uz nisko težište cijelog
sklopa, pomaže u ostvarenju cilja:
izvrsne prigušne karakteristike i
poboljšana "odvodnja" neželjenih
vibracija, nastalih u samom mehanizmu, kao i onih iz okoline.
Direct
Mechanical
Ground
Construction pomaže da se potpuno uklone neželjeni utjecaji
vanjskih i unutarnjih vibracija, npr.
smještanjem mrežnog transformatora direktno iznad nožice playera. U stvari, dva mrežna transformatora: jedan za analogne sklopove, drugi za digitalne. Kao što
smo već naveli, player omogućava i reprodukciju glazbe s USB
stika, a certificiran je i za upotrebu
www.hifimedia.hr
s iPodom. Zgodno je znati kako
player razumije izvore snimljene
u MP3 (32-320kbps) i WMA (64160kbps) formatu snimljene na
CD ili CD-RW disk, ili pak na
USB stik (koji moraju biti formatirani u FAT16 il FAT32 file sustavu).
Napominjemo kako će biti moguća reprodukcija samo onih fajlova koji nisu zaštićeni pravima. Pri
reprodukciji "empetrica" i WMA
komprimiranih i osakaćenih formata, Denon nudi funkciju "restorer", kojom pokušava restaurirati
komprimirani audio signal u nešto
na što je taj isti signal ličio prije
postupka komprimiranja. Naime,
u fazi sažimanja digitalnog audio
signala reduciraju se oni podaci
koji su teže od ostalih čujni ljudskom uhu. Funkcija "restorer" ih
pokušava vratiti na prvobitnu razinu. Kako "restorer" naravno ne
može znati oblik i amplitudu originalnog signala, on u stvari pokušava popraviti doživljaj (napominjemo: doživljaj) glasnoće basa
i visokotonskog područja, kako
bi obogatio audio reprodukciju.
Ovu funkciju moguće je generirati u tri razine, odnosno intenziteta intervencije. Već smo rekli kako
je DCD-2010 napravljen
da se razumije s iPodom, o čemu svjedoči i oznaka Made for
iPod. To znači kako
je osim reprodukcije, s iPodom moguće
upravljati i Denonovim
"daljincem". Naravno,
kad je iPOd uključen!
"Restorer" je moguće
aktivirati i prilikom reprodukcije s iPoda.
U korištenju je Denon vrlo
ugodan, sve teče glatko i jednostavno. Bilo bi
još bolje kada bi mehanizam bio u stanju očitati diskove za vrijeme kraće
od 20-ak sekundi koliko
mu je potrebno da pregleda sadržaj onog malog dijela na disku s osnovnim zapisom, odnosno ToC-om. No, s
tim je lako pomiriti se jer ubrzo
postaje jasno kako je Denon
prije svega usmjeren na zvuk.
Zvuk
Trinaest tisućica nije malo. Skoro tri
prosječne plaće za digitalni player
je dosta love, makar on čitao i
SACD i komprimirane podatke.
Doduše, s Denonom dobivamo i dva dodatna digitalna ulaza,
www.hifimedia.hr
pa se bez problema, a s velikim učinkom, može kvaliteta
zvuka ostalih kućnih digitalnih izvora podići na
višu razinu; npr. DVBS/C/T prijemniku i DVD playeru
se s Denonom može
udahnuti nov život. Jer
Denon je player koji već
čitanjima pitova s CD slojeva pokazuje kako je uređaj visokih kapaciteta. Prije svega po ujednačenosti reprodukcije. Naime, niti
jedan bitniji segment ne zaostaje
ili ne iskače pred drugima te time
player dobiva dozu uvjerljivosti.
Sve je u zvuku i ostalim elementima percepcije zvuka fino povezano, uvjerljivo i čvrsto. Slušajući
CD Tria Stanleya Clarkea s Hiromi
i Lennyem Whiteom, osim što su
virtuoznost i izvrsno razumijevanje
među muzičarima lijepo preneseni, zvuk je otvoren, detaljan i brz,
a opet dinamičan i ritmičan. Bas je
vrlo čvrst i dubok, a visokotonsko
područje vrlo dobro. Bilo bi izvrsno
da je naslikano bogatijim, gušćim
bojama i s više poteza zamišljenim kistom. Drago mi je napomenuti kako je 2010AE ritmički vrlo
suveren, odlično prati ritam i
spontano se počinjete cupkati nogama slijedeći ritam glazbe. I rekreacija prostora je
također vrlo dobra i slojevita,
iako ne tako široka kao kod
nekih drugih playera koje
smo slušali. Karakteristika
koju bih izdvojio od ostalih
jest da je ovo player velike,
moćne prezentacije glazbe
s pregrštom detalja, obilato u srednjem, a nešto
manje u vosokotonskom
području. Ovakav pristup
glazbi potiče slušatelja
da jednostavno vjeruje Denonu kao playeru. Naravno, uvijek ima
mjesta za još bolje pa
tako klavir nije nešto
što je kod reprodukcije Denona nezaboravno. Naprosto mu fali
težine, ataka i opet,
boje i slojevitosti koje
čujemo kod najboljih primjeraka digitalnih
reproduktora.
Pri reprodukciji SACD materijala, sve navedeno još je bolje, pa
je čak i klavir dobio (iako ne previše) toliko tražene boje i dubine te je zvučao uvjerljivije i prirodnije. Međutim, bas upisan na
DSD način i
pročitan
putem
Denona izuzetno je
dubok, čist, čvrst i prirodan. Demonstracija moći
SACD-a i njegove superiornosti ovdje je u punom zamahu. Čujemo odzvanjanje tijela instrumenta i vibriranje žica, a
lako naslutimo i da su prsti glazbenika tu negdje. Osim basa, i
ostali dijelovi spektra su dobili na
kvaliteti, a pod time podrazumijevamo prirodnost, detalje. SACD
diskovi zvuče dinamično, svježe, s dobrom ekstenzijom prema
gore i izvrsnim basom. Vokali su
autoritativni, snažni i upečatljivi.
Već smo se kod CD reprodukcije uvjerili kako Denon odlično
slika prostor,a na DSD zapisima
je to još očitije i lakše za razumjeti.
Kratka usporedba s Exposureom
3010s - playerom starije generacije, ali slične cijene otkriva kako
je Exposure nježniji, finiji u tkanju
glazbenog sadržaja, dok je Denon
čvršći, autoritativniji, povezaniji i
konzistentniji. Exposure u usporedbi djeluje sporije i glazbu prati s
manje autoriteta.
Zaključak
Denon je uspio napraviti player
kojega se konkurencija u ovom
segmentu s pravom ima bojati. I
dok je vrlo dobra CD reprodukcija najmanje na razini konkurencije, prva komparativna prednost Denonova je mogućnost čitanja i reprodukcije DSD zapisa, i to
na način koji je odlična reklama
SACD-u kao formatu. Uz navedeno još bacite šaku reprodukcije s
USB-a i prstohvat digitalnih ulaza
i pred nama imamo čorbu koja bi
se mnogima mogla svidjeti. Puno
playera za novac. Preporučljivo.
Denon DCD 2010AE
SACD
Analogni izlaz
Frekvencijski
opseg
Odnos signal/šum
Dinamika
Izlazni napon
Frekvencija
uzorkovanja
Dimenzije
Masa
Cijena
Info
CD
dvokanalni
dvokanalni
2 Hz - 100 kHz
113 dB
110dB
2.0V (10 Kohm)
2 Hz - 20 kHz
119 dB
100dB
2.0V (10 Kohm)
2.822 MHz
44.1 kHz
434 x 137 x 336 mm
13,5 kg
12.990,00 kn
www.technomax.hr
Korištena glazba
Keiko Lee - Who’s Screamin’ (Sony), 2004.,
SACD Hybrid • Akiko Mood - Indigo (Universal
Music), 2004., SACD Hybrid • Chris Thomas King
- The Roots (Century Blues Records), 2003. •
Christian McBride - Gettin’to it (Verve), 1995.
• Wynton Marsalis Septet - Live at the Village
Vanguard (Columbia), 1999. • Patricia Barber
- Fortnight in France (Blue Note) • Baroque
Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997. •
Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti,
Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12
String Concerto, Op. 7, No.4 (Naxos), 1995. • Eva
Cassidy - Live at the Blues Alley (G2), 1998. • Lars
Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3) •
Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White Jazz in the Garden (Heads Up), 2009.
Sustav
CD player: Exposure 3010s, Tuner NAD C422,
Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni monoblokovi, Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6,
Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/
gold; Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1,
Wireworld Solstice 6, Cardas Clear; AudioQUest
CV-8; Nordost Red Dawn, VdH Inspiration; Filter: PS
Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2
i Aurora 5-2, Rondo stalak.
hi-fimedia #82
23
TEST
CARDAS CLEAR BEYOND
Zlatni rez za
zlatni zvuk
Sijevanje detalja i brzina su iznimni i
impresivni, ali ipak opuštajući, nikad
zamorni i otkrivaju narav snimljenog
materijala, što je teško shvatljiva
karakteristika dok je jednom ne iskusite
piše: Neven Kos
Presjek
zvučničkog
kabela Cardas
Clear.
Testirani model
Clear Beyond
ima dvostruko
više žica
24
hi-fimedia #82
N
e događa se prečesto
da na testu imamo bilo
koji dio audio sustava
čija cijena premašuje 50 tisuća
kuna. Posebna su rijetkost, priznat ćete, audio kabeli u ovom
cjenovnom segmentu, barem
kod nas. Doduše, razvijeni svijet puno lakše podnosi cjenovne zahtjeve high-enda pa tako i
skupe, čak i super skupe komponente imaju svoje kupce. U
okruženju, da ne kažemo u
regiji, čak i među audiofilima,
spomen cijene od nekoliko tisuća eura za žicu zvuči blasfemično te će mnogi kabele u ovoj
kategoriji izbaciti kao nepotrebne, usput počastivši proivođača
i distibutera raznim epitetima.
Međutim, ‘ajmo priču malko
izokrenuti. Pretpostavljam da
se velika većina vas, posebice ako ste odlučili pročitati ovaj
tekst, slaže kako svaka komponenta audio sustava ima svoj,
dobar ili loš, ali svakako prepoznatljiv, zvuk. Potom, također ćete se složiti kako vrijedi
pravilo da skuplje komponente
uglavnom zvuče bolje, prirodnije, fluidnije, vjernije i ugodnije od onih jeftinijih. Ako smo se
već odavno složili da kabeli, pa
i oni zvučnički (značajno) utječu
na zvuk, zašto je teško prihvatiti da skuplji kabel može zvučati bolje od jeftinijeg? Vjerojatno
mislimo kako su kabeli maje
zahtjevni ili važni dijelovi audio
sustava, pa kod procjene vrijednosti samatramo kako je
prirodno da CD player ili pojačalo u sebi nose više znanja,
truda, vještina i tehnologije koji
opravdavaju njihovu cijenu.
Međutim, ako mislite da je izrada pojedine aktivne komponente puno skuplja od izrade kabela, varate se, posebice u slučajevima poput
Cardasovog. Naime, Cardas
je jedan od rijetkih proizvođača koji i same vodiče proizvodi "u kući". U CD player
ugrađene su masovne, širokodostupne komponente i krajnji zvuk uglavnom ovisi o vještini, snalažljivosti, ideji i nervu
konstruktora da napravi uređaj
koji će zvučati bolje od konkurencije, bez prevelikih ulaganja.
Hajdemo ipak čuti što može
jedan stvarno skupi kabel, u
www.hifimedia.hr
kojeg
jeg su osim skupih materijala, ugrađeni znanje, ideja, lucidst i posebna filozofija Georga
nost
rdasa. Osnove te filozofije
Cardasa.
znate su većini onih koji su
poznate
bar jednom nogom zagazili u
o zvano vjerna reprodukcičudo
e osnove temelje se na zlatja. Te
nom rezu – polaznoj točki geoije Cardas kabela. Zlatni
metrije
rez u stvari opisuje odnos unueke cjeline u kojoj se manji
tar neke
dio te cjeline odnosi prema
m, jednako kao i veći dio
većem,
a cjelini, što na tri decimaprema
govara brojci 1,618. Zlatni
le odgovara
rez se dade iskazati i matemam formulom, a moguće ga
tičkom
azati i nizom brojeva, tzv.
je prikazati
ccijevim nizom, u kojeFibonaccijevim
mu je svaki slijedeći broj jedbroju prethodnih. I kad
nak zbroju
sjedna zbroja podijelidva susjedna
ći s manjim, dobivamo
mo, veći
a, aproksimaciju odnogle čuda,
og reza odnosno brojesa zlatnog
e vrte oko 1,61.
ve koji se
ez su u povijesti, a i
Zlatni rez
danas, koristili i koriste građevinari, arhitekti, slikari, a i
ograf će vam reći kako
svaki fotograf
je jedno od temeljnih pravila
og zapisa upravo vjer
svjetlosnog
vjerj čudesnog odnono slijeđenje
sa nazvanog zlatni rez. Otud i
amblem tvrtke Cardas – školjka
nautilus koju je priroda "skrojila"
upravo u tom savršenom odnosu koji se može iskazati brojem
s nekoliko decimala – 1,618.
Osim famoznog zlatnog reza,
George Cardas smatra kako su
kod kabela važna tri elementa: vodiči, dielektrik i put signala. Međutim, uz ove elemente postoji i problem a zove se
razlika u brzini širenja električnog signala kroz vodič i kroz
dielektrik (Vprop). Naime, električni impuls putuje vodičem
brzinom koja je približno jednaka C, odnosno brzini svjetlosti,
dok je brzina širenja kroz dielektrik značajno manja i iznowww.hifimedia.hr
si svega cca 78% brzine C.
Ova razlika dovodi do neželjenih rezonancija u samom kabelu. Kako nije moguće povećati brzinu kroz dielektrik, potrebno je usporiti signal koji putuje vodičem. E, pa to nije baš
lako, a kako u Cardasu navode,
upravo im je to uspjelo u modelima serije Clear. Među njima,
perjanica je zvučnički model
Clear Beyond, koji i svojim nazivom sugerira kako se nalazi onkraj mogućeg, mnogi će
reći potrebnog. Cijena je svakako paprena, ali postoji i jeftinija verzija, jednostaviji i manji, ali
nikako neugledan, model Clear,
dobavljiv za pola cijene...
Pisanje o zvuku jedne ovako
superiorne, precizno izračunate, filigranski izrađene audio
komponente istovremeno je
i lako i teško. Naime, spajanjem u sustav, Clear Beyond
odmah pokazuje svoje osobine, ali ne sve. Međutim spojivši
čvrste i superkvalitetne vilice u
konektore na pojačalu i zvučnicima, kao da ste pucnuli prstima i odjednom se sve posložilo na svoje mjesto.
mjesto Visoki su
s
tu
d
tu, detaljni,
prirodni i raskošni.
Ali ne, nisu nametljivi, istaknuti
ili grubi. Odlično su povezani s
ostatkom spektra te je i srednjetonsko područje potpuno
prirodno s odlično doziranom
količinom detalja i fantastičnim
međusobnim odnosima sudionika koji glazbu stvaraju. Bas
je tu...ako ga ima na snimci.
Dubok, snažan, moćan, a istovremeno nenametljiv i samozatajan, dodaje točku na i minuciozne i uhu ugodne reprodukcije kakvu mogu osigurati samo
temeljito osmišljeni i beskompromisno izrađeni dijelovi audio
sustava. Uz to, pozadina je tiha,
skoro svemirski crna i bešumna, što uvelike doprinosi točnom i preciznom smještaju
izvođača i plutanju instrume-
CARDAS CLEAR BEYOND
Vanjski promjer
2,4 cm
Dielektrik
Teflon®, zrak
Induktivnost
0,01 μH/ft/loop
Kapacitivnost
446 pF/ft
Tip vodiča
Perfect Mirror Octoaxial
Cijena
2,0m/pr - 50.800,00 kn
2,5m/pr - 58.400,00 kn
(dužina testiranog kabela)
Info
Media Audio, 021/323 550
www.mediaaudio.hr
nata između zvučnika, omogućivši da na snimkama čujete i
ono što do sad vjerojatno niste.
Dinamika je beskompromisna.
Sijevanje detalja i brzina su iznimni i impresivni, ali ipak opuštajući, nikad zamorni i otkrivaju samu narav snimljenog
materijala, što je teško shvatljiva karakteristika dok je jednom
ne iskusite. S Cardas Clearom
postaje jasno kako je upravo
ta osobina reprodukcije složena i teško dohvatljiva jer u sebi
nosi gomilu nedodirljivih nijansi
koje se ne mogu opisati tonovima, ritmom, bojom, već je
sadržana između notnih redova i pokazuje kako je u brazdama ploča ili bitovima CD-a
upisano mnogo više od onog
oku vidljivog. Riječ je o poseb-
nim nijansama koje glazbu čine
magičnom. A upravo je na to
koncentriran Clear Beyond koji
reprodukciju glazbe čini nepodnošljivo lakom. Ovo posljednje,
ta lakoća reprodukcije posebno je lako vidljiva i čujna kada
Clear Beyond u sustavu zamijenite jeftinijim i prizemnijim kabelima. Pozadina postaje bučnija
te lako postajemo svjesni šuma
koji inferiorniji dizajni unose u
sustav, kao i ispravnosti timbra
instrumenata na način kako ga
reproducira Clear Beyond. Ovaj
kabel lako je u sustavu ne slušati, već jednostavno prihvatiti
njegovu prisutnost, istovremeno cijeneći doprinos kojim uspijeva audio sustav transformirati u instrument za reprodukciju
glazbe, koji će i skeptike natjerati da stave prst na čelo i širom
razjape usta.
Cardas Clear Beyond jedna od
rijetkih komponenti koja svojim
doprinosom prirodnosti i ljepoti
opravdava svaku lipu svoje cijene. Ovaj kabel uobičajeno "hajfističko" seciranje glazbe čini
bespredmetnim i nepotrebnim.
Iznimno.
hi-fimedia #82
25
TEST
SELFIC AUDIO STRATUS
(Totalno) drukčiji od drugih
Usko tehnički gledano, timbralna korektnost i čvrstoća kutije koja amortizira sve neželjene nuspojave rada jedinica, mogle
bi se označiti kao najistaknutije kvalitete zvučnika. No kroz test se iskristalizirao zaključak koji mnogo više govori o
njihovom karakteru: Stratus je jednostavno drugačiji zvučnik od konfekcijskih standarda današnjeg tržišta
visokim rubovima daje dodatnu dozu
prozračnosti.
piše: Tihomir Ivka
U
broju 74 našeg magazina
premijerno smo recenzirali proizvod Selficaudia, plod
suradnje zagrebačkih tvrtki Oktava
d.o.o. i ATC d.o.o. Bila je riječ o
Cirusu, zvučniku za na stalak kojeg
smo tad ocijenili kao vrlo zanimljiv
proizvod čija čvrsta kutija ne dozvoljava koloracije. Stratus je manji brat
Cirusa s osnovnom razlikom manjih
dimenzija i bas/srednjotonskom
jedinicom s membranom promjera
manjeg za 35 mm. Inače, jedinica je
također proizvod talijanskog Ciarea
sličnih karakteristika i konstrukcije,
dok je Ciare visokotonac meke kupole identičan. U SelficAudiu navode da
za izradu zvučnika koriste drvo, staklo
i eko kožu. Tako je i ovdje konstrukcija
je prevučena kožom (bijelom u našem
slučaju), a stranice su ojačane staklenim pločama. Zvučnik izgleda vrhunski finiširan i odaje dojam vrlo skupog
proizvoda. O ozbiljnosti kutije govori i težina od 12 kg. Riječ je o dvosostemskom zvučniku s bas-refleks
otvorom prema dolje, rješenjem koje
se često može vidjeti kod talijanskih
zvučnika (Indiana Line, Chario). Takav
ustroj zahtjeva šiljke, oni kao i u Cirusa
izgledaju vrlo masivno i napravljeni su
od aluminija. Sve u svemu, zvučnici odišu vrlo dorađenim i atraktivnim
dizajnom.
Zvuk
Zvuk Stratusa bi se mogao opisati kao neutralan koji naginje svjetlijim
karakteru, široke pozornice s nešto
limitiranom dubinom.
Rad na kutiji se isplatio, njena konstrukcija uspješno eliminira neželjene koloracije, rijetko za koji zvučnik iz
ove klase može se reći da svira kao da
kutije nema.
Zvučnik "priznaje" limite volumena
kutije i membrane basa/srednjotonca i ne pokušava ići u dubine koje bi
narušavale koheziju zvuka, ali je zato
kontrola basa izvanredna.
26
hi-fimedia #82
Zaključak
Mekani rock s natruhama šansonjerstva francuskog kantautora Francisa
Cabrela zvučao je timbralno ispravno,
uvjerljivo u lijepo rastegnutoj pozornici po širini s bazičnim rock instrumentima iza kojih je ostajala vrlo
tamna pozadina. No Cabrelov zvonki glas je malo istaknut ispred ostatka benda, isto se ponovilo i s Ryanom
Adamsom slične boje glasa. S druge
strane, baršunasti Hendrixov vokal na
vrlo zanimljivo snimljenom Axis: Bold
As Love nije pokazivao tu karakteristiku isturenosti i snimka je ostavljala
dojam veće dubine pozornice.
Selfic se iskazao u reprodukciji ozbiljne glazbe, točnije rečeno, potpisnik
ovih redova je na rijetkim testiranim
zvučnicima ovih dimenzija čuo ovako
uvjerljivo izvedenu Bhramsovu 4. simfoniju. Uz budget komponente i sva
ograničavajuća svojstva male dvosi-
stemske kutije o redovima instrumenata i naletima orkestra koji će vam
otpuhnuti kosu s glave može se razgovarati samo u natruhama, ali činjenica jest da je Selfic uspio ponuditi
pregršt detalja, jasno odijeljene instrumente koji zvuče vrlo prirodno. I ono
što spada sasvim u sferu subjektivnog; dramatiku izvedbe.
Kod iznimno niskih sintetskih basova tople elektronike Myloa Selfic je još
jednom potvrdio solidnost konstrukcije zvučnika; ni kod najvećih glasnoća i najnižih frekvencija nije izgubio
kontrolu i dopustio da kutija "prosvira".
Isto tako potvrdio se dojam sa sasvim
drugačijih glazbenih predložaka, da
uz raskoš srednjih tonova, najviši dio
spektra nije uglađen kao što smo se
to navikli kod zvučnika ove klase. No
i to je nekako teško uzeti kao manu,
kao da Selficu manjak profinjenosti na
Usko tehnički gledano, timbralna
korektnost i čvrstoća kutije koja amortizira sve neželjene nuspojave rada
jedinica, mogle bi se označiti kao najistaknutije kvalitete ovih malih zvučnika domaće proizvodnje. No kroz test
se iskristalizirao zaključak koji mnogo
više govori o njihovom karakteru i kvaliteti: Stratus je jednostavno drugačiji zvučnik od konfekcijskih standarda današnjeg tržišta koji podjednako uvjerljivo svira klasiku i elektroniku.
Pojašnjenje ovog stava teško je izreći riječima jer su njegovi tvorci i naizgledne mane kao što su grublji visoki uspjeli pretvoriti u prednost. Treba
ga čuti i doživjeti njegovu osobenost.
Provjerite zašto smo dobili sve
ove nagrade u 2009. godini
SELFIC AUDIO STRATUS
INT-150: The Absolute Sound 2009 Editor’s Choice Award - US
XP-15
XP-15: Enjoy the Music - North American Premier Award of Excellence
INT-150: Super AV Award 2008-2009 - China
INT-150: Stellar Sound - Everythingaudio.net - US
Snaga:
90/150W
Impedancija:
8 ohma
Osjetljivost:
90dB
Frekvencijski odziv:
48 - 22 000Hz
Bass jedinica:
135mm
Visoki:
26 mm
Dimenzije (šxvxd):
205 x 345 x 305 mm
Masa:
12 kg
Cijena:
6.795 kn
INFO:
Oktava, tel. 01/2334 324, www.oktava.hr,
www.selficaudio.com
INT-150: The Absolute Sound - Integrated Amp of the year - US
Korištena glazba
XA200.5: Super AV Award 2008-2009 - China
Francis Cabrel - Samedi soir sur la Terre
(Columbia), 1994. • Ryan Adams & The Cardinals
- Cardinology (Lost Highway), 2008. • Tje Jimi
Hendrix Experience - Axis: Bold As Love (MCA),
1967, 1997. • Johannes Brahms, Leonard
Bernstein, Wiener Philharmoniker - Symphony
No. 4 (Deutsche Grammophon), 1983. • Mylo Destroy Rock & Roll (Breast Fed), 2004.
XP-20: Audio Supply Company, ltd. Super AV award - China
www.hifimedia.hr
XP-20
XP-20: The Absolute Sound 2009 Editor’s Choice Award - US
XP-20: Product of the Year 2008 (Preamps) HiFi Review - HK
XA30.5: Stereophile 2009 Editor’s Choice Award - US
XA30.5: Stereophile 2009 Product of the Year runner-up - US
XA100.5: The Absolute Sound 2009 Editor’s Choice Award - US
XA30.5
XA100.5: The Absolute Sound - Solid State Amp of the year - US
XA160.5: The Absolute Sound 2009 Editor’s Choice Award - US
X350.5: The Absolute Sound 2009 Editor’s Choice Award - US
X1000.5: Super AV Award - China
Sustav
Pojačalo: Marantz PM6010 OSE, Player: Oppo
DV-980H, Kabeli: Tara Labs Klara, Qed Qudos,
Wireworld Solstice
INT-150
Više informacija o proizvodima potražite na www.audiocentar.hr ili www.passlabs.com
XA200.5
TEST
TEST
DALI IKON 6 MK2
Globalno
zatopljenje
i u Danskoj
piše: Tihomir Ivka
Ikon 6 bi možda na prvi susret mogao
razoružati slušatelja detaljima,
no MK2 je kroz par sati druženja
ponudio više užitka u glazbi. Njegova
muzikalnost, prirodnost i sposobnost
da ništa bitno ne zakamuflira ili
nametne, u cjenovnoj klasi je visoko
postavljena ljestvica za konkurenciju
"R
ijetki su zvučnici koji mi
na prvo slušanje navuku osmijeh na lice zbog
hrpe nekoloriranih detalja i slatkog
zavodljivog zvuka. Još su rjeđi oni
koji taj prvi osmijeh na licu zadrže
kroz cijeli proces testiranja. Dali Ikon
6 ta su vrsta zvučnika." Ove riječi
zapisao je svojevremeno recenzent
Stereophilea Robert J. Reina, ne
skrivajući oduševljenje samostojećim zvučnicima iz pristupačnije serije danskog proizvođača zvučnika.
I nije bio jedini. Pet godine poslije Ikon serija je zadržala popularnost i ostala u prodaji (Ikon 6 se sad
u Hrvatskoj prodaje po pristupačnoj
cijeni od 5.112 kn) , no inženjeri Dalija
poradili su na osnovnim modelima i
tržištu ponudili MK2 verziju Ikona.
Iz praktičnih razloga, da smo na licu
mjesta u mogućnosti usporediti stari
i novi model, procjenu novog Ikon 6
obavili smo u slušaonici domaćeg
uvoznika Nove boje zvuka uz primjerenu kvalitetnu elektroniku.
Vizualno, MK2 inačica se od originala razlikuje po prednjoj ploči,
tamna podloga zamijenila je srebrnu, membrane bas/srednjotonskih jedinica od kombinacije papira
i celuloznih vlakana su jarkije smeđe
boje, konkretna se promjena krije
tek u bas refleks otvoru. Ikon 6 ima
jednu veću rupu na prednjoj strani,
MK2 ima dvije manje, po jednu na
prednjoj i zadnjoj strani. Dimenzije
su na oko iste, ali će pogled u specifikacije otkriti da je MK2 ipak dublji
za 2,5 cm. Bas jedinice su istih
dimenzija, no riječ je o novoj generaciji woofera ojačane konstrukcije, izvedene tako da bolje optimizira
strujanje zraka iza membrane.
Zvuk
U nekoliko sati naizmjeničnog druženja s dva para Dali zvučnika prvo
smo potvrdili sve prijašnje dojmove
sa starim Ikon 6 modelom. Resi ga
vrlo otvoren i izuzetno detaljan zvuk.
Možda se ne bi u potpunosti složili sa recenzentom Stereophilea i s
onim dodatkom o "slatkom zavodljivom" zvuku. Ikon 6 je dinamički eksplozivan, ima raskošnu stereo sliku, dodatno pojačanu sjajnom disperzijom visokih tonova što
se može zahvaliti unikatnom hibridnom sustavu visokotonaca, ribona i klasičnog tweetera s mekanom
Odlučujući element
otvorenosti zvuka:
hibridni visokotonac
28
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
kupolom. Ali zvuk ipak prije preteže prema analitičnom negoli "slatkom", što nije vrijednosni sud već
golo zapažanje.
U hologramski rastegnutoj pozornici (ali ne i preširokoj zbog ograničenja prostorije o čemu ima više
riječi kasnije u tekstu), vokal Boba
Dylana u atmosferičnoj "The Man
In The Long Black Coat" je izdvojen od glazbene pratnje, čvrst, prirodan, autoritativan, čini se baš onakav kakvog je u studiju htio postići
producent Daniel Lanois. Na većini zvučnika jedan žanrovski slični predložak, glas Lucinde Williams
doimlje se kao snimljen s nekom
koprenom između pjevačice i mikrofona, Ikon 6 ima sposobnost da
doda transparentnosti i detalja. Ikon
6 MK2 u tom segmentu daje gotovo iste rezultate, ali je zamjetno da
su konstruktori ipak naumili malo
zatopliti zvuk, bešavna veza između visokih i srednjih malo je baršunastija. No, u danim uvjetima nije se
moglo zamijetiti da je učinjen kompromis tako da je dodana doze topline, a izgubljena doza detalja. Na
Brubeckovom "Time Out" remekdjelu osjetilo se da je "zrak" oko
instrumenta poprimio jednu drugu
dimenziju koja rezultira neodoljivom muzikalnošću, saksofon Paula
Desmonda naprosto lebdi u prostoru, naglašene činele dobivaju novu
dozu prozračnosti. Slijedeća zabilješka u blokiću impresija nameće
se kao zaključak: Ikon 6 MK2 zadržao je glavne karakteristike svog
prethodnika, ali je evoluirao u profinjeniji i muzikalniji zvučnik. U čemu
je stvar, ako su driveri i osnovna konstrukcija, ostali gotovo isti?
Odgovor se možda krije u zahvatima na skretnici koja je sad rezana na
700/2.600/14.000 Hz, za razliku od
Ikona 6 kod kojeg su rezne frekvencije 800/3.200/14.000 Hz.
Bas područje je namjerno ostavljeno za kraj zbog ne baš idealne
prostorije u kojoj je blic test napravljen. Uska i visoka, nije smetala kad je zvučnik trebao pokazati autoritet
i dubinu, no kod određenih niskih frekvencija
dolazilo je do koloracija, pa i rezonantnih ispada
sobe. Još jedan dokaz kako je
prostor u koji se sustav smješta
bitna komponenta za postizanje
dobrog zvuka. Odmicanjem od
stražnjeg zida (uski prostor nije dao
da se bitno mijenja položa u širinu) postignut je napredak, no Mk2,
možda zbog drugačijeg ustroja bas
www.hifimedia.hr
faktor cijene jer je Dali ponovno pristupačniji u Hrvatskoj negoli na većini europskog tržišta. Dok se u
Njemačkoj i Velikoj Britaniji cijena
Ikona 6 Mk2 kreće oko deset tisuća kuna, kod domaćeg zastupnika treba izdvojiti bitno manje novca.
DALI IKON 6 MK2
Frekvencijski raspon:
39 - 30.000
osjetljivost:
89,0 dB
Nominalna impedancija:
6 Ohm
Preporučena snaga pojačala:
25 - 180 W
Rezna frekvencija:
700/2.600/14.000
Hybrid tweeter modul, iznad 14000 Hz:
1 x 17 x 45 mm ribon
Hybrid tweeter modul, visokotonac:
1 x 28 mm mekana tekstilna kupola
Bas/srednjotonske jedinice:
2 x 16.5 cm
Zvučnički terminali:
Bi-wire
Dimenzije (VxŠxD):
1000 X 190 X 355 mm
Težina:
17,8 kg
Cijena:
6.990 kn
Info:
Nove boje zvuka, tel. 01 / 233 7619,
www.bojezvuka.hr
refleks rupa (Ikon 6 po specifikacijama ide i niže za 3 decibela od MK2
modela), općenito bolje anulira utjecaje prostorije od prethodnika. Ako
se apstrahiraju objektivne okolnosti
sobe, bas se može okarakterizirati kao autoritaran, "sočan" i dovoljno
dubok da kad na Brubeckovoj "Take
Five" u znamenitom bubnjarskom
solu Joe Morello pedalom okida po
bas bubnju to se - karikirano - osjeća na unutarnjim organima.
Zaključak
Sitnim, ali bitnim zahvatim inženjeri su na Ikonu 6 MK2 malo zauzdali otvorenost Ikona 6 koja uz elektroniku svjetlijeg karaktera nije bila ide-
alni izbor za dugo ugodno slušanje.
Iz istog razloga Ikon 6 bi možda na
prvi susret mogao razoružati slušatelja detaljima, no MK2 je kroz par
sati druženja ponudio više užitka u
glazbi. Njegova muzikalnost, prirodnost i sposobnost da ništa bitno ne
zakamuflira ili nametne, u cjenovnoj klasi je visoko postavljena ljestvica za konkurenciju. Savršeni
zvučnik zapravo nema svoj zvuk; on
bi "samo" trebao biti kopija ulaznog
signala. Kao što znamo, takav još
nije proizveden pa ni Ikon 6 MK2
nije savršen zvučnik u tom
smislu. No inženjeri Dalija
uspjeli su približiti ga tom
idealu. Treba dodati i
Korištena glazba
The Dave Brubeck Quartet - Time Out, (Columbia),
1959., 1997. • Bob Dylan - Oh Mercy (Columbia),
1989., 2003. • Screaming Trees - Dust (Epic),
1996. • Count Basie - Basie At Birdland (Roulette
Jazz/Blue Note), 1962., 2007. • Lucinda Williams
- Little Honey (Lost Highway), 2008. • Zero 7 Simple Things (Ultimate Dilemma), 2001. • Orbital
- 20 (Rhino), 2009.
Sustav
CD player: Yamaha CDS 2000; Pojačalo: Yamaha AS
2000; Zvučnički kabeli: Van den Hul Inspiration
Nova generacija
woofera ojačane
konstrukcije
hi-fimedia #82
29
TEST
TEST
PET ZVUČNIČKIH KABLOVA
Van den Hul CS-122
Žičane sitnice koje život znače
Ako je VdH po nečemu poznat, mislim da je to zvučnički CS-122
kabel. CS 122 je „staro kljuse“ u Van den Hulovoj štali. Proizvodi se
tamo negdje od početka tisućljeća, a svoju univerzalnost dokazuje
u audiosustavima raznih cjenovnih kategorija. Moguće ga je za male
novce nabaviti u rinfuzi te u kućnoj radinosti sastaviti. Time možemo
jeftino probati što može kvalitetniji zvučnički kabel napraviti za zvuk
audio sustava. Riječ je zapravo o vrlo jednostavno ustrojenom kabelu, s dvije paralelne žice, vodič kojih je napravljen od tako zvanog
Hybrid materijala, odnosno 147 žičica promjera 0,16 mm od OFC
bakra visoke čistoće gdje je svaka premazana srebrom visoke čistoće i gustoće. Ovakav kompozit prekriven je slojem linearno strukturiranog karbona, što smanjuje neželjena isijavanja kabela nastala
uslijed prijenosa signala. Ovi vodiči su, kako i dolikuje VdH-u, uvučeni u Hulliflex dielekterik. Ovako posložen kabel ima ukupni presjek
od 2,96 kvadratna milimetra. Oblik huliflexa za plus i minus vodiče je
različit kako bi ih i pod prstima korisnik mogao razlikovati.
Z
a potrebe ovog broja u redakciji sve vrvi od
va, potpuno različitih zvučnih osobina, u potpuno razlizvučničkih kabela. Nakon prikaza fantastič- p i š e : N e v e n K o s čitim okruženjima. Iako je test kabela podrazumijevao
nog i ultimativnog Cardasa Clear Beyond,
puno širi opseg korištene glazbe, ovdje smo vam, radi
malo smo se prizemljili i odlučili prikazati mogućnosti pristupačni- preglednosti, odlučili prikazati kako su zvučali s tri diska: Patricia
jih zvučničkih kabela cijene od nekoliko stotina kuna, dobavljivih Barber - Cafe Blue, Pat Metheny - Still Life Talking i Lars Erstrand
na metre, do onih čija je cijena i dobrih sedam tisuća kuna. Kako – Two Sides of Lars Erstrand. Generalnih zaključaka nema,
je riječ o vrlo različitim cjenovnim kategorijama, smatrali smo da barem ne novih i značajnih, te možemo samo ponoviti stare: pod
direktna usporedba među njima nema smisla, već smo odlučili a) više novca kupuje bolji zvuk; pod b) ne uvijek, jer sinergija kabeukratko opisati zvuk svakog kabela. Kako bismo bili informiraniji i la s ostatkom sustava često je presudna za konačni dojam. Sve
vjerodostojniji, svaki od kabela poslušali smo u tri različita susta- to vodi ka c); strpljenja i opreza pri odabir kabela nikad dosta.
Sustavi u kojima su kabeli testirani
Sustav 1: Exposure 3010s CD plejer, 3010s2 pretpojačalo i monoblokovi te Magneplanar MG12SE zvučnici. Sustav 2: NAD 541 CD player, Myryad MXI2080 pojačalo, Monitor Audio GR10 Sustav 3: Sony
CD player i NON-OS Dac s 4 TDA 1543, SE Bipolar i SE MOSFET izlazno pojačalo, Dynaudio Contour 1.1 zvučnici
Cijena
Info
AudioQuest CV-8
Nordost Red Dawn
VdH Inspiration Hybrid
VdH CS-122
Wireworld Solstice 6
3.980,00 kn (2,5m/par)
8.190,00 kn (3m/par)
5.800,00 kn (2.5m/par)
2.200,00 kn (2,5m/par)
1.600,00 kn (2,5m/par)
www.mediaaudio.hr
www.sonusart.hr
www.bojezvuka.hr
www.bojezvuka.hr
www.audiocentar.hr
Audioquest CV-8
Na službenim web stranicama Audioquesta može se naći gomilu zanimljivog štiva o svim vrstama audio kabela, njihovoj svrsi, izradi, ustroju, problemima pri njihovom razvoju i izradi, a narod u AQ-u nas čak i podučava na koji način evaluirati domete audio kabela.
Unutar Circular Array serije, jedne od nekoliko, nalazi se testirani model
CV-8. Prvo što upada u oči jest baterija DBS sustava. Naime izolacija
kabela ponaša se kao dielektrik te zadržava i otpušta energiju. Kako se dielektrik obično ponaša nestašno i nelinearno, u AQ-u s tome doskočili tako da
su ga jednostavno elektrostatski nabili polarizirajući time molekule dielektrika te ga tako približili idealnom. DBS
sustav pomoću baterije od 72V stvara
potencijal između središta kabela i vanjskog sloja oklopa, bez ikakvog utjecaja
na audio signal. Stanje baterije moguće
je provjeriti pritiskom na gumbić baterije. Signal u CV-8 putuje kroz vodiče
tako zvane Perfect surface strukture+
(PSC+), s vrhunski poliranim bakrenim
vodičima punog presjeka.
Circular Array geometrija značajna je
jer definira odnos među vodičima što
pak utječe na električne osobine kabela. Ova kod CV-8 trebala bi utjecati na
dinamičke sposobnosti kabela.
Kabel je terminiran kvalitetnim bakrenim vilicama, koje nažalost nisu mogle
ući niti u jedan konektor, bilo zvučnika,
bilo pojačala, s kojima smo kabel isprobali.Uz kabel je priložena i meka krpica
30
hi-fimedia #82
natopljena otopinom za čišćenje. Kabel je usmjeren što je jasno naznačeno na metalnim završecima kabela.
Zvuk
Audioquest se na testu pokazao kao kabel punog zvuka s mračnom
i tihom pozadinom, baš kakva je i glazba na disku Cafe Blue Patricie
Barber. Bas je bio pomalo težak
i tu je karakteristiku kabel zadržao u svim sustavima u kojima se
našao, upravo kao što je i vokal u
svakom okruženju bio reproduciran veliko, čvrsto i postojano. Iako
je visokotonsko područje detaljno
i prirodno, ukupni dojam koji ovaj
kabel ostavlja je onaj suvišne smirenosti i reducirane eksplozivnosti, što u slično zvučećim sustavima može odvesti krajnost koju
zovemo dosada. Ali, zato je električna gitara ekspresivna i dominantna, a solo na bubnjevima
moćan. Pat Metheny na disku
Still Life Talking bogat je detaljima, s dubokim basom, ali ipak
malo smanjene dinamike. Lars
Erstrand zvuči ritmično, iako jednostavno snimljen kontrabas nije
uvijek razgovijetan i lak za praćenje. Međutim, pozadinski zvukovi su lako razlučivi i daju dodatnu
uvjerljivost reprodukciji i dramatici. Prostorna rekreacija je dobra.
www.hifimedia.hr
Zvuk
Nordost Red Dawn
Hm, kad proizvođač nazove kabel „rumena zora“, vjerojatno u svojim
redovima ima dosta duhovitih ljudi. Nordost, tvrtka osnovana 1991. svoje
početke ostvarila je u aero industriji, surađujući s NASA-om na svemirskom programu. Tako stečena znanja prenijeli su na ostvarivanje još uzvišenijih zadataka – vjernu reprodukciju glazbe.
Početni impuls u tom segmentu dao im je 1997. godine model SPM, kao
kratica za Brzinu (Speed), Preciznost i Muzikalnost. Posljednje postignuće odaziva se na ime Odin i predstavlja vrhunski model na kojega su u
kući vrlo ponosni.
Inače, filozofija tvrtke može se sažeti u krilatici – «Plosnato je lijepo, a i
zvuči bolje». Nordost kabeli, pa tako i „Rumena zora“, naime, plosnati su. Cilj Nordosta je minimizirati unutarnje električne interakcije u kabelu samom. To se postiže geometrijom s mnogo paralelnih vodiča. Ovi su
vodiči smješteni u tzv. FEP izolator malih gubitaka, a u tvrtki tvrde da
ovako primijenjena geometrija jedina garantira savršenu ravnotežu električnih karakteristika i optimalni odnos kapacitivnosti i induktivnosti kabela. Kolateralna korist ovakve geometrije je da je Nordost kabele lako zgurati ispod tepiha i ne gledati u njih, iako se u Nordostu kunu u njihovu ljepotu. Red Dawn sastoji se od 40 vodiča, žičica čistoće 99.99999% OFCa, a svaki je premazan srebrnim slojem debljine 60 mikrona. Red Dawn
je konfiguriran u 4 grupe po 10 vodiča, a moguće ga je terminirati za bi i
monowiring. Signal kroz kabel putuje brzinom koja je 94% brzine C. Kabel
je terminiran bananama i usmjeren.
U svakom od tri sustava u kojima se CS-122 našao, na sreću, pokazao je slične ili pak iste karakteristike. To prije svega znači da je ukupna slika koju je ovaj kabel pružio nešto tamnija, mutnija, s manjom
količinom detalja, ali je zato slušljiva i prirodna, posebno uzmemo li
u obzir cijenu. Bas je u jednom sustavu bio vrlo dubok, iznimno kontroliran, prirodan i ritmičan, dok se u druga dva sustava pokazao kao
potpuno običan, ničim ne skrečući pažnju na sebe. Srednjotonsko
područje je meko iako pomalo vatasto i ne do kraja transparentmno, ali to je, kako smo već konstatirali, jedna od značajki zvuka
ovog kabela. Visokotonsko područje nije tako eksplozivno poput
zvuka ostalih kabela na testu, i dojam je kako CS-122 zvuči nekako
staromodno u usporedbi s najnovijim postignućima u industriji audio
kabela. A možda je problem u nama da uvijek želimo brže, više,
jače, detaljnije. Ipak, ako vam je zvuk sustava malo svijetliji, CS-122
mogao bi unijeti upravo toliko smirenosti i zagasitosti u zvučnu sliku
koliko je potrebno.
Zvuk
U kombinaciji s jednim od sustava zvuk Nordosta bio je blago razočaravajući zbog nekontroliranog basa, koji je zvučao prenapuhano i zamorno.
S obzirom da je ova karakteristika u ostala dva sustava potpuno iščezla,
nepisano pravilo kako nije svaka žica za svaki sustav pa ni glazbeni ukus,
potvrđuje se potpuno. Međutim, srednjotonsko područje u svim sustavima bilo je detaljno, prirodno i pitko, a vokal čist uz minimalnu količinu sibilanata. Kroz sva tri sustava Red Dawn također je pokazao sposobnost da
isporuči zamjetnu količinu detalja, što kabelu daje posebnu atraktivnost.
Također je Red Dawn pokazao i kako s njim u sustavu zvuk postaje tvrđi,
napetiji, zategnutiji, što se nekima i sviđa, a nekima i ne. Dramatika glazbe
i snimke na Cafe Blue je prenesena upečatljivo, a svaki instrument je lijepo čitljiv, posebice činele – detaljnost u visokotonskom području je impresivna. Na disku Larsa Erstranda primjetna je ogromna pozornica, slojevita i uredno posložena, dok bas vjerno daje ritam. Općenito, ritmičnost
i ujednačenost kabela je impresivna, posebice u sustavima koji ove osobine cijene. Kod onih drugih, mogao bi biti kamen smutnje, te je u takvim
slučajevima bolje tražiti u drugim smjerovima.
www.hifimedia.hr
hi-fimedia #82
31
TEST
TEST HRT MUSIC STREAMER II
PET ZVUČNIČKIH KABLOVA
Neupitna superiornost
naspram zvučnih kartica
Van den Hul Inspiration Hybrid
Inspiration Hybrid dio je Fusion serije kabela nizozemskog Van den Hula.
Glavna mu je osobina vodič izrađen od naprednog Fusion materijala.
Iako je prvenstveno namijenjen korištenju u monowiring spoju, preporuča
se i spajanje u biwiring i biamping. Unutar vanjskog omotača nalaze se četiri vodiča ukupnog presjeka 2 x 3,94 mm² i otpora 2 x 1,4 Ohma/100 m. Ali
Inspiration ima i neke posebnosti, a to su vrlo snažan, gusto pleten oklop
kabela, te vodiči međusobno smješteni u tako zvanu star quad konfiguraciju.
Osim toga kabel sadrži zasebni vodič za uzemljenje između zvučnika i mase
pojačala. Iako na tržištu nema puno zvučnika koji mogu iskoristiti potencijal
ovakvog spoja, neki ipak postoje, a nalaze se uglavnom u Tannoyevom katalogu. Prednosti korištenja vodiča za uzemljenje je u lakšem životu pojačala radi
smanjenog stresa u radu, uzrokovanog elektromagnetskim smetnjama iz
okoline, ali i onih šumova, smetnji i prljavština koje nemaju veze sa signalom, a
proizvod su recimo tako zvanih digitalnih pojačala. Stvar je jednostavna, žičica za masu se spoji na masu zvučnika ako postoji (rijedak slučaj), a na drugoj strani, na pojačalu, na minus konektor zvučničkog izlaza. Ako je u pitanju
balansirano pojačalo, žičica se spoja na zato predviđeni termnal na kojemu je
izvučena masa pojačala. Ovo bi trebalo šum u sustavu smanjiti na minimum.
Također, vodiči su izrađeni od tako zvanog Fusion materijala, za kojega ne
preciziraju po čemu je toliko poseban, iako navode kako je uglavljen u vodljivi sloj koji sadrži poznati VdH Linear Structured Carbon. Izolacija je naravno napravljena od Huliflexa koji pruža dobru zaštitu vodičima. Kabel je usmjeren u smjeru teksta na oklopu kabela. Konektori su kvalitetne banane, a cijeli
sklop odaje dojam promišljenog i dobro izvedenog kabela.
Zvuk
Na prvo slušanje kod VdH malo je toga inspirativno. Pogotovo ako se kabel
prvi put sluša u sustavu kojemu nikako ne odgovara i u kojemu pokvari sve
što je prije bilo dobro, bez ikakvog konstruktivnog doprinosa. Zato Inspiration
može u drugom sustavu donijeti iznimno prirodnu, detaljnu i slušljivu reprodukciju, kod koje se okrećete slušanju glazbe, a ne žice. Tome vjerojatno
doprinosi odlična ekstenzija prema gore i dubok, kontroliran i prirodno zvučeći bas, kao na primjer na Cafe Blue. Atmosferu s ovog diska Inspiration je
prenio u svoj dramatici. Pat Metheny zvuči ugodno, ali i smireno, samozatajno, ako je glazba takva, sa široko ocrtanim prostorom i približenim, lijepo
serviranim, pozadinskim zvukovima. Bogat i raskošan, a nenametljiv i prirodan reproduciran zvuk diska Larsa Erstranda omogućava dugo, glasno slušanje bez napora, iako je kontrabas na ovom disku bio nešto slabije definiran
nego smo navikli. Inspiration je jedan od kabela koji je, baš kao i Red Dawn,
pokazao veliku ovisnost o okruženju u kojem se našao pa su ocjene, ovisno
o tome, išle od neslušljivog do fantastično prirodnog i humanog.
T
Wireworld Solstice 6
Wireworld se na audio nebu pojavio 1991. godine s patentiranim RCA
konektorom, da bi već slijedeće godine predstavio kasnije dugo eksploatirani Symmetricoax dizajn, oko kojega su bili ustrojeni neki od najuspješnijih WW kabela.
Nova serija Wireworld Solstice 6 kabela koristi DNA Helix™ dizajn. Sami
vodiči su bakreni, ali kako kažu u WW-u, kisik je jedna posebno problematična pojava u bakrenom vodiču, jer smanjuje vodljivost unutar strukture same. OFC, odnosno bakar bez kisika, kakav se koristi u Sosticeu,
sadrži mnogo manje kisika od uobičajenih bakrenih vodiča i uobičajene je
čistoće 4N, odnosno 99,99% (4N= 4 Nines, odnosno 4 devetke). Ukupni
presjek vodiča je 3.5mm2 u već spomenutoj DNA Helix™ konfiguraciji. To
zapravo znači da su četiri tanka i plosnata vodiča međusobno upleteni na
način da osiguraju optimalan odnos među električnim karakteristikama,
neutralizirajući negativne karakteristike poput neželjene filtracije signala.
Izolacija je izrađena od HDPE-a , što bi rekli u narodu, gustog polietilena.
Kabel je dosta krut i nije baš jednostavan za rukovanje te stoga preporučamo da iza pojačala ostavite dovoljno mjesta kako biste izbjegli moguće
neugodnosti. Kao i ostali kabeli na testu i Solstice je usmjeren, što je jasno
označeno na samom kabelu. Vanjski promjer kabela je 15mm.
Zvukovne mogućnosti
Music Streamera II
su vrlo dobre, njegova
najjača kvaliteta je
svakako muzikalnost
i sinergija cjelokupne
zvučne slike.
Karakter zvuka je
takav da neće postati
naporan kod dugih
slušanja
piše: Jagor Čakmak
Ubacivši u prvi sustav Wireworld Solstice 6 bilo je odmah jasno kako
je ovo kabel čije mogućnosti premašuju cijenu koju je za njega potrebno platiti. Naime, visokotonsko područje je izuzetno detaljno, prirodno i
vrlo informativno, a reprodukcija srednjotonskog područja, posebice u
sustavima u kojima će se ovaj i ovakav kabel vjerojatno naći, puna, protočna i detaljna. Svoje limite kabel pokazuje ne u ekstenziji već u kontroli najdubljeg basa jer može zazvučati pomalo bačvasto i napuhano.
Ova je karakteristika, doduše različita po intenzitetu, bila čujna u svim
sustavima u kojima smo kabel slušali. Kabel se zato izvukao s upečatljivom reprodukcijom atmosfere na disku Cafe Blue, kao i s ekspresivnim
i detaljnim visokotonskim područjem te reprodukcijom ksilofona Larsa
Erstranda. Atraktivnost u svim segmentima glavna je značajka zvuka
ovog Wireworlda. Kabel zvuči moderno, a naročito bi se mogao dobro
snaći u lijenim sustavima kojima najniža oktava nema dovoljan i povoljan
udar i dodatna doza atraktivnosti dobro bi im došla. Naravno da skuplji
kabeli donose bolji zvuk, a kako je pokazao i ovaj test, opreza i strpljenja
pri odabiru optimalnog kabela, nikad dosta.
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
Zvuk
Slušni test je odrađen s FLAC zapisima visoke rezolucije i uzorkovanja.
Pri uključivanju Music Streamera II u
sustav, zvuk koji isporučuje već na
prve taktove budi pozornost. Lagano
izdignuto bas područje daje atraktivnost zvuku. Bas je nešto većeg volumena nego što je slučaj na Pro Ject
USB boxu i King Rex XX uređaju koji
su testirani prošli broj. Definicija i dubina koju doseže ovaj mali uređaj su
Zvuk
32
vrtka
High
Resolution
Technologies je nova na hrvatskom tržištu. Njihova ponuda
nije velika, sastoji se od tri USB DA
konvertera. Za ovaj broj smo vam pripremili test najjeftinijeg od tri, Music
Streamera II. Kao i u slučaju ostalih
primjeraka ove cjenovne klase riječ
je o malenome uređaju vrlo zanimljivog dizajna. Crveno kućište je duguljastih i nakošenih bočnih stranica.
Ne može se reći da postoji prednja i
stražnja strana, nego je s jedne strane ulaz u obliku USB priključka, a sa
druge nalazimo klasične RCA linijske
izlaze. Vanjski dizajn uređaja se može
opisati jednom riječju: inovativan. Srce
ovog malog uređaja je Burr Brown
PCM1793 pretvarač. Najviša frekvencija uzrokovanja je 96khz, a najviša
rezolucija uzorka je 24bit, za napajanje koristi 200mA iz USB sabirnice.
Na stranicama proizvođača se navodi
kako je potpunosti odvojen put signala od puta napajanja. Dimenzije uređaja su 5.4x3.04x10.4 cm (švd). USB
sučelje na koji je uređaj spojen mora
biti USB 1.1 ili viši.
www.hifimedia.hr
vrlo dobri. Pozornica je u skladu sa
klasom uređaja. Širina pozornice je
vrlo dobra, no dubina nešto manja.
Detaljnost je podjednaka kroz cijeli spektar. Vokali zvuče vrlo ugodno, a
prateći instrumenti zbog ponešto izdignutog basa zvuče atraktivno i živo.
Visoki dio spektra ne postaje u niti jednom trenutku naporan i pruža sasvim
dovoljno informacija. Veliki simfonijski
orkestri su dobili na masivnosti, iako je
raspored u prostoru bio ponešto zgusnut. Uzleti orkestra su odrađeni odlično, čvrsto i dinamično. U modernoj
muzici koja je stvorena sempliranjem
Music Streamer II se odlično snašao,
ponešto naglašeno bas područje vrlo
odgovaralo zvucima Trickya.
Zaključak
HRT-ov proizvod je vrlo upečatljivog
i dopadljivog izgleda, njegova jarko
crvena boja izdiže ga od dosadnih
crno-sivih kutija koje stoje na stolu s
računalom ili polici za hi-fi opremu.
Njegove zvukovne mogućnosti su vrlo
dobre, njegova najjača kvaliteta je svakako muzikalnost i sinergija cjelokupne zvučne slike. Karakter zvuka je
takav da neće postati naporan kod
dugih slušanja. Činjenica da se napaja iz USB sabirnice ima dvojak utjecaj.
Jedan je jednostavnost, što je pozitivno. Drugi je opterećenje koje stvara na
sabirnicu, to jest ukoliko računalo nije
sposobno isporučiti zahtijevani napon,
zvuk će donekle degradirati. Za većinu današnjih računala potrebni napon
ne bi trebao biti problem. U konačnici,
Music Streamer II je u svakom pogledu dopadljiv uređaj po sasvim umje-
renoj cijeni. Dobitak u zvuku naspram
uobičajenog izlaza iz zvučne kartice
računala je neusporediv.
HRT MUSIC STREAMER II
DAC:
Burr Brown PCM1793
(24-bit/192kHz)
USB:
1.1 ili više
Ulazi:
1x USB
Izlaz:
RCA
Dimenzije:
3.04” x 5.3” 10.4” cm (všd)
Cijena:
1.090kn
INFO:
Son Et Image,
tel.099/70 77 555,
http://sonetimage.adm.hr
Korištena glazba
Daby Toure & Skip McDonald, In Session,
16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers
& Willkins • Benjamin Grosvenor, This and
That, 16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound,
Bowers & Willkins • Portico Quartet, Black
& White Sessions 24bit, FLAC, Izvor: Society
of Sound, Bowers & Willkins • Julianna Raye,
Dominoes, 16bit, FLAC, Izvor: Society of
Sound, Bowers & Willkins • Gustav Mahler,
Symphonie No. 3, Pierre Boulez, Wiener
Philharmoniker, Deutsche Grammophone
(u FLAC 16bit) • Kruder & Dorfmeister,
K&D Sessions, 1998, K7 16bit FLAC •
Martina Topley Bird, Blue God, 2008, 101
Distribution
Sustav
Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus,
Monitor Audio Silver RX1; Elektronika:
NAD C320, Rotel RB-1070, Pretpojačalo:
samogradnja; Izvor: Arcam CD73; Ožičenje:
Cardas i Wireworld
hi-fimedia #82
33
TEST
TEST
BOWERS&WILKINS P5
piše: Ivan Dobranović
P
roizvođači audio opreme su
odavno shvatili kako se dobro
prodaje sve što je na neki
način povezano sa iPodom/iPhoneom, Appleovim zlatnim kokama.
Tako je i Bowers & Wilkins iskoristio
tu činjenicu te je nakon Zeppelina i
njegove Mini inačice (hifimedia #71 i
#80), relativno skupih, ali lijepo dizajniranih i dobro zvučećih iPod dockova,
u svoju gamu luksuznih iPod/iPhone dodataka uvrstio i slušalice. Osim
što su namijenjene ljudima u pokretu, prvenstveno uzimajući u obzir one
koji posjeduju novije generacije iPoda
ili iPhonea, P5 su prve slušalice proizvedene u B&W-u.
Jedini plastični dio slušalica je kabel
na kojem se nalazi kontrola glasnoće i
mikrofon za Appleove uređaje, dok su
slušalice koje odišu elegancijom i luksuzom izvedene iz kombinacije brušenog i poliranog aluminija te ovčje
kože. Slušalice se svojim profinjenim
izgledom izdvajaju u odnosu na druge
slušalice. Izrada je vrlo kvalitetna, ali
ne odišu robušnošću već više djeluju kao osjetljiv instrument.
Kožni jastučići slušalica leže na ušnoj
školjci i, ovisno o obliku glave sluša-
BOWERS&WILKINS P5
Vrsta slušalica
Zatvorene, supraauralne
Zvučničke jedinice
Ø40mm, membrana od mylara, neodimijski
magneti
Otpor
26 oma
Frekvencijski raspon
10Hz do 20kHz
Maksimalna ulazna snaga
50mW
Osjetljivost
115dB/V at 1kHz
Priključci
3.5mm stereo mini jack (na kabelu)
2.5mm mini jack (na slušalicama)
Masa
195g
Priloženo uz slušalice
Torbica za nošenje, kabel bez upravljača za Apple
proizvode, 6.3mm adapter
Cijena
1.890 kn
Info
SonuS ART, , Tel. 01/4813 025,
www.sonusart.hr
Jedan od korištenih
materijal je i ovčja koža
Uz kožu glavni korišteni
materijal je aluminij
telja, nakon dužeg vremena može
doći do zamora zbog pritiska na
uši. Jastučići pričvršćeni na slušalice pomoću magneta mogu se jednostavno skinuti što olakšava njihovu
zamjenu i zamjenu kabela. Ukoliko se
slušalice koriste s izvorom zvuka koji
ne može iskoristiti kontrolu na kabelu, taj dio kabela se može vrlo
jednostavno zamijeniti
s dodatno priloženim kabelom
bez kontrola.
Kao
i mnoštvo drugih prijenosnih slušalica, moguće je zaokrenuti zvučničke
jedinice kako bi pri spremanju u priloženu torbicu slušalice zauzimale što
manje mjesta.
Kako su zatvorenog tipa, slušalice
smanjuju razinu okolne buke i to vrlo
uspješno. Iako P5 vole visoke glasnoće, u vožnji javnim prijevozom
nije bilo potrebno glazbu "navit’ do
daske" već se moglo uživati i pri normalnim razinama glasnoće. Usvirane
slušalice u globalu zvuče ugodno.
Malo izraženiji bas se ističe u odnosu na ostatak spektra, ali se ne radi
o bestjelesnom, nedefiniranom basu
koji svojom nekvalitetom pokvari cjeloukupni dojam, nego o veoma dobro
definiranom i čvrstom koji detaljno
slušatelju prenosi najdublje tonove.
Srednji tonovi su zatvoreniji, ali dobro
artikulirani te ih prate mekani i ugodni visoki. Širina i dubina pozornice
je manja nego kod slušalica otvorenog tipa u istoj cjenovnoj klasi,
no izvrsna izoliranost od vanjske
buke pruža vrhunski doživljaj slušanja i izvan tišine dnevne sobe.
B&W P5 slušalice možda nemaju audiofilskih ambicija kao na
primjer Sennheiserove HD650 ili
Grado SR325is, ali su zato kvalitetniji odabir za slušanje u pokretu,
u neidealnim uvjetima u kojima se
navedene slušalice otvorenog tipa
ne bi dobro snašle.
Rolls Roys među
slušalicama za
iPod
Zaključak
Uz kontrolu na kabelu za Appleove
uređaje i činjenica da su se P5 slušalice najprije ekskluzivno pojavile u
Apple dućanima, a zatim i u svim
ostalima, odaje kako su prvenstveno zamišljene za korištenje s prijenosnim MP3 playerima. Uporabom kvalitetnih
materijala i istom takvom izradom Bowers & Wilkinsonov
prvijenac bi se mogao nazvati Rolls-Royceom među slušalicama za iPod. P5 krasi elegancija i osjećaj luksuza koji
zajedno s najnovijim modelom iPhonea ili iPoda čini prestižnu kombinaciju.
Uz duboke basove i ugodni gornji dio spektra, P5 krasi elegancija
i osjećaj luksuza koji zajedno s najnovijim modelom iPhonea ili
iPoda čini prestižnu kombinaciju
34
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
w
www
ww.hi
.h
.hi
hifim
hi
im
me
edi
ed
da
a..hr
www.hifimedia.hr
Nova generacija
uspješne Exposure
audio elektronike
u ponudi
Audio Centar, Tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr
hi-fimedia #82
35
HomeVision
s
u
r
r
o
u
n
d
•
d
v
d
•
v
i
d
e
o
me. my music.
Philipsova sofisticirana
linija LCD televizora 8000
K 370
Ultralight, high-end
ear canal with
in-line microphone
akg.com
Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gunduliceva 26a, Split, tel. 021/323 550,
fax. 021/315 220 • [email protected] • www.mediaaudio.hr
Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297;
DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117
listen closer.
Nova modeli LCD televizora iz Philipsove linije 8000 nude odličnu
sliku zahvaljujući tehnologijama Ambilight Spectra 2, Perfect Pixel
HD Engine koja pruža 500 milijuna piksela na Full HD zaslonu. TV-i
imaju i Full HD 3D Ready podršku. Philips je predstavio nove LCD
TV prijamnike 40PFL8605H i 46PFL8605H, dijagonale 40 i 46 inča,
kombiniraju privlačan minimalistički dizajn s energetskom. Osim
što omogućuju uživanje u jasnoj, oštroj slici živih boja, Philipsovi
LCD televizori serije 8000 troše i do 50% manje električne energije u usporedbi s uobičajenim LCD-ima. Philipsov ekran koji radi na
frekvenciji osvježavanja od 200Hz skraćuje odziv na izvanrednu 1
ms. Ovi modeli su 3D ready što u ovom slučaju znači da aktivna 3D
tehnologija koristi najnoviju generaciju zaslona s brzim preklapanjem radi postizanja stvarne dubine i realističnosti u punoj HD rezoluciji od 1080 x 1920. Kako bi televizor bio spreman za Full HD 3D
iskustvo potrebno je dodati kompatibilni Blu-ray reproduktor ili HD
www.hifimedia.hr
prijemnik te dodatni komplet za nadogradnju na 3D. Linija 8000
LCD televizora također je jedna od najpovezanijih zahvaljujući Net
TV-u koji pruža mrežne usluge pretraživanja filmova, slika, informacija, zabave i drugih sadržaja izravno na televizoru, u svakom trenutku.
Net TV omogućava pristup online sadržaju na televizoru preko jednostavnog povezivanja u kućnu mrežu putem Ethernet veze i daljinskog upravljača.
Nova 8000 Philipsova linija LCD-a pruža veću dubinu i širinu zvuka
uz Incredible Surround iz skrivenih zvučnika koji su potpuno uklopljeni u elegantni tanki dizajn. Pojačala od 20 W RMS (2 x 10 W RMS)
stvaraju realističan zvuk koji upotpunjuju bogati doživljaj gledanja.
Novi modeli Philipsovih LCD TV prijemnika mogu se kupiti u svim
bolje opremljenim trgovinama s tehničkom opremom, a okvirne
cijene su za 40PFL8605H 12.999 kuna, a za 46 PFL8605H
14.999 kuna. INFO: www.philips.hr
hi-fimedia #82
37
VIJESTI
Ultra-Large Full HD 3D profesionalni
plazma paneli iz Panasonica
Panasonic Professional Visual Displays Europe je objavio da na tržište
izbacuje profesionalne ultra-velike Full HD 3D plazme, uključujući
model TH-152UX1 od 152 inča, što je najveći ekran takve vrste u svi-
jetu. Uz njega, predstavljeni su i modeli od 103 inča (TH-103VX200) i
85 inča (TH-85VX200). Ovi Full HD 3D ekrani imaju kontrastni odnos
od 5.000.000 : 1 i iz Panasonica poručuju da taj odnos rezultira u
izvanrednom prikazu crnog. „High speed driving" tehnologijom PDP
postiže punu rezoluciju kod velikih brzina, a „crosstalk" redukcija je
tehnologija koja pomaže da se reproduciraju čiste i jasne 3D slike.
Model TH-152UX1 može reproducirati 4K rezoluciju (4.096 x 2.160
pixela) dok su ostala dva displaya standardne Full HD rezolucije.
Panasonicovi profi televizori imaju SLOT2.0 koji raznim sučeljima kao
što su DVI i HD-SDI dopušta lako priključenje što širi mogućnosti profesionalnim korisnicima. U kojem bi smislu 3D trebao služiti u profesionalne svrhe? U Panasonicu misle da će uporabu naći u 3D simulacijama, raznim projektima i dizajnima čija će 3. dimenzija skratiti vrijeme predstavljanja i bolje dočarati kako bi nešto izgledalo u stvarnom prostoru. Sličnu ulogu bi 3D mogao imati i u automobilskoj promociji i prodaji, a u Panasonicu računaju i na video igre u prostorima izvan kuće, gdje bi veliki ekrani omogućavali igranje više igrača
u punom 3D doživljaju. Cijena ovih profesionalnih panela još nije
poznata, kao ni točan podatak o tome kad će biti na raspolaganju, zna se samo da zainteresirani mogu naručiti najveći model već
ovo ljeto, a isporuka se može očekivati početkom 2011. godine.
INFO: www.panasonic.net
Prvi Harman/Kardon SoundBar SB15
SoundBar SB15 je prvi uređaj takve vrste iz
palete Harman/Kardona, uz to napravljen po jednostavnom i efektnom "plug & play" pristupu.
Kako su LCD i Plasma televizori sve tanji tako je i
njihov zvuk sve lošiji. Uz SB 15, za potpuni zvučni
"surround" doživljaj više nije potreban ni dodatni
AV receiver i 2.1/5.1 sistem zvučnika. Sve je jednostavno sa SB15 upravlja se preko TV daljinskog upravljača, a za „set up" potrebno je svega par
pritisaka na upravljaču, dok automatski ne upari s
TV-om. Za spajanje je potreban samo jedan kabel,
a veza s pripadajućim subwooferom je bežična.
soundbar ima ugrađena 4 srednjotonca membrane od 76 mm i dva visokotonca od 19 mm te
pojačalo 2x25W na 8 oma. Jedinica
a promjer memsubwoofera ima
brane 254 mm i tjera ga pojačalo
ene snage. Sustav
od 100W glazbene
cijski opseg zvuka
pokriva frekvencijski
od 50Hz do 20kHz. Dimenzije
xŠxD): 110x920x89
soundbara su (VxŠxD):
mm a bas kutije 480x380x380 mm.
Težina satelita je 3,6 kg,
a subwoofera 15,4
a cijekg. Maloprodajna
na iznosi 4.280 kn za
komplet.
INFO: www.mediaaudio.hr
38
hi-fimedia #82
Marantz je objavio detalje o svom novom top modelu AV receivera
SR7005 koji razvija skoro 1 kW muzičke snage (125W x 7 kanala).
Receiver je u potpunosti 3D i HD audio kompatibilan i za istaknuti je
da je u njega ugrađen media player.
Središnji dio audio sekcije je posljednja generacija 32-bitnog DSP-a
od 400 MHz-a tvrtke Analog Devices. Od tehnologija uključene
su, između ostalih, Audyssey MultEQ XT PRO, Dolby TrueHD,
Digital Plus, Prologic IIz, IIx, II, Virtual Speaker, Headphone dts-HD
Master Audio, High Resolution Audio, ES Discete6.1, Matrix6.1,
Neo:6, 96/24, Express, Neural Surround, DSX procesiranje, Dynamic
EQ za zadržavanje bogatog basa na niskim glasnoćama i Dynamic
Volume. Za video procesiranje koristi Anchor Bay 10-bitni video
procesor/skaler koji podiže sve video signale na 1080p rezolu-
d
e
e
t
n
Guara You
to Keep
LG Electronics BD570 Blu-ray player s Wi-Fijem
Novi Blu-ray player iz LG-a ima ugrađen Wi-fi sustav za spajanje na
Internet ili kućnu mrežu što omogućuje gledanje sadržaja s interneta ili na PC ekran ili na velikom LCD/plasma ekranu. S BD570 se
može „otključati
„otključati" extra filmski materijal preko preko BD-Live opcije, a
Marantz SR7005 novi top AV receiver
ciju. Receiver ima šest HDMI 1.4a ulaza, od kojih se preko dva
može provoditi signal i kad je uređaj u mirovanju, prednji USB ulaz
za iPod/iPhone USB stick, RJ45 Network jack, Bluetooth & IR
Receiver, kao i sve potrebne analogne ulaze.Ugrađeni media player omogućuje strimanje glazbe i JPG slika iz kućne mreže, pristup vTuner Internet radiju i podržava glazbene servise kao što je
Napster. Marantz SR7005 u crnom i srebrnom finišu bit će na
tržištu u kolovozu po očekivanoj cijeni od 1.600 američkih dolara.
INFO: www.renoprom.hr
tu je i mogućnost pristupanju on-line vremenskoj prognozi, ili Picasa
servisu za pregledavanje i razmjenu slika. BD570 se može direktno priključiti na eksterne tvrde diskove preko USB-a ili USB stickove
o i s njih može producirati DivX format u HD kategoriji, kao i filmove
o u MKV formatu. Za sve one kojima u dogledno vrijeme neće
trebati BD player koji ima podršku za 3D, LG BD570 bi mogao biti
zgodno cjelovito rješenje za reprodukciju videa i glazbe, kao i točka
povezivanja kućnog sustava i internetskih medijskih servisa.
INFO: www.lge.hr
www.hifimedia.hr
d
e
r
i
W
Kutina, Nazorova 27
Tel: 044 680 704
www.smit-electronic.hr
www.hifimedia.hr
hi-fimedia #82
39
VIJESTI
DALI Fazon
SAT 5.1-2
Kad je danski Dali krenuo u realizaciju projekta Fazon, očito im je osim kvalitete
zvuka podjednako na pameti bio i lifestyle moment. Fazon SAT je dvosistemski satelit s tipičnom smeđom srednjotonskom membranom ispunjenom celuloznim vlaknima. Zvučnik je postavljen na nogicu (može se instalirati i na zid), i ima
zaobljene linije relativno plitkog kućišta. Fazon SAT 5.1-2 je 5.1 suround sustav
sačinjen od 5 Fazon SAT svučnika i subwoofera Fazon SUB 1. Ova kombinacija
već je naišla na panegirike stručnog svjetskog tiska uz hvale izvanrednog zvuka i
elegantnog izgleda. Fazon SUB 1. ima ugrađenu jedinice membrane od 16,5 cm i
u Daliju su upotrijebili svo znanje kako bi ekvilizacija signala i odziv zvučnika definirali
čvrsti, brzi bas. Udružen s Fazon SAT zvučnicima daje zvuk bešavno povezan po
spektru zvuka, kristalno čist i snažan zvuk. U Fazon SAT zvučnik ugrađen je visokotonac meke kupole od 2,8 cm, srednjotonac/bas od 11,5 cm. Pokriva frekvencijski opseg od 86 do 25000 Hz i ima osjetljivost od 86 dB. Dimenzijama 255 x 230
x 255 mm Fazon SUB 1 je najmanji subwoofer iz Dalija, pokriva frekvencije od 37 200 Hz i tjera ga ugrađeno pojačalo kontinuirane snage od 90 W. Cijena Dalijevog
surround sustava iznosi 9.990 kuna. INFO: www.bojezvuka.hr
Denon predstavio dva nova BD playera
Denon je proširio liniju univerzalnih Blu-ray palyera s dva nova modela,DBP-2011UD i
DBP-1611UD čija je glavna odlika njihova 3D kompatibilnost. Novi playeri imaju visokobitno video procesiranje uključujući i video ekvilizaciju kako bi se dobila što bolja
slika s Blu-ray diskova i DVD-a. Playeri podržavaju sve zamislive audio i video formate,
između ostalog i DVD-Audio i SACD, MP3, DivX H+, WMA. Preko njih se može ostvariti veza s Internetom i strimati sadržaj s Youtubea i drugih servisa. Imaju DLNA 1.5
podršku za audio/video/foto striming s drugih uređaja koji su također DLNA certificirani.Ugrađena je BD-Live i Bonus View funkcija s 1GB interne memorije, novo grafičko
korisničko sučelje, HD audio dekoder s izlazom preko HDMI-a 1.4a. Osim ovih funkcija, jači model DBP-2011UD ima jš i 7.1-kanalne auio izlaze, visokobitni ABT2015 video
procesor i RS-232c priključak. Denon DBP-1611UD u crnom finišu, a DBP-2011UD u
crnom i srebrnom finišu pojavit će se na hrvatskom tržištu po cijeni od 3.099, odnosno 5.790 kuna. INFO: www.renoprom.hr
40
hi-fimedia #82
Pristupačni BD playeri
iz Pioneera
Pioneer je predstavio dva nova Blu-ray playera,
modele BDP-LX53 i BDP-330 koji će ponuditi veće mogućnosti nego prijašnja serija. Kako je
izjavio Philippe Coppens, manager za informacije u
Pioneer Europe, "veliko iskustvo u izgradnji visoke
kvalitete Pioneerovih video proizvoda, omogućili su
našim inženjerima da integriraju vrhunsku kvalitetu
audio performansi i napredne mrežne mogućnosti
u ovoj novoj generaciji Blu-ray playera". Kao primjer
je naveden mrežni priključak (Ethernet), koji je već
uobičajen na playerima, ali sada oba nova playera
imaju mogućnost povezivanja na Internet putem
bežične kućne mreže, preko opcijskog Pioneer
bežičnog LAN adaptera. Kad su spojeni na postojeći
ruter (preko Etherneta ili WLAN-a), BD-Live aplikacija
omogućava gledanje dodatnih interaktivnih sadržaja
i skidanja bonus sadržaja (dodatnih scena, trilera
i igrica) na Blu-ray disku. Možete gledati i video
materijale sa stranice YouTube a uz pomoć iControlAV aplikacije, koja koristi vašu bežićčnu mrežu,
svaki iPhone ili iPod Touch pretvara u potpuno funkcionalan daljinski upravljač. Pioneerovi novi Bluray playeri uključuju visoku kvalitetu 1080p upscaling slike. Njihova sposobnost da reproduciraju Bluray sliku rezolucije 1080p s 24 sličice u sekundi, jamči vjerni filmski doživljaj na kompatibilnim
TV-ima. Podrška za 36-bitni Deep Color dodatno
poboljšava suptilne gradacije boja. Playeri nude HD
audio dekodiranje te najnovije utjelovljenje Pioneer
PQLS (Precision Quartz Lock) sustava za prijenos nekomprimiranih jitterless signala na 2-kanalnim ili višekanalnim LPCM zapisima. BDP-LX53
dodatno ima pojačano kućište, ojačanu višeslojnim
materijalom koji sprječava neželjene vibracije. BDPLX53 i BDP-330 su kompatibilni sa širokom lepezom različitih zapisa koji uključuju: BD-ROM/ RE /R,
DVD video, DVD-RW R i audio CD, kao i reprodukciju MP3 audia i JPEG fotografija. Za naprednije
korisnike BDP-LX53 posjeduje RS-232C priključak
pomoću kojega je moguće dodatno upravljanje vanjskim kontrolnim sustavima, ako oni postoje (npr.
gašenje svjetla u prostoru prije reprodukcije filma).
BDP-330 se na hrvatskom tržištu može pronaći po
cijeni od 2.413 kuna, a BDP-LX53 se tek očekuje na
hrvatskom tržištu. INFO: www.helikop.hr
www.hifimedia.hr
Samsung upozorava na
moguće zdravstvene tegobe
zbog gledanja 3D TV-a
Samsung koji je nedavno započeo isporučivati svoje 3D
HD televizore, je na svojoj stranici objavio medicinsko upozorenje vezano uz gledanje 3D sadržaja na televiziji.
Između ostalog tamo piše "Trudnice, starije osobe, oni koji
pate od ozbiljnih bolesti, koji imaju problema s nesanicom
te oni pod utjecajem alkohola morali bi izbjegavati gledanje
TV-a u 3D tehnologiji."
Nadalje se dodaje da bi "djeca i teenageri mogli imati
zdravstvenih problema u slučaju gledanja 3D televizije i
moraju biti pod paskom roditelja dok gledaju 3D program."
Oni koji su na demonstracijama probali gledati 3D TV-e
znaju da ima osnova u onome što Samsung piše u svojim
upozorenjima ograđujući se od kasnijih mogućih posljedica; dok se ne naviknete na 3D naočale, kao i kasnije kod
skidanja 3D naočala, može biti vrlo neugodnih vrtoglavica
ili glavobolja.
U "Photosensitive Seizure Warning and Other Health Risks"
odjeljku Samsungovog upozorenja piše kako korištenje 3D
naočala i gledanje 3D
televizora može izazvati: dupli vid, smetenost,
nekontrolirane kretnje kao što je bježanje
očiju i trzanje mišića,
mučninu, nesvjesticu,
grčeve, gubitak orijentacije...
Posebno zbog ovog
posljednjeg simptoma
Samsung savjetuje da
se 3D TV ne bi smjelo
postavljati blizu stepenica, kablova, balkona ili drugih stvari i
objekata preko kojih, ili u koje, bi se moglo pasti.Neki gledatelji mogu imati epileptičke napadaje prilikom gledanja određenih slika ili treptaja svjetla, sadržana u određenim televizijskim emisijama ili video igrama. Korisnicima koji imaju
u povijesti bolesti svoje obitelji zabilježen slučaj epilepsije ili
moždanog udara, preporučuje se posavjetujte se s medicinskim stručnjakom prije korištenja 3D filmskih sadržaja.
Preporučljivo je da korisnik uzima česte pauze, kako bi se
umanjila mogućnost pojavljivanja gore navedenih simptoma. Gledanje TV sa male udaljenosti dulje vrijeme može
dovesti do oštećenja vida. Idealna udaljenost gledanja, mora biti najmanje tri puta visine zaslona televizora.
Preporuča se da su oči promatrača u razini s ekranom.
INFO: www.samsung.hr
www.hifimedia.hr
hi-fimedia #82
41
TEST
D V A 3 D F U L L H D T V - a i B D P L AY E R A
Dobrodošli u V
kućni 3D svijet
iše nema nikakve sumnje, 3D
prikaz slike na TV-u polako,
ali sigurno ulazi u naše kućno
iskustvo. Iako je bilo brojnih
nedoumica u odabiru pravila i
tehnologije koja će omogućiti 3D prikaz na TV-u, na kraju
su se svi proizvođači usaglasili pa je izbjegnut "rat
formata" kao u slučaju HD DVD-a i Blu-raya. Prvi
modeli su tu: Panasonic je ponudio model plazme oznake TX-P50VT20, dok iz Samsunga dolazi
LED LCD oznake UN46C8000. Moramo istaknuti da je Samsungov model potpuna ekskluziva, jer
42
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
p i š e : D u b r a v k o To p l a k
je, isključivo za potrebe našeg testiranja, došao
direktno iz Koreje. Kako bi testiranje u potpunosti
bilo uspješno, uspjeli smo dobiti dva 3D Blu-ray
uređaja i to Samsungov BD-C6900 i Panasonicov
DMP-BDT 300 model. Uspoređivali smo ih međusobno, kako bi utvrdili da li ima ikakve razlike
ako se npr. Samsungov 3D Blu-ray priključi na
Panasonicovu plazmu ili Panasonicov Blu-ray na
Samsungovom LCD. Razlike su se naravno bile
prisutne, ali nisu tolike da bi jedan od testiranih
modela bio u potpunosti nadmoćan u odnosu na
drugoga. U nastavku testa, otkrit ćemo vam sve
njihove dobre i loše strane.
hi-fimedia #82
43
TEST
D V A 3 D F U L L H D T V - a I D B P L AY E R A
TEST
PANASONIC TX-P50VT20
2
1
T
X-P50VT20 je samo jedan
od dva Panasonicova
3D ekrana, drugi model
je TX-P65VT20, koji se očekuju ovog ljeta. Između njih ne bi
trebalo biti nikakve tehnološke
razlike, osim u veličini dijagonale ekrana.
Već prepoznatljiv i karakterističan
Panasonicov dizajn, primijenjen
je i na ovom modelu. Sjajni crni
okvir u kojem je smješten plazma panel, s tek malim estetskim
dodatkom tanke srebrne crte u
donjem dijelu crnog okvira, razbija pomalo estetsku monotoniju izgleda TV-a. Zapravo, kada se
pogleda ova plazma, ona ničime
ne odskače od uređaja već viđenih iz Panasonica, osim što mali
natpis u desnom gornjem kutu
okvira ukazuje da je riječ o 3D
FULL HD TV-u. Kako bi 3D slika
mogla biti prikazana u kompletu s
TV-om dolaze i dva para aktivnih
naočala, pospremljenih u zasebne plastične kutije. One izgledaju prilično futuristički s crnim
okvirom, a stakla imaju izraženu jantarnu boju. Stakla su prilično daleko od očiju, čime se
omogućilo svima onima koji nose
naočale za vid, da mogu gotovo nesmetano gledati 3D prikaz
slike. Naočale se napajaju strujom iz male 3V litijske baterije
(CR 2032), a u kompletu s TV-om
dolazi i maleni izvijač, kojim se
baterije mogu promijeniti kada
se istroše. Naveden je podatak
kako baterija izdrži oko 75 sati
neprekidnog rada, što bi trebalo dovoljno za gledanje 37 filmova u 3D prikazu. Naočale na
sebi imaju maleni prekidač (uključeno/isključeno), a dobro je što
se same automatski ugase, ako
nema 3D sadržaja na ekranu,
kako bi se štedjela energija baterija. Naočale dolaze s dva gumena dodatka za nos i moguće je
podešavati visinu njihove ugradnje na okvir. Svaki korisnik može
tako prilagoditi naočale prema
fizionomiji glave, što osigurava
dodatnu udobnost kod nošenja.
Panasonicova plazma ima još
aduta osim 3D tehnike. Uključen
je cijeli paket najnovijih tehnoloških novotarija poboljšanja prikaza
slike, koje smo susreli i na modelu TX-P42G20E (test Hi-Fi Media
44
hi-fimedia #82
3
1 – Pogled na 3D sliku bez naočala
4
5
2 – Novi izbornik podešavanja 3D
funkcija
3 – Napredne postavke za sliku
4 – "Viera Tools" grafički prikaz
5 - Neke od mogućnosti prikaza
videa s VIERA CAST
Gledanje 3D sadržaja
na Panasonicu je sjajan
i impresivan doživljaj,
koji će u budućnosti s
razvojem tehnologije
sigurno biti još
impresivniji. Kvaliteta
uobičajenog 2D prikaza
je također iznimna, s
dubokom crnom, te
prirodnom i vjernom
reprodukcijom boja
81), ali s nekim malim izmjenama.
Upotrijebljen je Infinite Black Pro
filtar, koji produbljuje razinu crne
boje, te sada omogućuje stabilnu i neizbljeđenu sliku na ekranu,
čak i u prostorima gdje ima puno
svijetla koje obasjava ekran. Time
je omogućen i veliki kontrastni
odnos od 5000000:1 (po specifikaciji proizvođača). Tu je i 600Hz
tehnologija, udružena s Intelligent
Frame Creation Pro tehnologijom, koja pruža vrlo gladak prikaz
brzih pokreta na ekranu, P-NR je
filter za smanjenje šuma, uključena je i 3D-Comb filtar tehnologija. Niti na ostalim segmentima TV-a nije se štedjelo. Tako
TX-P50VT20 sadrži sve analogne i digitalne TV HD prijamnike,
pa čak i satelitski HD prijamnik.
Dovoljno je samo uključiti satelitsku antenu s LNB konverterom u
TV-u, te podesiti satelitske kanale koje se želi gledati.
U kompletu s TV-om se dobi-
je i bežični USB LAN adapter za
bežično priključivanje (na Internet
recimo). S obzirom da TV podržava DLNA (Digital Living Network
Aliance) protokol, bežično spajanje dolazi još više do izražaja. Kada se jednom TV poveže
s drugih kompatibilnim umreženim uređajima za pohranu podataka, nesmetano može izvoditi i pregledavati sadržaje s njih.
Naravno da je sve to moguće
izvoditi i žičanim putem, preko
mrežnog priključka, koji se nalazi
na zadnjoj strani TV-a. Tu je i USB
i SD memorijski utor za pregledavanje glazbe, videa i fotografije na zaslonu. Podrška za video
datoteke uključuje AVI, HD MKV
i DiVX, dok je glazba ograničena na MP3, a slike na uobičajene JPEG fotografije. SD memorijski utor kompatibilan je sa SDXC
(64 GB), SDHC (32 GB), SD (2GB)
i Mini SD (2GB) karticama. Kao i
na TX-P 42 G20E i TX-P50VT20
ima mogućnost snimanja na
vanjski HDD disk, ali na žalost
disk mora biti formatiran isključivo kao FAT 32, a ne kao NTFS
datotečni sustav. Iako se mogu
snimati TV programi na HDD,
njegova uporaba je ipak ograniwww.hifimedia.hr
čena. HDD se mora "prijaviti" na
TV (snimke s HDD-a nije moguće
pregledavati niti na jednom drugom uređaju, osim isključivo na
ovom TV) i dok se snima TV program, korisnik ne može izabrati drugi TV program. Već poznata funkcija VIERA CAST je također implementirana u ovaj TV, pa
će priključkom na Internet korisnik moći pogledati sadržaje s
YouTubea, Picasa, Bild de, i sličnih servisa, a uskoro se očekuje
još više dodatnih sadržaja.
Ova plazma ima gotovo sve
moguće A/V priključke, od analognih (SCART, komponentni, kompozitni), do najnaprednijih digitalnih HDMI u naprednoj verziji 1.4.
Iako je bilo za očekivati neku
dizajnersku promjenu izbornika, s obzirom na 3D prikaz,
Panasonic se odlučio držati već
uhodanog On Screen grafičkog
prikaza s plavo/žutim natpisima
i ikonama prisutnim na svim njegovim proizvodima u 2010 godini. U principu, dodan je samo 3D
izbornik s nekoliko kontrola kojima se vrlo lagano pristupa preko
Viera alata (Viera Link Kontrola,
Foto mod, Video mod, Music
mod, 3D podešavanje, Viera Cast
i Medai Server). Ipak, bilo bi bolje
da je Panasonic izdvojio nekakvu
funkcijsku tipku na daljinskom
upravljaču s kojom bi se odmah
pristupilo 3D podešavanju. U
izborniku podešavanja slike također se nije dogodilo ništa novoga u odnosu na prethodno testirani TX-P42G20E model. Tu je
tako prisutan THX mod slike, koji
će vjerno predočiti sliku, upravo
onako kako su to zamislili tvorwww.hifimedia.hr
ci filma u Holywoodu. Kada je
uključen 3D mod, THX se isključuje, a umjesto toga pojavljuje
se novi "True Cinema" mod. To i
nije neki problem, jer će korisnik
podesiti jedan set postavki slike
za 2D mod, a jedan za 3D mod.
Zahvaljujući dostupnosti ISFccc
kalibracijskih kontrola slike i na
ovom je modelu moguće postići odlične slikovne rezultate,
ali za to treba upotrijebiti vanjnjski kalibrator slike. Izbornik
zvuka je vrlo jednostavan za
korištenje, s vrlo preciznim
i iscrpnim podešavanjima,
a moguće je zvuk podesiti
prema osobnim postavkama, pomoću osmerostrukog EQ.
Daljinski upravljač je također istovjetan modelu
TX-P42G20E. Velike funkcijske tipke i njihov raspored omogućuju vrlo
o
jednostavno upravljanjee
TV-om, jedino nedosta-je pozadinsko osvjetljenje što bi još više
e
povećalo funkcional-nost.
Slika i zvuk
Osim što korisnikk
mora nositi aktiv-ne naočale kako
o
bi vidio 3D prikazz
slike, mora se držaati i preporučenih kutova gledanja TV-a, 35 stupnjeva
vodoravno i 20 stupnjeva vertikalno. Za testiranje 3D slike imao
sam na izboru dva demo 3D Bluray diska dobivena s TV-om, iz
Panasonica. Jedan disk je bio sa
720p, a drugi s miješanim snimkama od 720p i 1080p, a sadržavale su snimke iz prirode, putopisne reportaže i filmske isječke. Odmah je bilo uočljivo da
su snimke izrađene u punoj HD
rezoluciji (1080p) daleko čišće
i prirodnije, nego one niže HD
rezolucije (720p). Bez obzira na
to, 3D efekt je bio jako uvjerljiv,
kao što se to može doživjeti i u
kinu. Predmeti "iskaču" iz ekrana,
kin
najdojmljivija je dubina n
ska perspektiva. Kod
snimke ispod mora
(Coral Wonderland
- 720p) odlična je
naznačenost
prostornosti oceana, ali
sitne ribe koje plivaju tik uz kameru, činile su se malo nestvarno (kao da su nacrtane),
dok je pogled na koraljni greben malo dalje bio
fantastičan. Najdojmljiviji
snimak je bio iz Grand
Canyona. U vožnji čamcem po brzoj rijeci, voda
zapljuskuje čamac i kameru, te u tome trenutku gledatelj ima dojam kao da je
i on stvarno poliven vodom.
Gledajući kroz naočale 3D
snimke na TV-u, slika daje
vrlo dobre rezultate u dinamičnom modu (kojeg se često
izbjegava zbog visoko postavljenih vrijednosti kontrasta,
boje i oštrine), jer se stavljanjem
naočala slika dosta zatamnjuje, a ovaj mod dobro izbalansira i
nadoknađuje nedostatak svjetlosti. Ovo se odnosi samo na one
korisnike koji nemaju dovoljno
iskustva da sami podese postavke slike u jednom od 2 profesionalna moda. Preporuka je da
se ovaj TV postavi tako da prozor nije u vidnom polju gledatelja. U protivnom će zbog aktivnih naočala, vidljiva svjetlost s
prozora treperiti, što će sigurno
zbuniti i dekoncentrirati gledatelja. Ovaj problem je prisutan kod
svih aktivnih 3D naočala. U slučajevima velikog kontrasta, kada
je svijetli objekt na tamnoj pozadini, bilo je vidljivo malo preklapanje slike (u obrnutom slučaju to je puno teže uočiti). To je
tip interferencije između signala za lijevo i desno oko, a vidljiv
je kao udvostručena slika nekih
objekata. Još se jedna interesantna stvar događa kod ubrzanog prikaza 3D slike (premotavanje slike naprijed/nazad), koja
tada prelazi u 2D mod, a tek
kada se brzina vrati na normalnu brzinu, slika ponovno postaje 3D. Panasonic za sada ne nudi
i pretvorbu 2D prikaza u 3D, kao
što to nudi testirani Samsungov
model TV-a. U Panasonicu su
očigledno zaključili da takva pretvorba još nije sazrjela, pa je
zbog toga niti ne nude u svojim
proizvodima.
Kod prikaza uobičajene 2D
slike, ova plazma briljira u svim
segmentima. Razine crne boje
daje dodatnu dubinu svakom
video materijalu i sliku čini zaista odličnom. Izvanredan dinamički raspon omogućuje vidljivost detalja na svim dijelovima
slike na ekranu. Prirodni krajolici, s punim rasponom boja ili
tonove ljudske kože, ne predhi-fimedia #82
45
TEST
D V A 3 D F U L L H D T V - a I D B P L AY E R A
stavljaju gotovo nikakav problem
ovoj plazmi. Naravno da postoje
neka odstupanja parametara na
tvorničkim postavkama slike (npr.
crvena boja je malo prigušena,
itd.), ali poslije ispravne kalibracije slike, svi parametri su gotovo blizu idealnih. Ono što dodatno oduševljava je fantastičan prikaz slike iz oba ugrađena HD TV
prijamnika, dok su kod uobičajene SD slike primjetna tek nešto
manja zamućenja.
Što se tiče zvuka ovo je jedan od
rijetkih TV-a koji ima sasvim ugodan i jasan zvuk. Naravno to se
ne može usporediti sa sustavom
kućnog kina. Zvuk osigurava tri
10 W zvučnika.
Zaključak
Panasonicov TX-P50VT20 prvi
3D TV ugodno iznenađuje prikazom 3D slike. Reprodukcija slike
je glatka i s neznatnim zamućenjima kod brzih akcijskih scena,
dok je dubinska perspektiva fantastična. U svakom pogledu sjajan i impresivan doživljaj, koji će
u budućnosti s razvojem tehnologije sigurno biti još impresivniji. Kvaliteta uobičajenog 2D prikaza je također iznimna, s dubokom crnom, te prirodnom i vjernom reprodukcijom boja. Svojom
opremljenošću ovaj Panasonicov
model spada u sam svjetski vrh
TV-a i malo je "stvari" koje su se
još mogle dodati, ali mjesta za
poboljšanje uvijek ima. Ukupno
gledajući, svi koji žele prvi uživati
u 3D prikazu, te dobiti odličnu 2D
sliku, TX-P50VT20 je gotovo idealan izbor.
Panasonic TX-P50 VT20

Glatki prikaz potpune HD 3D slike

Odlična 2D slika

Odličan prikaz crne boje

THX mod

ISFccc kalibracijski slikovni mod

Opremljenost svim analognim i
digitalnim HD TV prijamnicima,
uključujući i satelitski prijamnik

DNLA umrežavanje

Dobra kvaliteta zvuka

Snimanje TV programa
HDD disk

Opremljenost
priključcima
na vanjski
različitim A/V

USB za bežično povezivanje

Izbornici na hrvatskom jeziku
Nemogućnost gledanja snimljenog

TV materijala s HDD-a niti na
jednom drugom uređaju
Primjetno malo preklapanje slike

u 3D modu
Nemogućnost pretvorbe 2D slike

u 3D
46
hi-fimedia #82
TEST
SAMSUNG UN46C8000
N
ova Samsungova serija
8000 ima mogućnost prikaza 3D slike, a bit će
dostupna u tri različite veličine
102 cm (40 inča), 117 cm (46 inča)
i 140 cm (55 inča). Testirani model
je bio u 117 cm izvedbi.
Samsung je poznat po svom Ultra
Slim Designu koji u zadnje vrijeme primjenjuje na svim svojim
LCD-ima, pa je tako i ovaj LCD
nevjerojatno tanak, debljine od
svega 26,5 mm. Njegova težina je
također izuzetno mala (16,8 kg) s
obzirom na veličinu ekrana. Osim
svoje tankoće, ovaj LCD izgleda vrlo privlačno. Okvir, u koji je
smješten LCD panel, napravljen
je od brušenog titana, a stalak sa
četiri noge u "X" obliku na kojem
stoji LCD je kromiran. Vrlo privlačna kombinacija.
Iako ovo nije prvi Samsungov
3D LCD (omogućava ga i serija
7000), model 8000 koristi poboljšanu i sofisticiraniju tehnologiju LED zatamnjenja (Edge LED).
Samsung je poboljšao difuzor
svjetla, kako bi se postigla što
bolja distribucija svjetlosti preko
cijelog ekrana i tako dobio bolji
prikaz crne i prirodniji prikaz bijeloga. Samsung ovu novu tehnologiju naziva - Precision Dimming.
Ultra Clear Panel treba
omogućiti oštriju sliku s prirodnim tonovima kože, a
detalji u sjenama biti će
bolje vidljivi. Boje će također biti jasnije izražene,
nego što je to na uobičajenim LCD panelima. "200Hz
Clear Motion Rate" omogućuje Samsungu brzo osvježavanje slike, kako brzi
pokreti na ekranu ne bi bili
mutni, te sprečava nesmetani pokret slika bez trzanja
kod prikaza 2D i 3D sadržaja. Wide Color Enhancer
Plus proširuje spektar boja
i pomaže da sve slike imaju
prirodno osvjetljenje, koje
će prikazati i najdublje skrivene detalje u sjeni.
bi nemoguće postaviti LCD da
nasjeda uz sam zid, Samsung je
osmislio jednostavan pristup priključivanja. Svi priključci zahtijevaju povezivanje preko mini kabela adaptera, koji se dobivaju uz
TV. Za kompozitni AV, komponenti video, VGA PC, RF, digitalni optički izlaz, stereo audio izlaz,
pa čak i za LAN (Ethernet) priključak, koriste se mini kabel adapteri. Samo se ulaz za slušalice,
HDMI i USB priključci mogu priključiti bez dodatnih kabela.
Novost na ovom TV-u je moguć-
Pretvorba 2D slike u 3D,
čini novi 3D Samsungov
LCD serije 8000 izuzetno
interesantnim uređajem.
Odličan prikaz crne,
te odlično 3D iskustvo,
mogućnost snimanja
s TV-a na vanjski HDD
disk, samo su neke
pojedinosti s kojima
se ovaj LCD TV može
pohvaliti
nost snimanja, koja učinkovito
pretvara televizor u digitalni TV
snimač, kada se na njega priključi
vanjski HDD disk. Svi takvi vanjski
uređaji moraju prvo biti formatirani, a zatim su na jedinstveni način
povezani samo s ovim TV-om.
To znači da nije moguće kopirati ili reproducirati snimljene datoteke na računalo ili neki drugi TV,
pa čak niti na istovjetan model iz
Samsunga. Ne može se snimati jedan TV kanal dok se gleda
drugi, jer ovaj TV nema dvostruki TV prijamnik, a tu će mogućnost ponuditi Samsungova LCD
serija 9. Kroz USB ulaz se mogu
čitati DivX HD i MKV zapisi, kao i
uobičajene JPEG i MP3 datoteke.
Za razliku od prethodnih modela, podržana je kompatibilnost
s NTFS i FAT32 sustavom, tako
da je moguće snimati datoteke
i preko 2 GB veličine. Samsung
također nudi mrežni priključak,
kao i bežično povezivanje (Wi-Fi),
za koje treba dokupiti USB adapter (802.11a/b/g/n). Osim što se
tako može ažurirati noviji software za TV, Samsung nudi, pomoću
ugrađenih aplikacija, i mogućnost
povezivanja na "Internet @ TV".
Time se omogućava skidanje filmova i slika s Netflix, Youtube,
Samsungu treba odati priznanje za pažnju koju je
posvetio A/V priključcima.
S obzirom da je panel vrlo
tanak, gdje bi uobičajeni
priključci (npr. SCART) stršili van gabarita LCD-a i bilo
www.hifimedia.hr
1
3
2
1 – Izgled Media playa
2 – Stručni podložak za pravilno
podešavanje boja na slici
3 – Izbornik podešavanja balansa
bijele boje
5
4
Flicker, Picasa, kao i niz drugih
stvari. Trenutno je najveći naglasak stavljen na igre i na informacije, kao što su članci o vremenu i sportu. Tijekom srpnja ove
godine planira se velika nadogradnja novih naslova, ali to tek
treba vidjeti.
On Screen grafički izbornici su
prevedeni na hrvatskijezik . S
obzirom da Samsung nije mijenjao rukovođenje, niti izgled On
Screen grafičkog prikaza, svi stariji korisnici nekog Samsungovog
TV-a, kao i svi noviji, imati će vrlo
pregledan i jasan prikaz podešavanja parametra TV-a. Izbornik
podešavanja slike je daleko najopširniji i s mnoštvom opcija.
Kako bi ispravno podesili sliku,
(barem one najosnovnije parametre - svjetlina, kontrast, boja, itd.),
Samsung je u izbornik (napredne postavke - stručni podložak)
uvrstio dva testna uzoraka slike.
Recimo, "Crni ton" - pojačava ili smanjuje crno u slici, "RGB
Only mod" - podešava osnovne
boje iz vanjskih izvora (npr. DVD),
"Područje boja" - podešava intenzitet svake primarne boje... Tu su i
napredne postavke. "Balans bijele boje" nudi uobičajenu prilagodbu za visoku ili nisku osjetljivost za svaku boju, te "10P bijela boja" opciju, koja omogućuje upravljanje s preko 10 razina raspona svjetline, (omogućuje također precizniji način kontrole sive boje). S naprednim postavkama bijele boje uobičajen korisnik se ne bi trebao "zamarati", jer se tek nekim vanjskim kalibratorom za sliku može ispravwww.hifimedia.hr
no podesiti. Funkcija LED Motion
Plus je jedna od dvije kontrole
za koju Samsung tvrdi da smanjuju zamućenje slike kod brzih
pokreta. Samsung također nudi
i niz postavki za izvorni 3D sadržaj, kao i za pretvorbu 2D u 3D.
Da dobro ste pročitali, Samsung
je u mogućnosti 2D sliku pretvorivoriti u 3D, ali o tome nešto kasniije. Jedina novost na On
Screen grafici je izbornik
Media Play, koji omogućuje video reprodukciju i
podešavanje svih materijala, na vrlo jednostavan
i slikovit način.
Daljinski upravljač je
potpuno novoga izgleda
s rubovima koji imaju
sjajan metalan izgled,
dok je gornja ploča s
funkcijskim tipkama
u imitaciji brušenog
aluminija. Ovo izgleda efektno, a same
funkcijske
tipke
nemaju uobičajeno
o
ispupčenje, nego je
e
to napravljeno kao
o
kod nekih mobitela. Površina je
e
ravna s nekoli-ko manjih ispup-čenja, koja oznaačavaju određena područja funkcija
na daljinskom upravljaču. Gotovo
je nemoguće ispravno pritisnuti neku funkciju onako "otprilike", nego će biti potrebno svaki
puta skrenuti pogled na daljinski upravljač. Daljinski ima pozadinsko osvjetljenje tipki, a treba
4 – Podešavanja slike u 3D modu
5 - Internet@TV sadržaji
pohvaliti nekoliko korisnih tipki s
kojima se odmah pristupa određenoj funkciji: Media Play, Internet
TV i 3D.
Slika i zvuk
Kao i kod Panasonica, za gledanje 3D slike potrebne su aktivne naočale (također svaka u sebi
ima bateriju - CR
C 2025/3V), ali
u kom
kompletu se nalaze ssamo jedne naočale.
čale One su dizajnerski
ners malo drugačije
napravljene
nego kod
nap
Panasonica.
Dobro
Pan
pristaju
uz glavu, ali ne
pris
nude
nud dodatno podešavanje
nosnog diješav
la. Za one kojima treba
više pari naočala, na
tržištu
postoji paket s
trži
dvostrukim
parom naodvo
čala
čal + 3D Blu-ray disk
Monsters
vs. Aliens, po
Mo
cijeni
cije od 1.249,00 kuna. Na
Samsungu
nije bio primjeSam
tan toliki pad svjetlosti kada
se stave 3D naočale, kao
kod
ko Panasonica. U biti to je
potpuno
razumljivo, s obzipo
rom
ro da LCD LED TV-i u odnosu na plazme uvijek mogu
proizvesti
veću količinu svjepr
tlosti,
a samim time neće gubitlo
ti niti previše na kvaliteti slike,
pogotovo ako je ekran direktno osvijetljen prirodnom svjetlošću. Bez obzira na to, ne preporučuje se "dodir" ekrana s nekim
izvorom svjetla. Samsung je u
3D-u postavio postavke pozadinskog osvjetljenja i kontrasta na
maksimum, pa je stoga osvjetlje-
nje jače. Dobro je što su postavke za 2D i 3D odvojene, pa ne
smetaju jedna drugoj. S obzirom da Samsung upotrebljava
reflektni pokrov samog panela
(da bi dobio bolji kontrast slike),
u tamnim scenama uvijek postoji mogućnost efekta ogledala što
neki puta znade biti prilično iritantno. Motion Plus LED funkcija je trajno uključena za 3D, čime
se smanjuje zaostajanje slike i
smanjuje potencijal za 3D prepletanje, što se može dogoditi kada jedno oko vidi sliku, koja
je namijenjena za drugo oko. U
svakom pogledu Samsung daje
vrlo uvjerljiv 3D efekt, ali će 3D
efekt opadati progresivno kada
se gledatelj premjestiti izvan centra i tu je plazma ekran nešto
u prednosti. Testirajući istovjetne 3D demo Blu-ray snimke kao
i na Panasonicu, bile su vidljive neke razlike. Iako je dubinska
perspektiva bila itekako naznačena kod Samsunga, ona se doživljavala nekako drugačije. Prije
svega to se odnosi na daleko
čišću sliku, koja je bila savršeno čista i kod bliskih i kod daljnjih
objekata, pa se sve činilo nekako
nestvarno i nevjerojatno dobro.
Dubina se pogotovo na spomenutoj "Coral Wonderland" snimci činila pomalo slojevita i nije
imala potreban povezani-fludini
pokret, kao što je to prikazivala
plazma. Dok na Panasonic plazmi nisu bile toliko vidljive sunčeve zrake koje prolaze kroz ocean
u dubinu, Samsungov LCD LED je
to prikazao izraženije i u tome se
slika činila zaista potpuno prirodhi-fimedia #82
47
TEST
D V A 3 D F U L L H D T V - a I D B P L AY E R A
jela izuzetno čista i jasna slika.
Također je Samsungova "Auto
Motion Plus 200Hz" značajka odigrala veliku ulogu u smanjenju
zamućenja kod brzih pokreta. Ne
samo da ima svoju funkciju u 3D
prikazu, nego se pokazala dobra i
kod uobičajenog 2D prikaza. Čak
i materijali s TV postaja izgledaju daleko upečatljivije i prirodnije, nego što sam to do sada imao
prilike vidjeti na nekom LCD TV-u.
S obzirom na tanke dimenzije
Samsungovog LCD-a, nije mogao
priuštiti neki bolji zvuk iz svoja dva
10W zvučnika. Iako se zvuk može
naknadno obraditi u EQ, zvuk nije
imao dovoljno bas frekvencija,
a zadovoljavajuće je reproducirao jedino srednjotonsko područje. Za iole ozbiljniju zvučnu kulisu,
neophodno je da ćete morati koristiti neki sustav kućnog kina ili bar
kvalitetniji soundbar.
Zaključak
nom. Preklapanje koje je prisutno i kod Panasonica u 3D modu,
na Samsungu je još izraženije
(razlog je kašnjenje LCD matrice u odnosu na plazma tehnologiju), a i ovdje je to najviše vidljivo kod prikaza bijelih predmeta
s tamnom pozadinom. Očigledno
i jedan i drugi proizvođač će se
morati još malo potruditi da ovaj
negativni efekt u potpunosti uklone u budućnosti.
Pretvorba slike iz 2D u 3D je radila
bolje nego što se moglo očekivati.
Svi materijali koje sam pogledao
s DVB-T kanala su dobili dodatnu dubinsku perspektivu, pa čak i
TV programi snimljeni u crno-bijeloj tehnici. Ponekada su se predmeti u daljini činili nekako neprirodno, kao da plutaju ili lebde,
ali takve stvari se nisu događale
često. Iako kvaliteta slike nije kao
na istinskim 3D materijalima, ipak
je rezultat bio zanimljiv. Za sve
one koji misle gledati 3D sadržaje
i preko Internet TV-a, to za sada
nije moguće. Kod prikaza uobičajenih 2D slika Samsung je pokazao do sada neviđene rezultate prikaza crne boje u odnosu na
druge proizvođače LCD panela
EDGE ili potpunog LED osvjetljenja. Boje su prikazane s velikom
točnošću i prirodnošću. Samsung
je s "Precision Dimming" ponudio
odličan kontrast, te su i u mračnim scenama vidljivi svi sitni detalji, a tome je dodatno pridoni-
48
hi-fimedia #82
Novi Samsungov 117 cm LCD, s
rubnim LED osvjetljenjem, serije
8000 daje vrhunski dizajn i jedinstveni stil. Mogućnost pretvorbe
2D slike u 3D sliku, čini za sada
ovaj TV jedinstvenim na tržištu.
Odličan prikaz crne, te odlično
3D iskustvo, mogućnost snimanja s TV-a na vanjski HDD disk,
samo su neke pojedinosti s kojima se ovaj LCD TV može pohvaliti. Bez ikakve sumnje, za sve one
koje žele imati trenutačno najbolje iz svijeta LCD TV-a i uživati u
3D iskustvu, ovo je savršeni izbor.
Samsung UN46C800

Prikaz
3D HD slike

Pretvorba
2D slike u 3D sliku


 Odlična 2D slika


 Odlična razine crne boje

Mnoštvo
različitih podešavanja
za sliku

Opremljenost
svim analognim i
digitalnim HD TV prijemnicima


 DNLA umrežavanje

Snimanje
TV programa na vanjski
HDD disk


 Opremljenost različitim A/V
priključcima
 izbornici su prevedeni na
Svi
hrvatski

Motion
Plus 200 Hz dobro radi

Kompatibilnost
s NTSF i FAT 32
datotečnim sustavom na HDD
diskovima

Novi
daljinski upravljač s
pozadinskim osvjetljenjem
emogućnost gledanja snimljenog
N
TV materijala s HDD-a niti na
jednom drugom uređaju
rimjetno preklapanje slike u 3D
P
modu
jajan ekran podložan refleksijama
S
reuski kutovi gledanja
P
TEST
A/V priključci
Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz
HDMI ulaz
Euro AV SCART
S-VHS
Kompozitni video
Analogni stereo audio ulaz/izlaz
Slušalice
USB
3,5 mm PC audio ulaz
Utor za memorijske kartice (SD)
Analogni RGB PC (15 pin mini D-sub)
RS-232
Optički digitalni izlaz
Common interface
Mrežni priključak
Antenski priključak
Satelitski priključak
Posebnosti
2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike
Blu-ray
Memorija TV prijamnika analogna/
digitalna
Vidljiva dijagonala (cm)
Vrsta ekrana
Format ekrana
Broj piksela (horizontalna x vertikalna)
Procesuiranje slike
Kontrast normalni/dinamički
Brzina matrice
Vidljivi kut vertikalno/horizontalno
Videotekst
3 D filtar
24p
THX certifikat za sliku
600/200 Hz
P
Panasonic TX-P50 VT20
Samsung UN46C8000
1
4 (1 na boku)
2 (oba RGB)
1
2/1
1
2
1
1
1
1
1
1
1
1
4 (na boku)
2 (jedan RGB)
1/1
1
2
2
1
1
1
1
1
1
•/•
•/•
100/999
100/999
127
Plazma NeoPDP (G13)
16:9
1920 x 1080
1080p/24/25/30/50/60Hz
- /5000000
0001 ms
176/176
1500 (2.5)
•
•
•
•/-
117
LCD sa rubnim LED osvjetljenjem
16:9
1920 x 1080
1080p/24/25/30/50/60Hz
Nepoznato
Nepoznato
Nepoznato
1500 (2.5)
•
•
•
-/•
Auto wide/16:9/wide zoom/
zoom/4:3
•
2 x 10W
Formati slike
Auto/16:9/14:9/4:3/Zoom1-2-3
Pseudo surround zvuk
Snaga audio pojačala
•
3 x 10W
analogni i digitalni MPEG 2/MPEG
analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4
4/satelit
•/•
•/-
TV prijamnik
PIP/PAP
OSTALO
Bez stalka
1224 x 771 x 90 mm
1092 x 653 x 26,5 mm
27,5/30,5
www.panasonic.hr
19.999 kuna
Dimenzije (širina x visina x dubina)
Masa (kg) TV/sa stalkom
Distributer
CIJENA
hifimedia
36
40
ZVUK
20
OPREMLJENOST
10
DALJINSKI UPRAVLJAČ
8
10
40
Glavni izbornik
Podešavanje digitalnog
audio izlaza
12
Dodatne opcije podešavanja
slike
Nadogradnja novog
Firmwarea
20
0
8
10
0
8
10
CIJENA/KVALITETA
18
20
UKUPNO
0
35
DALJINSKI UPRAVLJAČ
CIJENA/KVALITETA
0
ka nesuvisla i za to postoji opravdanje. Kroz prednji USB se mogu pregledavati JPEG (slike), MP3 (glazba)
i video datoteke DivX5/6 u standardnoj (SD) i visoko kvalitetnoj HDTV
rezoluciji. Stražnji USB može sve kao i
prednji, ali bolje ga je koristiti za bežičnu konekciju pomoću USB adaptera (mora se zasebno kupiti - model
DY-WL10), kako bi izbjegli nepotrebnu
zbrku i "šumu" stražnjih A/V kabela.
SD memorijski utor podržava SDHC
(od 4 do 32 GB) i SDXC (48 do 64
GB) memorijske kartice, pa ovisno
od kapaciteta korisnik može uživati u
mnogim multimedijalnim sadržajima.
Poželjno je prilikom prvog podešavanja parametara Blu-raya, player
odmah nadograditi s novijom verzijom firmwarea (starija je 1.11, a novija 1.20). Nadogradnjom se dobiva pristup Internet sadržajima na VieraCast
(YouTube, Picasa web, itd.) kao i kod
OPREMLJENOST
0
0
0
0
DMP-BDT 300 je prvi
Panasonicov 3D Blu-ray,
koji podjednako dobro
reproducira SD, HD i 3D
video snimke
Samsung UN46C8000
ZVUK
15
PANASONIC DMP-BD T 30 0
Sa stalkom
1224 x 810x 335 mm
1092 x 724 x 302 mm
16,8/19,1
www.samsung.hr
19.000 kuna
SLIKA
0
0
hifimedia
Panasonic TX-P50 VT20
SLIKA
anasonic je uz svoj prvi 3D
TV ponudio i svoj prvi 3D Bluray plajer, oznake DMP-BDT
300. Prednja ploča se u potpunosti slaže s dizajnom Panasonicove
3D plazme. Naime, ima crni zrcalni pokrov s vodoravnom, tankom
srebrnom crtom, te velikim 3D natpisom na desnoj strani. Po starom
Panasonicovom običaju, na lijevoj
strani ispod poklopca, nalazi se ladica diska koja svojim izlaskom prema
van spušta poklopac prema dolje.
Desno od ladice se također nalazi poklopac koji se može ručno spustiti, a ispod njega se nalazi displej
playera, funkcijska tipka stop i reprodukcija te USB priključak i SD utor
za memorijske kartice. Na stražnjoj
se strani nalaze sve uobičajene A/V
priključnice (samo su neke pozlaćene) kao komponentni video, izlaz iz
7.1 surround dekodera, koaksijalni
i digitalni audio izlaz, mrežni priključak, USB, itd.. Ono što razlikuje ovaj
Blu-ray player od svih do sada viđenih na tržištu je dvostruki izlazni HDMI
priključak i to u najnovijoj verziji 1.4.
Ovo naravno nije napravljeno slučajno i u Panasonicu su jako dobro razmišljali kada su postavili dva HDMI.
Stvar je vrlo jednostavna. S obzirom
da ovaj Blu-ray podržava 3D sliku,
postoji velika mogućnost da će prolaskom 3D signala kod starijih receivera koji nemaju HDMI verziju 1.4 nego
1.3, takav signal biti degradiran i neće
se dobiti 3D slika na ekranu. Tako je
jedan HDMI namijenjen priključivanju
direktno na TV, a drugi služi za priključivanje na receiver, kako bi mogli
uživati u HD kvaliteti surround zvuka.
Kroz drugi ulaz se može i ograničiti da kroz njega ide samo audio, a ne
i video signal, prema želji korisnika.
Iako se čini kako su dva USB priključ-
0
18
20
83
100
UKUPNO
87
100
0
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
Panasonicovog TV-a. Tko već ima
neki Panasonicov uređaj u svojoj kući,
vrlo će se brzo snaći u njegovim grafičkim izbornicima, jer su ostali gotovo nepromijenjeni. Izbornici su klasični i jednostavni za korištenje, s jasnim
podešavanjima, a prilikom mijenjanja bilo kojeg parametara, uvijek se
pojavljuje dodatna poruka upozorezorenja, želi li korisnik doista promijeniti određeni parametar,
tako zabune zaista ne bi trebalo biti.
DMC-BDT300 dekodira sve
nove HD audio formate iz
ugrađenih surround dekodera, što može dobro
poslužiti svim onim korisnicima koji nemaju novije
receivere s HDMI priključkom, koristeći 7.1 kanalne analogne audio izlaze
iz Blu-raya.
Kod reprodukcije zvuka,
pojavljuju se u "Display"
izborniku dvije novije funkcije, jedan za
zvuk (Sound Effects), a
druga za sliku. Za zvuk
su ponuđeni neki zvuččni efekti Night Surround,
Re-Master 1/2/3 i Digital Tube Sound
1/2/3. Dok "Re-Master" funkcija "glumi" poboljšani zvuk, kao da
je cijeli materijal naknadno digitalno
obrađen, "Digital Tube Sound" čini
zvuk nešto toplijim kao da je zvuk
pušten iz cijevnog pojačala. Ove će
se mogućnosti nekome i sviđati, te na
prvi pogled činiti dobrim, ali ipak preporučujem da zvuk ostane u normalnim postavkama, jer se tada najmanje
gubi ili ističe slušani glazbeni materijal. Slikovni mod je potrebnija stvar,
a u njemu se nalazi nekoliko tvorničkih postavki slike i korisnički odabir
(Picture Adjustment) podijeljen na čak
7 zasebnih podjela (kontrast, svjetlina, oštrina, boja, gama, 3D NR, integrirani NR). Tu je i funkcija "Advanced
Settings" koja nudi tri funkcije: dodatno poboljšanje ukupne kvalitete boje
na slici (Chroma Process), poboljšanje detalja (Detail Clarity) i
ša
poboljšanje rezolucije (Super
po
Resolution), svaka s nekoliR
ko koraka.
Kao
Ka i na prošlim modelima
Blu-raya,
Panasonic nije ništa
B
mijenjao
na daljinskom upravm
ljaču.
Jednostavno upravljalja
nje,
nj s logičkom postavkom svih
funkcijskih
tipki doprinosi odličfu
nom
n upravljanju playerom. Velika
baza
kodova drugih proizvob
đača A/V opreme omogućuje
upravljanje
i nekim drugim ureu
đajima
koji nisu iz Panasonicove
đ
proizvodnje.
p
Slika i zvuk
S
Prikaz standardne rezolucije slike
s DVD-a bio je prilično dobar. Iako
je bojama malo nedostajalo intenziteta,
naknadnim slikovnim podezit
šavanjima sve je sjelo na svoje mjesto. Prisutni šum u slici, također se
može vrlo dobro ukloniti s funkcijom Integrated NR, a još bolji efekti se postižu uporabom 3D NR funkcije, koja taj šum dodatno umanjuje.
U svakom pogledu, dodatna podešavanja su odlično napravljena i ne
služe tu samo kao "ukras" nego i
stvarno pridonose poboljšanju slike.
"Podignuta" (Upscaling) slike sa SD
na HD rezoluciju također pokazuje dobru zaglađenost rubova predhi-fimedia #82
49
TEST
D V A 3 D F U L L H D T V - a I D B P L AY E R A
1
meta i dodatnu čistoću slike. Blu-ray
slika davala je preciznu i finu strukturu kontura na slici, a oštrina je bilaa
vrlo impresivna. I ovdje se treba malo
o
"poigrati" dodatnim kontrolama slike,
e,
jer Blu-ray slika također pati od istih
h
negativnih pojava kao i na SD prika-zu slike (npr. šum u slici), ali u daleko
o
manjoj mjeri. Kod testova nazubljeno-sti (jaggies), Panasonic je davao prilič-no dobru sliku, s malom nazubljenostiti
i gledatelj ne bi trebao imati neki veći
ći
prigovor na to. 3D slika je dala istin-ski doživljaj dubine prostora, s pri-rodnom reprodukcijom boja. Ovdjee
je teško naći zamjerku, ako bi tjerali
mak na konac, Panasonicu nedostaje kristalnosti i čistoće slike, segment
u kojem je testirani Samsung Blu-ray
besprijekoran.
Zvučno, ovaj Panasonicov Blu-ray
prije svega daje jednu smirenu i prilično ujednačenu zvučnu sliku. Njegov
najveći nedostatak leži u ocrtavanju
dubinske prostornosti zvuka koja je
sskraćena, iako je stereo baza prilično dobra. Iako niti jedan dio zvučnog
spektra ne iskače u odnosu na druge,
bas bi mogao biti čvršći i autoritativniji, jer je ponekad znao izgubiti kontrolu. Prilikom slušanja HD zvuka obavezno treba isključiti funkciju "BD-Video
Secondary Audio" u izborniku "Digital
Audio Output", jer surround receiver
neće moći prepoznati niti jedan HD
digitalni signal, pa neće uključiti niti
jedan ugrađeni HD surround dekoder. U surroundu je također primjetan manji dubinski prostor, bez obzira što su zadnji surround kanali iznimno čisti i precizni kod dočaravanja zvukova. Prednji kanali su direktni i čisti, s dobrim odnosom zvukova između njih.
Zaključak
Ako želite gledati 3D filmove na kompatibilnom televizoru, morat ćete
kupiti 3D Blu-ray player, kao što je
Panasonic DMP-BDT300. Dobre slikovne SD i BD mogućnosti, njegova
mogućnost prikaza i 3D slike, te njegova jednostavnost upravljanja, samo
su plus na koji korisnici trebaju obratiti pažnju pri kupnji novog Blu-ray
playera.
Panasonic DMP-BDT 300

Kompatibilan
s 3D Blu-ray
reprodukcijom

Vrlo dobre dodatne video postavke

Jednostavan za korištenje

Dva HDMI izlazna priključka

Dobra kvaliteta SD i BD slike

7,1 kanalni analogni priključci iz
HD surround dekodera

DivX SD i HD reprodukcija
Cijena

50
hi-fimedia #82
SAMSUNG BD-C6900
Futuristički izgled, vrlo
dobar prikaza 2D i 3D
slike, dobar zvuk, bežično
Wi-Fi spajanje, brzina
čitanja medija, samo su
neke od dobrih osobina
Samsungovog BD-C6900
Blu-ray playera
S
amsung se na prošlim
generacijama Blu-ray playera želio nametnuti nekim
svojim rješenjem, ali to mu nikako
nije uspijevalo. Njihov novi 3D
D BluB
ray oznake BD-C6900, mogao
ao
bi konačno promijeniti situ-aciju. Pogled na isključe-ni Samsungov Blu-ray neće
e
otkriti baš ništa neobično,
o,
osim da uređaj ima zrcal-no sjajan crni pokrov te
e
da mu na gornjoj desnoj
oj
strani svijetli tipka uklju-čenja/isključenja uređaja..
Njegovim uključenjem na
a
gornjoj plohi se pojavlju-je veliki znak 3D, osvijetljene senzorske tipke,,
te jedan smjeli doda-tak. Kroz "prozor" na
a
gornjoj strani, mogu-će je gledati kako se
e
ubačeni disk vrti dokk
unutrašnjost svije-tli plavkastom bojom
m
što izgleda vrlo efek-tno. S obzirom da su
u
funkcijske senzorske
ke
tipke na vrhu uređađaja, na Blu-ray se ne može
staviti neka drugu AV komponenta. Prednja ploča u potpunosti
je ravna, a s desne strane ispod
poklopca se nalazi ladica diska,
LCD displej je smješten u središtu, a na lijevoj strani je USB ulaz.
Osim što će biti zapažen po futurističkom izgledu, svojim malim
dimenzijama, pogotovo visinom
i dubinom, mogao bi dobiti još
jedan plus kod korisnika.
Opremljenost različitim AV priključcima je sasvim uobičajena (nema
digitalnog koaksijalnog izlaza i
RS-232 priključka), ali s obzirom da
je ovo 3D Blu-ray player, nedostaje mu dvostruki HDMI priključak,
kao što to ima Panasonicov. Ovo
može predstavljati problem ako
korisnik želi uživati u HD audio, a
njegov AV receiver nema HDMI
priključnicu
verzije 1.4,
pr
pa neće biti u mogućp
nosti dobiti 3D prikaz
n
sslike kroz receiver. Ako
se
s želi nesmetano gledati
d 3D HD sliku i slušatit HD zvuk, svi bi budući
ć 3D playeri trebali imati
barem
2 HDMI priključb
ka.
k Iako se HD zvuk može
slušati
i preko analognih
s
izlaza
iz ugrađenih surroi
und
dekodera u playeru,
u
takav
zvuk u većini slučat
jeva
je nije iste kvalitete kao iz
dekodera
ugrađenih u reced
iver.
BD-C6900 zato nudi
i
neke
druge mogućnosti. Za
n
razliku
od prošlogodišnjih
r
modela
BD-C6900 sada ima
m
mogućnost
bežičnog spajam
nja
n Wi-Fi, bez uporabe vanjskog
USB Wi-Fi adaptera. Za
s
one
o koji su navikli na stabilnost
mreže,
tu je i uobičajen mrežmr
ni priključak. Ovakvim umrežavanjem player se lako može ažurirati s novijim firmwareom ili koristiti BD-Live 2.0 funkcijom, kako
bi se dobile najbolje informacije o određenom filmu. S obzirom
da Blu-ray ima ugrađenu internu
memoriju od 1 GB, neće trebati
dodatna USB memorija za pristup
BD-Live sadržajima, kao na nekim
starijim Blu-ray modelima. Ipak je
tzv. "Apps" sučelje i Samsungova
Internet@TV funkcija nešto što će
biti vrlo korisno korisniku. Kao i
na Samsungovom testiranom LCD
LED 3D modelu TV-a, može se
pomoću te funkcije pristupati sadržajima kao što su Netflix, YouTube,
Blockbuster, Twitter ili Facebook.
Naravno ne treba zaboraviti niti
DLNA-podršku s kojom se mogu
pregledavati datoteke s mreže
povezanih računala. Uređaj podržava niz formata kroz USB: DivX
HD, MKV, MPEG-4, WMV9, JPEG,
AVCHD, MP3 i WMA. Kod testa
sve datoteke s popisa radile su
ispravno.
Samsung je ponudio i novi sustav
izbornika s vizualno vrlo privlačnom On screen grafikom, s velikim
ikonama, kojima se može dodati čak 4 različita uzorka pozadine. Početni Izbornik je sastavljen
od 5 različitih ikona koje uključuju Internet@TV, glazba, video,
fotografija i osnovna podešavanja samog Blu-raya. Na samom
vrhu se mogu dodati 5 najgledljivijih prečaca s Internet@TV-a, tako
da im korisnik može brzo pristupiti bez uključenja "Apps" sučelja.
U svakom pogledu novo grafičko
sučelje izbornika je bolje organizirano nego na prijašnjim modelima,
što će pomoći jednostavnosti korištenja i podešavanja svih funkcija
Blu-raya. Iz izbornika podešavanja
osnovnih parametara za istaknuti
je Samsung Anynet + HDMI-CEC
koji omogućuje međusobnu povezanost TV / Blu-ray, pa će se samo
www.hifimedia.hr
jednim dodirom na tipku uključenja Blu-raya, istovremeno uključiti i TV. Opcija BD Wise (radi isključivo sa Samsungovim proizvodima), optimizira vezu između Bluray i TV-a putem HDMI priključka
te se TV automatski podešava na
optimalnu rezoluciju. Kod 3D opcije prikaza slike, može se podesiti i na koliko veliki ekran se šalje
slika kako bi Blu-ray sam optimalno prikazao 3D sliku na zadanoj
veličini TV ekrana. Maksimalno je
podržan ekran veličine od 295 cm.
Samsung se također može ponositi i jednim od najboljih rezultata brzine čitanja određenog medija, gdje je očigledno postignut veliki napredak.
Daljinski upravljač je prilično velikih
dimenzija (52 x 214 x 22 mm – širina x visina x dubina), tako da se na
njega bez problema mogle smjestiti nešto veće tipke. Samo osnovne tipke pokretanja Blu-raya imaju
flourescentni premaz, pa su vidljive i u mraku. Daljinskim je moguće upravljati TV-om i to ne samo iz
Samsung proizvodnje, nego i drugih proizvođača (preko 60 različitih tvrtki). U svakom slučaju, to je
robustan i čvrst daljinski upravljač,
s jednostavnom logikom upravljanja.
Slika i zvuk
U svakom pogledu kod standardne reprodukcije slike, Samsungov
BD-C6900 je davao izuzetno
dobre rezultate. Slika je oštra i s
puno detalja te donosi vrlo opipljiva poboljšanja u kontrastu između
bijelih i crnih linija. Podizanje rezolucija sa SD na HD sliku je također izuzetno dobro napravljeno.
Rubovi predmeta su dobro zaglađeni, s vrlo jasnim linijama. Šuma
u slici bilo je jako malo, ali daleko manje nego kod Panasonica,
i to bez uporabe uključenja Noise
Reduction funkcije. Kod Blu-ray
reprodukcije, uređaj je također
pokazao svoju "snagu". Jaggies
test je pokazao jednu od najboljih slika na Blu-ray playerima;
nazubljenost rubova predmeta je
sasvim malo primjetna i tu je ovaj
Blu-ray stvarno briljirao. Boje su
bile dobro zasićene, iako nešto
svjetlijeg intenziteta, ali u dodatnim podešavanjima koje nudi ovaj
Blu-ray za sliku, to se može popraviti. Za razliku od Panasonica, 3D
prikaz slike, nudi ipak nešto manju
dubinsku prostornost i nešto slabiji
prikaz boja. Prikaz crnoga je također bolji kod Pansaonicovog Bluwww.hifimedia.hr
3
2
5
1
4
raya, ali Samsung nudi kristalniju
i čišću sliku, te nešto bolji kontrasni odnos. I zvukovno je Samsung
davao sasvim solidne rezultate.
Visokotonsko i srednje područje je otvorenijeg karaktera, iako
visoko područje ponekada znade
"iskočiti" iz cjelokupne zvučne
slike. Stereo efekt je jako dobar, a
dubinska perspektiva je dočaravala dobar osjećaj prostornosti, bolje
nego što je to izvodio Panasonicov
Blu-ray. Cijeli zvuk je prilično dinamičan, s nešto mekanijim karakterom bas frekvencija. U surroundu je također naznačena dobra
dubinska perspektiva zvuka. S
obzirom na malo otvoreniji zvuk
srednjih i visokih frekvencija, treba
posebno paziti, da se ovaj Blu-ray
ne nađe u sustavu koji također ima
otvoreni karakter zvuka, jer bi tu
moglo biti problema. Raspodjela
zvuka po svim surround kanalima
je dobra, s jasnim i čistim zvukom,
bilo bi bolje da su bas frekvencije
nešto čvršćeg karaktera.
Zaključak
Futuristički izgled, vrlo dobar prikaza 2D i 3D slike, dobar zvuk, bežično Wi-Fi spajanje, brzina čitanja
medija, samo su neke od dobrih
osobina Samsungovog BD-C6900
Blu-ray playera. Njegova i ne toliko velika cijena, sasvim opravdava sve njegove mogućnosti. Za sve
oni koji žele još i 3D prikaz, u ovom
Samsungovom Blu-rayu sigurno
će naći pravog partnera za uživanje u surround zvuku i 3D prikazu slike.
5 - Dodatna podešavanja
za sliku
Panasonic DMP-BDT 300

Vrlo dobra 2D i 3D slika

Brzina čitanja diskova

Bežično Wi-Fi spajanje

Dobar zvuk

Daljinski upravljač

Dodatna podešavanja slike
Zrcalna

površina Blu-ray skuplja
nevjerojatnu količinu prašine
Nema 2 HDMI priključka

Nešto jače zagrijavanje podnožja

kućišta Blu-raya
Samsung BD-C6900
Optički digitalni izlaz (TosLink)
•
Koaksijalni digitalni izlaz
•
Stereo audio izlaz
•
Kompozitni video izlaz
•
Komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y)
•
S-VHS izlaz
HDMI
2 ( verzija 1.4)
RSC 232C
Daljinska kontrola
Audio izlazi iz surround dekodera
-/•
(5.1/7.1)
Mrežni priključak
•
USB
2 (prednji /zadnji)
Utor za memorijske kartice
• (SD)
Dodatni pribor
Video digitalno/analogni pretvarač
148.5 MHz / 12-bit
Audio digitalno/analogni pretvarač
192 kHz/24 bit
Progressivan scan
• (PAL/NTSC)
Video scaler
•
Mogućnost podešavanje slike
• (7 parametara)
BRZINA ČITANJA POJEDINOG MEDIJA I UKLJUČENJA UREĐAJA
Uključenje blu-ray plejera / brzi start
22 sekunde / 1 sekunda
BD disk
12 sekunde
DVD
17 sekunde
CD
17 sekundu
OSTALO
Dimenzije
430 x 66 x 245 mm
Masa
2,6 kg
Distributer
www.panasonic.hr
CIJENA
4.400 kuna
hifimedia
21
30
19
30
9 sekundi
14 sekundi
10 sekundi
8 sekundi
430 x 43 x 205 mm
1,8 kg
www.technomarket.hr
2.599 kuna
Samsung BD-C6900
0
17
30
0
20
30
OPREMLJENOST
0
9 10
DALJINSKI UPRAVLJAČ
0
9 10
DALJINSKI UPRAVLJAČ
0
7
10
CIJENA/KVALITETA
0
8
10
CIJENA/KVALITETA
13
20
UKUPNO
0
•
•
A/V kabel
148.5 MHz / 12-bit
192 kHz/24 bit
• (PAL/NTSC)
•
• (5 parametra)
ZVUK
OPREMLJENOST
0
-/•
SLIKA
ZVUK
0
•
•
•
•
• (verzija1.4)
-
hifimedia
Panasonic DMP-BDT 300
SLIKA
0
Samsung BD-C6900
1 - Novi grafički prikaz
glavnog izbornika
2 - Vodič dodavanja novih
aplikacija na Internet@TV
3 - Podešavanje moda i
veličine TV-a na koji će
se slika prikazivati
4 - Odabir bežične ili žičane
mreže
0
16
20
76
100
UKUPNO
69
100
0
hi-fimedia #82
51
A Legacy of Firsts.
SHARP 46LE820E
PREPORUKA
Quattron vodi prema vrhu
N
w w w. t e ch n oma x . h r
Zagreb, King Cross
tUFM
Split, PTC Joker
tUFM
Dubrava, Garden Mall
tUFM
Zadar, City Galleria
tUFM
Sv. Nedelja, Outlet Store
tUFM
episano je pravilo kod proizvođača televizora da pri
svakom novom "osvježavanju" linije svojih proizvoda pokušava primijeniti neku novu specifičnost
ili novu tehnologiju koja bi ih donekle razlikovala od konkurencije. Vrlo
često su ta "poboljšanja" vrlo upitna
ili odveć slična televizoru drugog proizvođača na istoj polici i jedino u čemu
se u biti razlikuju je komercijalni naziv
gotovo identične tehnologije.
U bližoj povijesti je bilo iznimki koje
osporavaju ovo pravilo, kao na primjer Philips Ambilight osvjetljenje,
koje vremenom postaju marketinški
snažne gotovo kao i samo ime proizvođača. Imati jedinstvenu tehnologiju koju će prihvatiti potrošači i koja će
vas diferencirati na policama je san
svake kompanije. Ovom cilju je vjerojatno težio i Sharp kad je gotovo prije
četiri godine pokrenuo razvoj svoje
Quattron tehnologije.
Svako tko imalo ozbiljnije prati problematiku reprodukcije video sadržaja zna da su po HDTV standardu
(Rec.709 ili BT.709) za prikaz TV slike
neophodne samo tri primarne boje:
crvena, zelena i plava (RGB - Red,
Green, Blue). No tako nisu mislili u
Sharpu te su uveli žutu boju (Y) kao
dodatni sub-piksel pomoću kojeg su
www.hifimedia.hr
Sharp je modelom
46LE820E poprilično
podigao razinu svoje
konkurentnosti u
ovom segmentu LCD
televizora. Kvaliteta
slike je na takvoj
razini da možemo
reći da je to do sada
najbolja izvedba
Sharpa uopće
piše: Andrija Ćurković
povećali raspon prikaza boja na televizoru. Po riječima proizvođača, ova
tehnologija (RGBY) može proizvesti
jedan trilijun boja (tisuću milijardi), što
je skoro tisuću puta više od uobičajenog RGB-a. Kako su se slikovito izrazili u svojem press materijalu, to njihovim novim EdgeLED LCD modelima
daje "više svjetlucavog zlata, karipsko
plavog i cvjetno žutog" u slici. Ova
tvrdnja ima donekle i smisla s obzirom da se do sada žuta boja dobivala miješenjem osnovnih RGB boja.
Uz pomoć dodatnog Y pixela dobiva
se više svjetlosti pa bi i slika na panelu trebala biti prikazana prirodnije i
svjetlije nego što je slučaj kod ekvivalentnog RGB panela bez tog dodatnog piksela.
LE820 je nasljednik modela iz serije 700 (vidi test hifimedia broj 79) s
LED pozadinskim osvjetljenjem od
ruba do ruba preko cijelog panela, dok je u ovom slučaju primijenjeno LED osvjetljenje postavljeno po
rubu samog televizora. Nije jasno
zbog čega su prešli na EdgeLED,
po mom mišljenju lošiju tehnologiju
osvjetljenja LCD panela, osim što su
osjetno dobili na smanjenoj debljini
samog panela s 92 mm na sadašnjih
39 mm. Ekološki osviješteni Sharpovi
inženjeri su ovom serijom postigli i
rekordne uštede energije tako da je
za ovu dimenziju panela potrošnja
samo 85W prema podacima proizvođača.
Osim što je televizor stanjen dodatno je redizajniran panel koji je sad po
rubu dobio elegantni aluminijski okvir
sa zakrivljenim i ispuštenim prema
naprijed donjim dijelom na kojem
iluminira Sharp logo i gdje se nala-
ze osnovne upravljačke tipke kojima se može upravljati ako se ne koristi daljinski upravljač. U postavkama
televizora ova se iluminacija može
ugasiti. Na prednju stranicu panela je dodatno nanesen reflektirajuči
premaz kako bi postigli bolji i jasniji prikaz boja. Ova modifikacija ima i
svoju negativnu stranu, predmeti u
prostoriji oko televizora odražavaju
se u ekranu čime kvaltativno degradiraju prikaz TV slike. Olakotna okolnost je da smo vidjeli i daleko izraženije odraze predmeta na ekranu kod
nekih drugih proizvođača.
Televizor koristi X-Gen panel s 100Hz
brzinom osvježavanja slike, ima ugrađeni analogni, zemaljski (DVB-T) i
kabelski (DVB-C) digitalni prijemnik u
MPEG-4 formatu.
Posebnost modela LE820 je mogućnost snimanja (Time Shift mode) TV
programa koji se prikazuje preko
ugrađenih digitalnih tunera na internu
flash memoriju kapaciteta od 8GB.
U praksi je ovo dobro došla funkcija ukoliko se za vrijeme gledanja
TV programa mora izaći na kratko
iz prostorije. U tom slučaju dovoljno je preko daljinskog uključiti Time
Shift i televizor počinje snimati gledani program. Nakon povratka dovoljno je opet stisnuti tipku i gledanje
hi-fimedia #82
53
TEST
Izbornik ulaza
Izbornik podešavanja slike
se nastavlja tamo gdje se prethodno stalo. Kad se aktivira snimanje,
na ekranu se pojavljuje i indikator koji
pokazuje koliko je vremena preostalo. Na 8GB memorije TV može se
pohraniti do 2,5 sata SD programa,
odnosno oko 50 minuta HD materijala. Za napomenuti je da Time Shift
nije snimač u pravom smislu riječi jer
će, nakon što se ugasi TV, obrisati u
potpunosti snimljeni sadržaj s flash
memorije.
Na televizoru se nalazi i Ethernet priključak, ali preko njega se ne može
dobiti neki online Sharp sadržaj kao
što je to slučaj kod Samsunga ili
Panasonica s njihovim
hovim Internet@TV
platformama. Ono
no što se može
dobiti je mrežno
o povezivanje s
DLNA kompatibilnim
nim računalom
što omogućuje pregledavanje
fotografija i MP3 datoteka.
oteka. Za razliku od konkurenata nije moguće
unaprijediti softver preko mreže
jer se ne spaja na Internet
ternet nego
je to izvedivo samo putem
utem USB
ulaza. Preko USB-a se može
reproducirati DivX i DivX
X HD, ali
ne i MKV datoteke.
Prikaz izbornika na ovom
m televizoru je izuzetno pametno
metno
izveden. Pritiskom na tipku
ipku
MENU cijela se slika malo
alo
smanji i pomakne u lijeevo, da bi ostavila dovoljno
o
praznog mjesta u koji se
"spušta" izbornik funkcija
za podešavanje. Na ovakav način dobiva se odličan pregled što se dešava na slici pri svakoj promjeni određene funkcije u izborniku. Iz izbornika preporučljivo je da se uključi funkcija "Quick Start" koja omogućuje
brže uključivanje TV-a iz stanja mirovanja za samo 6 sekundi, dok je u
standardnom modu potrebno gotovo 1 minutu.
bracije prije bilo kojeg ozbiljnijeg gledanja.
Osnovno pravilo je da se TV ne
postavi suprotno od prozora jer će
zbog odraza u njemu pri danjem
svjetlu sav trud oko podešavanja biti
uzaludan.
Ukratko, sva podešavanja kao i samo
testiranje televizora su napravljena
u postavkama za sliku u filmskom
modu (Movie) koji se je pokazao kao
najoptimalniji za gledanje u večernjim satima. Namjestili smo postavke vrijednosti temperature boje na
najmanju (Low), Gama je postavljena
n na -2, kontrast je podignut na +33 dok su
vrijednosti za korekciju
svjetlosti, nijanse i oštrine
n ostavljene na poziciji nula. Zasićenost boje
je bila
b vrlo visoka pa ju je
bilo potrebno smanjiti na
skali na čak -8. Od ostanaprednih mogućnolih na
podešavanja televizora
sti pod
jedino još "Fine
smo koristili
kor
motion" ffunkciju (smanjujezamagljenja oko predmete zamaglj
brzom pokretu) i to
ta pri brzo
na najmanjo
najmanjoj vrijednosti (Low)
te smo malo
ma smanjili jačipozadinskog osvjetljenja
nu pozadins
Sve ostale funkcipanela (-3). Sv
OPC-automatsko
je kao što su: OP
svjetline ekrana,
podešavanje sv
DNR-redukcija ššuma, aktivni
ostale isključene.
kontrast i sl. su ost
Nakon pod
podešavanja televizora kolega Toplak je komentirao
da slika ne sliči niti plazmi niti standardnom LCD prikazu. I uistinu, na
prvi pogled slika djeluje malo prigušeno, "vuče" prema žutom tonu, ali
nakon kratke aklimatizacije došli smo
do zaključka da su prikazane boje
zapravo korektne, vrlo žive i bogate
nijansama. Možda će netko zahtijevati još vjerniji prikaz boja, ali kad se
uzme u obzir da prikaz SD materijala nostalgično podsjeća na gledanje televizora s katodnom cijevi tko
onda može zamjeriti na takvoj "nesavršenosti".
Reprodukcija HD filma s Blu-ray
diska je odlična. Slika je puna detalja s velikom paletom boja i s mogućnošću prikaza detalja i u tamnim
Slika i zvuk
Sharp 46LE820E ima velike mogućnosti podešavanja parametara za
dobivanje optimalne kvalitete slike.
Televizor dolazi u kutiji nepodešen; s
prezasićenim bojama, velikim dinamičnim kontrastom krivom postavkom temperature boje i slično…, pa
je neophodno provesti postupak kali-
54
DIGITAL
SHARP 46LE820E
hi-fimedia #82
područjima ekrana. Prikaz crne je
vrlo dobar, intenzivan i s primjetnom
dubinom iako ponekad njen ton ide
prema sivoj što je pogotovo vidljivo
ako se TV gleda pod većim kutom.
Sharp je ovim modelom napravio
veliki pomak u prikazu predmeta u
pokretu što im je bila poprilična boljka u prethodnim verzijama panela. Iako koristi "samo" standardnih
100Hz za osvježavanje matrice ekrana, slika je imala minimalna zamućenja i pojavu trzanja. Smetnje su se
uglavnom odnosile na lagano pojavljivanje dodatnog ruba oko predmeta
u pokretu što TV po prikazanoj kvaliteti više pomiče prema plazma tehnologiji nego prema LCD-u.
S dva ugrađena zvučnika (snage
2x10W) i subwooferom (15W) postiže zavidnu razinu i kvalitetu zvuka
koja je sasvim dovoljna za kvalitetno
praćenje TV programa. Reprodukcija
vokala je jasna i čista, s dovoljno
dinamike i temperamenta u srednjotonskom području, ali ne baš prevelikom dubinom u bas području.
Za potpuni doživljaj filmskog materijala s DVD ili BD playera neophodno je spojiti kvalitetniji surround komplet zvučnika.
Zaključak
Sharp je modelom 46LE820E poprilično podigao razinu svoje konkurentnosti u ovom segmentu LCD televizora. Koliko je za ovakav uspjeh
zaslužna ugrađena Quattron tehnologija, a koliko ukupna tehnološka
unaprjeđenja u odnosu na prethodne
modele pristigle iz Sharpa, teško mi
je reći. Iako televizor nema mogućnost reprodukcije 3D slike, to mu
ne bi trebao biti veći nedostatak s
obzirom na mizernu količinu dostupnog 3D materijal na domaćem tržištu. Ono što je bitno kod modela
Sharp 46LE820E je primjerena kvaliteta slike za koju možemo reći da
je do sada najbolja izvedba koju je
ova tvrtka plasirala na tržište. Ako se
svemu navedenom pridoda i dopadljiv dizajn, pouzdanost u radu te kvaliteta izrade, onda bi se trebao svakako naći na listi televizora ove dijagonale ekrana kojeg svakako trebate isprobati prije konačne odluke o kupnji.
Sharp 46LE820E
A/V priključci
Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz
HDMI ulaz
Euro AV SCART
S-VHS
Kompozitni video
Analogni stereo audio
ulaz/izlaz
Slušalice
USB
3,5 mm PC audio ulaz
Utor za memorijske
kartice (SD)
Analogni RGB PC
(15 pin mini D-sub)
RS-232
Optički digitalni izlaz
Common interface
Mrežni priključak
Antenski priključak
Satelitski priključak
Posebnosti
2D-3D pretvorba / 3D
prikaz slike Blu-ray
Memorija TV prijamnika
analogna/digitalna
Vidljiva dijagonala (cm)
Vrsta ekrana
1
4 (1 verzije 1.4)
1 RGB
1
I

Odličan prikaz SD i HD slike

Prikaz crne


 Time Shif snimanje


 Vrlo dobar zvuk
On screen izbornik nije na

1
1
1
1
1
1
-/100/999
117
LCD sa rubnim LED
pozadinskim osvijetljenjem
16:9
Sharp 46LE820E
0
35
40
ZVUK
hrvatskom jeziku
Zrcalni LCD ekran
Cijena
0
14
20
8
10
8
10
DALJINSKI UPRAVLJAČ
0
CIJENA/KVALITETA
0
18
20
UKUPNO
0
E
-
OPREMLJENOST
Sharp 46LE820E
G
1
1
-
SLIKA
0
A
2/1
Format ekrana
Broj piksela
1920 x 1080
(horizontalna x vertikalna)
Procesuiranje slike
1080p/24/25/30/50/60Hz
Kontrast normalni/dinamički
-/2000000
Brzina matrice
manje od 4 ms
Vidljivi kut vertikalno/
176/176
horizontalno
Videotekst
2000 (2.5)
3 D filtar
•
24p
•
THX certifikat za sliku
600/200/100 Hz
-/-/ •
normal/zoom/14:9/
Formati slike
panorama/full/cinema
16:9/cinema
Pseudo surround zvuk
•
2 x 10 W/1 x 15 W za
Snaga audio pojačala
subwoofer
analogni i digitalni MPEG
TV prijamnik
2/MPEG 4/satelit
PIP/PAP
-/OSTALO
Dimenzije (širina x visina x dubina)
Bez stalka
1127 x 734 x 39 mm
Sa stalkom
1127 x 785 x 340 mm
Masa (kg) TV/sa stalkom
24,5/30
Distributer
www.utema.hr
CIJENA
17.200 kuna
hifimedia
M
83
100
www.hifimedia.hr
Samsung HMX-S15BP
Nova Samsungova kamera prva je od kompaktnih
h HD
om ili
kamera s mogućnošću WiFi komunikacije s računalom
novijim televizorom unutar sve prisutnijeg DLNA standarda.
arda.
emo10MP čip pohranjuje podatke na 32GB internu SSD memoriju uz mogućnost proširenja preko SD/SDHC sučelja.
a. Na
vrlo velikom touchscreen LCD-u od 9 cm s 1.1MP rezoluzolucije trebali bismo jasno vidjeti detalje i pri maksimalnom
alnom
povećanju slike pomoću dostupnog 15x optičkog zooma.
oma.
Da nam kadar ostane otporan na vibracije pri tako velikim
elikim
razinama optičkog povećanja, trebala bi se pobrinuti Smart
OIS tehnologija koja omogućuje veće pomake leće, time
kompenzirajući drhtanje ruku. Kamera može snimati 300
i 600 sličica u sekundi u nižoj rezoluciji da bi zakoračila
čila u
domenu procesa neuhvatljivih ljudskim okom. S druge strane
trane
spektra, omogućuje i intervalno snimanje za vremenski
enski
dugotrajne procese. Samsung je odlučio nastaviti podršku
dršku
za manualne kontrole, među kojima se nalazi fokus, brzina
okidača te balans bijele. Korisnik će moći snimati (H.264
4 HD
standard) u 3 kvalitete FullHD-a: XF, SF, F, od kojih će svaka
imati prikladan bitrate i rezultirajuću veličinu datoteka. Srce
uređaja čini 1/2.33“ čip rezolucije 10 megapiksela. Zanimljivo
mljivo
je napomenuti da je i Samsung u svoju novu liniju kompaktnih HD kamera odlučio uklopiti BSI seriju senzora koja
koristi najnoviju tehnologiju povećanja svjetlosne efikasnosti
snosti
senzora koja obećava čak duplo veće osjetljivosti pri niskim
iskim
razinama osvjetljenja. Očekivana cijena na našem tržištu
štu je
oko 7.190 kuna. INFO: www.samsung.hr
www.hifimedia.hr
hi-fimedia #82
55
VIJESTI
Nikon Coolpix S8000
Nikonov odgovor kompaktnim ultrazoom digitalnim fotoaparatima je model Coolpix S8000. U
tanko kućište (103 x 57 x 27,3 mm bez stršećih
dijelova) mase 183g s baterijom i SD memorijskom
karticom, smješten je NIKKOR objektiv raspona
žarišne duljine od 30-300mm uz maksimalan otvor
blende od F3,5-F5,6. CCD senzor dijagonale 1/2,3”
sadrži 14,2 milijuna piksela (efektivna vrijednost)
koja daje maksimalnu rezoluciju od 4.320x3.240
piksela. Ugrađena je stabilizacija slike u vidu
poznatog Nikonovog VR sustava koji pomiče senzor i kompenzira pomake koji su izraženiji pri većim
žarišnim duljinama. Snimanje video zapisa moguće
je u 720p HD rezoluciji sa stereo zvukom i brzinom
od 24sl/s. Veliki pozadinski ekran dijagonale 7,5cm
prikazuje sliku pomoću 921.000 piksela. Malena liion baterija omogućava snimanje do 210 snimaka
(po CIPA standardu) s jednim punjenjem, a osim s
posebnim punjačem, baterija se dopunjava i svakim priključkom na računalo putem USB kabela.
Cijena: 1.845,00 kn.
INFO: Fototeh, www.fototeh.hr, tel. 01/6196 609
Sony Alpha A290 i A390
Za ljetne mjesece Sony je najavio dva nova člana Alpha serija DSLR
fotoaparata namijenjenih početnicima. Promjene dizajna u odnosu na
prethodnike su vidljive na obliku gripa i rasporedu tipki. Oba modela imaju
ugrađen mehanički stabiliziran APS- CCD senzor razlučivosti 14,2 megapiksela što daje maksimalnu veličinu slike od 4.592x3.056 piksela. Brzina
okidača je u rasponu od 1/4000 – 30 sekundi, a ISO vrijednost od 1003.200. Kao i ostali pripadnici A200 serije, A290 nema
opciju kadriranja putem pozadinskog ekrana
(Live View), dok A390 posjeduje tu opciju
u kombinaciji s pomičnim pozadinskim
ekranom koji pomaže pri kadriranju iz ptičje i žablje perspektive (ekran
se može naginjati prema gore ili dolje). Pozadinski ekran je dijagonale
6,9cm i sastavljen je od 230.400 piksela. Oba modela mogu snimati
brzinom od 2,5 sl/s uz ograničenje od 6 fotografija u RAW ili 3 fotografije u RAW+JPEG formatu. Korištenjem Live View opcije, kod A390
maksimalna brzina pada do 2sl/s. Glavni nedostatak oba modela je
opcija snimanja video zapisa koja se sve češće pojavljuje u DSLR
svijetu. Trajanje baterije je 500 snimaka po CIPA standardu, a dimenzije fotoaparata su 128,1x97,1x83,5 (497g) kod jačeg A390 modela i
128,1x97,1x79,6mm (456g) kod A290 modela. Najavljena cijena A290
početnog kit paketa je 450 eur, a jačeg A390 sa istim 18-55 objektivom 500 eur. INFO: www.sony.hr, tel: 01 / 4694 823
WX5
TX9
Sony predstavio prve Cyber-shot 3D fotoaparate
Sony je upotpunio svoju kompaktnu Cyber-shot liniju s tri nova modela.
WX5 i TX9 uz pomoć najnovijeg 12.2 Mpix Exmor R CMOS senzora s
pozadinskim osvjetljenjem i Superior Auto moda, kombiniranjem dvije
do šest slika iste scene, pružaju fotografije nalik DSLR-ovim s niskom
razinom šuma i velikim dinamičkim rasponom dok Background DeFocus
opcija omogućuje stvaranje zamućenih pozadina. Također, osim što su
sposobni snimati video u Full HD rezoluciji, WX5 i TX9 su prvi Cyber-shot
fotoaparati koji uz pomoć Sweep Panorama 3D stvaraju 3D slike za čije
je gledanje nužno imati 3D televizor. 3D-style opcija stvara slike nalik 3D
slikama koje se mogu prikazivati na standardnim 2D televizorima. WX5
ima 5x zoom i LCD zaslon od 7cm, dok TX9 posjeduje 8.8cm LCD
zaslon osjetljiv na dodir i 4x zoom.
Treća novost u Cyber-shot liniji je T99 fotoaparat koji nudi optičku stabilizaciju slika kao TX9 i WX5, 14.4 Mpix senzor i 4x optički zoom. Biti će
dostupan u pet boja, a snimat će video u 720p HD rezoluciji.
Očekivana cijena za TX9 je 399 eura, WX5 će koštati 319 eura, a T99
249 eura. Novi Cyber-shot aparati bit će dostupni u rujnu.
INFO: www.sony.hr
Casio Exilim FH-25 dostupan
i na našem tržištu
Vrlo zanimljivi fotoaparat Casio Exilim FH-25 predstavljen početkom godine na
američkom tržištu, konačno je ponuđen i na europskom, a samim time i na našem
em
em
tržištu. Radi se o ultrazoom fotoaparatu s izuzetno brzim slijednim snimanjem
zahvaljujući visoko osjetljivom i mehanički stabiliziranom CMOS senzoru dijagonale
ale
1/2,3” razlučivosti od 10 megapiksela. 20x širokokutni zoom objektiv raspona žarišne
ne
duljine od 26-520mm (ekvivalentno 35mm formatu) pruža maksimalan otvor blende
de
od F2,8-F4,5. Pozadinski ekran dijagonale 7,6cm sastavljen je od prosječnih 230.400
00
nje
piksela. Slijedno snimanje brzinom do 40 sl/s je veliko postignuće, kao i snimanje
video zapisa maksimalne brzine od 1000 sl/s. Velika brzina snimanja video uzrokuje
uje
smanjenje korištene rezolucije te je tako pri 1000sl/s rezolucija ograničena na malenih
nih
224x64 piksela, pri brzini od 120 sl/s koristi se VGA rezolucija (640x480 piksela),, a
maksimalna rezolucija je 1.280x720 piksela brzinom od 30sl/s. Za posebne efekte
kte
ela)
moguće je mijenjati brzinu tijekom snimanja između 30 i 240 sl/s (448x336 piksela)
ili 30 i 120 sl/s (640x480 piksela). Dimenzije fotoaparata su 122,6 x 81,4 x 84,5mm
mm
uz masu od 483g bez četiri klasične AA baterije koje se koriste za napajanje uređaja.
aja.
Cijena fotoaparata je 3.239,00 kn. INFO: www.chipoteka.hr, tel: 01/233 88 44
56
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
TEST
P E N T A X W 9 0 , P A N A S O N I C L U M I X D M C - F T 2 , O LY M P U S
μ TOUGH
TEST
6010
Fotoaparati za ljeto
D
olaskom dugo očekivanog ljeta kada svi traže osvježenje od vrućina uz najbližu vodu, običnim
digitalnim fotoaparatima prijeti opasnost od vlage, pijeska ili pada koji u trenu mogu uništiti vrijednu
investiciju. Osim bezbrižnijeg ljetovanja, testirani digitalni fotoaparati nude nezanemarivu mogućnost snimanja ispod vode, a kako bi Vam olakšali odabir nudimo usporedni test tri predstavnika različitih proizvođača. Pentax, Olympus i Panasonic u ponudi imaju već nekoliko generacija otpornih modela,
a testirani primjerci su u cjenovnom rasponu od 1.749 do 2.700 kn
PENTAX W90
Pentax W90

Makro snimke iz velike blizine

Brzina fokusiranja
Slaba bljeskalica

Nedostatak optičke stabilizacije

slike
Brzina

slijednog snimanja u
maksimalnoj rezoluciji
Pentax W90
Karakteristike: ISO 80-1.600; Fokusiranje(Manualno/Makro):)::
DA/1cm; Ekspozicija: 1/1500-4; Zapis: JPEG; Baterija/
a/
Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 161g sa baterijom i memorijskom karticom; Dimenzije: 107,5x59x25 mm; Cijena:
2.299,00 kn. INFO: www.fototeh.hr
piše: Igor Jadan
12,1
5x
LCD
MEGA
PIKSELA
ZOOM
6,9 cm
1,2 m
6m
-10°C
hifimedia
1.280x720
30sl/s
Pentax W90
ERGONOMIJA
0
PANASONIC Lumix DMC-FT2
13
0
14,11
14
44,6x
6x
LCD
MEGA
PIKSELA
ZOOM
6,9 cm
10 m
2m
Metalno kućište DMC-FT2 modela je čvrsto, ali zbog svoje dimenziM
Me
je
e i težine nije ga ugodno duže vrijeme nositi u džepu od hlača ili košulje.. Zahvaljujući robusnosti kućišta i poklopcima za otvore koji se dodatno
lje
zaključavaju kako ne bi došlo do slučajnog otvaranja u nezgodnom treza
zak
nutku pod vodom, ovaj model je najotporniji na testu. A kako bi se maksinu
nut
malno zaštitio fotoaparat, uz njega dolazi i silikonska navlaka koja ga čuva
ma
od
d ogrebotina. S njom ne izgleda više atraktivno i kome je bitan izgled
može ju lako skinuti i koristiti samo kada se fotoaparat koristi u ekstremo
mnim
uvjetima. Zahvaljujući LED lampici koja osvjetljava scenu slabim
mn
n
osvjetljenjem,
automatsko fokusiranje je brzo i precizno. Snimanje kvaliosv
sv
tetnih HD video zapisa u AVCHD Lite formatu je jednostavno zahvaljujući
tet
posebnoj tipki za trenutno uključivanje i isključivanje snimanja.
po
Kao i svi digitalni fotoaparati sa senzorom male dimenzije, ali velikog broja
Ka
piksela,
pik
pi
k
FT2 ima primjetnu razinu šuma kod ISO400 vrijednosti. Makro
mogućnosti su slabije od konkurenata ako se gleda minimalna udaljenost
mo
na
a kojoj fotoaparat može fokusirati (5cm) i nedostaje lampica koja bi cijeosvjetljavala scenu. Brzina slijednog snimanja u punoj rezolucilo
o vrijeme
v
jii je
je skoro dvostruko veća nego kod testiranih konkurenata i iznosi 1,8 sl/s
štto i dalje nije spektakularan rezultat, ali je primjetno bolji. Ovaj model je
što
bilježio
najvjernije boje, a zahvaljujući vrlo dobroj Power O.I.S. stabilizacibil
b
ij
jiji,i sslike su bile oštrije i pri dužim ekspozicijama. Rad s izbornicima i mijenjanje postavki bilo je brzo, a trajanje baterije odskače sa brojkom od 360
snimaka sa jednim punjenjem.
1.280x720
30sl/s
-10°C
Panasonic Lumix DMC-FT2
hifimedia
Panasonic Lumix DCM-FT2
ERGONOMIJA
0
14
20
MOGUĆNOSTI
0
13
20
SLIKA
0
28
40
CIJENA/KVALITETA
0
15
20
UKUPNO
0
58
70
hi-fimedia #82
100

Kvaliteta
video zapisa

Odvojena
tipka za snimanje


 Brzina rada
akro snimanje od 5cm
M
20
MOGUĆNOSTI
videa
udaljenosti
kidač i zoom tipka smješteni
O
preblizu
Panasonic Lumix DMC-FT2
Karakteristike: ISO 80-1.600; Fokusiranje(Manualno/Makro):
NE/5cm; Ekspozicija: 1/1.300-60; Zapis: JPEG; Baterija/
Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 167g bez baterije i memorijske kartice; Dimenzije: 99,3x63,1x24,3 mm; Cijena:
2.700,00 kn. INFO: www.panasonic.hr
www.hifimedia.hr
w
www
ww.hi
ww
.h
.h
hifimedi
fim
med
edi
diiia.h
d
a.h
a.
a
..h
hr
11
20
SLIKA
0
25
40
CIJENA/KVALITETA
0
15
20
UKUPNO
0
64
100
Pentax
Pentax
Pe
axx W9
W90
0 odaje
o
odaj
da
aje najrobusninajr
naj
ajrobu
j obu
usni
sni-sn
zahvaljujući
izbočenim
ji doj
dojam
dojam
m zah
hval
valjuj
jujući
ć izboč
ći
bočeni
boč
e m plaen
pla
l
stičnim
primaju
prilikom
svost
sti
čn
čni
n m dijelovima
dije
ijelov
lovima
ima
ma ko
kkojiji pri
ririmaj
ma u udarac
maj
udar
da ac pri
prilik
li om
lik
m pada
pad
da i ssv
vojom strukturom smanjuju mogućnost isklizavanja fotoaparata iz mokrih ruku. Deklarirana otpornost na vodu je
do 6m dubine i uz ograničenje od 120 minuta odjednom.
U odnosu na svog prethodnika, povećan je pozadinski
ekran omjera 16:9 čija dijagonala sada iznosi 6,9 cm uz
razlučivost od 230.000 piksela. Ekran je vrlo dobar i vidljiv
pod vodom, ali antirefleksivni sloj nije previše otporan na
ogrebotine. Upravljanje fotoaparatom olakšava zelena Fn
tipka koja uključuje dodatne funkcije u kombinaciji s navigacijskim tipkama. Putem izbornika moguće je dodijeliti razne funkcije pojedinoj navigacijskoj tipki kada se koristi u kombinaciji sa Fn tipkom. Makro mogućnosti ovog
fotoaparata su odlične, zahvaljujući trima LED lampicama
smještenih oko objektiva. Time je scena jednoličnije osvijetljena i pri snimanju na udaljenosti od minimalnih 1cm.
Snimanja na minimalnoj udaljenosti moguće je uključiti ako se odabere mikroskopski mod snimanja (mala
rezolucija) kada se i lampice pale automatski, a u drugim
modovima snimanja potrebno je lampice uključiti kroz
izbornik. Na žalost, tu opciju nije moguće postaviti na
Fn tipku, dok je Olympus to elegantno riješio sa poseb-
n
nom
multifunkcijskom
titipkom.
tip
ipkom
m Nakon sveprisutnog
sut
no prepoznavanja
nog
lica,
novost koju nam
lic
ica, n
Pentax
P
Pen
ta donosi je pretax
poznavanje
kućnog ljupoz
znav
na
av
av
bimca (maksimalno tri
bimca
bim
pohranjena
p
ohran
oh
ran
an
njen
jena
a psa ili mačke) i
snimanje
on
pojavi
sn
sni
n ma
m je
man
j sli
sslike
ke kada
ke
kad
da sse
eo
np
oja
avii u kkadru
ad
adr
a
dr i okrene prema
fotoaparatu.
intervalnog
fotoap
fot
oap
o
a aratu
ara
ar
rattu
tu.
u. Interesantna
Inter
In
te
eres
esa
sant
ntn
ntn
na je
je i mogućnost
mo
m
oguć
uć
snimanja gdje se može snimati do 1.000 fotografija u
razmacima od 10s do 99 minuta, a moguće je i podesiti odgodu početka snimanja do 24 sata. Osim slijeda
slika moguće je podesiti intervalno snimanje da kreira
video zapis od fotografija (u intervalima od 1, 5, 10, 30 ili
60 minuta). Snimanje panoramske slike olakšano je jer
se prilikom snimanja sljedeće fotografije na dijelu ekrana prikazuje poluprozirni rubni dio scene koji bi se trebao poklopiti sa prethodnim snimkom. Spajanje slike u
panoramu od 2-3 fotografije odrađuje se automatski.
Automatsko fokusiranje je radilo brzo i precizno, a fotoaparat je nakon 2s od uključivanja bio spreman za snimanje. Objektiv fotoaparata nije imao problema sa izobličenjima na cijelom rasponu žarišne duljine, ali nedostaje mu samo optička stabilizacija kako bi slike s duljom
ekspozicijom bile oštrije. Pojava šuma na slici je izraženija već kod ISO 200 vrijednosti, a pri višim razinama
primjetan je i gubitak detalja. Kvaliteta video zapisa ne
oduševljava zbog jake kompresije koja uzrokuje gubitak
detalja na snimci, a nije niti moguće koristiti optički zoom
za vrijeme snimanja.
OLYMPUS μTOUGH 6010
Olympus u svojoj ponudi ima najviše modela iz kategorije digitalnih fotoaparata otpornih na vodu, padove i hladnoću. SW oznaku zamijenila je riječ
TOUGH koja ih najbolje opisuje. Testirani model mju:TOUGH 6010 vanjskim
izgledom je najprivlačniji od testirane trojke, ali ima i najmanji raspon žarišne
duljine koji kreće od 28-102mm (3,6x). Tijelo fotoaparata je plastično uz aluminijsku prednju masku u boji,ugodno zaobljenih rubova i najmanjih dimenzija na testu. Nakon uključivanja fotoaparata, prije prvog snimka potrebno
je proći oko 3 sekunde, a razmak između dvije snimke je na razini Pentaxa i
iznosi otprilike 2 sekunde. Brzina slijednog snimanja je sporih 1 sl/s u punoj
rezoluciji, a penje se do 5 sl/s sa smanjenom rezolucijom na 3 megapiksela.
Ugrađena bljeskalica je slabog dometa što fotoaparat kompenzira sa povećanom ISO vrijednosti u iAuto modu i time žrtvuje detalje i kvalitetu slike.
LED lampica pored bljeskalice može se uključiti dužim držanjem tipke DISP.
ili automatski uključivanjem S macro opcije. Na žalost, lampica se ne uključuje automatski kako bi pomogla fokusiranju pri slabijem osvjetljenju što
rezultira nepreciznijem i sporijem fokusiranju u takvim uvjetima. Posebna
tipka OR nudi brzi pristup panoramskom modu snimanja, magic filtrima,
prilagodbi sjena i opciji multi window gdje se na ekranu istovremeno prikazuju do četiri prozora sa malo različitim vrijednostima za zoom, kompenzaciju ekspozicije, balans bijele boje i mjerenje osvjetljenja. Vrlo korisna opcija jer se odmah vide rezultati koje će dati pojedina vrijednost pa je lako odabrati željeni rezultat.
Kvaliteta slike je prosječna, uz nešto manju oštrinu. Video mogućnosti su
razočaravajuće za današnje standarde. Ne kvalitetom snimke, nego maksimalnom rezolucijom od prastarih 640x480 piksela. Osim toga, u odnosu na
konkurente Olympusu nedostaje prepoznavanje osmijeha ,te zaostaje i sa
3,6x optičkim zoom, ali za razliku od Pentaxa ugrađena je optička stabilizacija. Pri nižim ISO vrijednostima (64 i 100) nema pojave šuma, a pri ISO200
vrijednosti on je na zadovoljavajućoj razini. Pri višim vrijednostima primjewww.hifimedia.hr
tan je proces digitalne redukcije šuma
koji uzrokuje mekše
slike sa gubitkom finih
h
detalja. Ovaj fotoa-parat karakteristika-ma zaostaje za kon-kurentima na testu, alii
zato ima i osjetno nižu
u
cijenu.
Olympus μTOUGH 6010

Upravljanje
tipkanjem po
fotoaparatu

Dizajn

Panorama
modovi snimanja
 prikaz rezultata mijenjanja
Živi
pojedinih postavki (npr.
kompenzacija ekspozicije, magic
filter)
ideo mogućnosti
V
laba bljeskalica
S
rzina slijednog snimanja u
B
maksimalnoj rezoluciji
ale tipke
M
Olympus μTOUGH 6010
Karakteristike: ISO 64-1.600; Fokusiranje(Manualno/Makro):
NE/2cm; Ekspozicija: 1/2000-4; Zapis JPEG; Baterija/
Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 149g bez baterije i memorijske kartice; Dimenzije: 95,3x63,4x22,4 mm; Cijena:
1.749,00 kn. INFO: www.olympus.hr
14,1
4,6x
LCD
MEGA
PIKSELA
ZOOM
6,9 cm
1,5 m
3m
hifimedia
1.280x720
30sl/s
-10°C
Panasonic Lumix DCM-FT2
ERGONOMIJA
0
12
20
MOGUĆNOSTI
0
13
20
SLIKA
0
26
40
CIJENA/KVALITETA
0
16
20
UKUPNO
0
67
hi-fimedia #82
100
59
TEST
CANON HF-R106, SONY CX-115
TEST
Slične dimenzijama,
različite mogućnostima
Kad bi spojili hardver i
softver dviju kamera približili
bi se idealnom. Canon je
jači po 25f modu snimanja,
različitim presetima slike,
promjenjivoj brzini zooma
i ergonomiji. Sony pak
zaslužuje pohvale zbog
Exmor R senzora koji daje
odlične snimke u prostorima
s manje svjetla, zbog dobre
optičke stabilzacije, LCD
ekrana i dugotrajnijom
baterijom
Sony HDR-CX115
piše: Mario Mlakar
U
ovom broju sučelili smo dvije
Full HD kompaktne kamere cijene nešto veće od tri
tisuće kuna. Proizvođači? Canon i
Sony. S jedne strane Canon, brand
koji je okrenuo nezavisnu i profesionalnu filmsku industriju naglavačke sa svojim EOS 5D Mark II fotoapatarom koji snima Full HD video te
prednjači u low-light sposobnostima
iznad kamera ranga 20 tisuća dolara. S druge strane Sony, jedan od pionira skoro svih oblika komunikacijskih
tehnologija; proizvođač čija su zvučna imena proizvoda nerijetko postajali sinonimi za cijele klase uređaja iste
namjene. Oboje inovatori na području video kamera, oboje uživaju povjerenje kupaca koji žele pouzdane proizvode kvalitetne izrade.
Tehnički opis
S dimenzijama 6x6x12 centimetara
Canon HF-R106 kamera niti je premala da se izgubi u dlanu niti prevelika da ne bi stala u širi džep hlača.
60
hi-fimedia #82
Zakrivljene linije kućišta uređaja,
balansirano pozicionirana traka za
dlan te minimalan broj tipki na vanjskim plohama kamere stvaraju ergonomičan, robustan i balansiran osjećaj pri držanju kamere u položaju
snimanja. Pravokutnijih crta i osjetno kompaktnija Sony HDR-CX115
kamera dimenzija 5x5x10 centimetara ne pruža korisniku jednak osjećaj ergonomičnosti. Razmještaj i odabir tipki zadovoljavaju no neobložena,
preuska i prenisko pozicionirana traka
za dlan uzrokuje nakrivljenje i nesiguran osjećaj pri snimanju kamerom.
Komunikacijske portove (HDMI, USB,
AV, DC), Canon je pozicionirao na
stražnju stranu kamere ispod "šeprtljava" dva gumena poklopca. Iako mu
nedostaje RGB sučelje, Sony već tradicionalno koristi uvjerljivija plastična preklopna vratašca koja se zatvorena stapaju s površinom kamere.
Što se stakla tiče, objektivi na obje
kamere su jednako dimenzionirani,
fiksne blende f1.8. Canon nudi optički zoom 20x s automatskim zatvaranjem poklopca leće, a Sony 25x
s mehaničkim rješenjem zaklapanja
leće. Veći zoom za faktor 5x na užem
kraju leće većini korisnika nije neophodan. Ono što će nekome ipak više
značiti je širokokutni kraj leće Sony
kamere (2.5-62.5 mm) koji nam je
više odgovarao jer je osjetno otvarao
kadar izbliza.
Sa samo 112 tisuća piksela, ekran
www.hifimedia.hr
Senzor:
1/4" Exmor R CMOS, 4.2Mpix
Objektiv:
2.5 – 62.5mm, 25x optički zoom, f1.8 – f2.2
Stabilizacija slike:
optička
LCD:
2.7", 230,000 piksela, Touchscreen
Manualna Kontrola:
fokus, ekspozicija
Video:
SD - MPEG2 @ 9Mbps, Full HD - AVCHD, 50i, max
kvaliteta 1920x1080 @24Mbps,
Istaknute funkcije:
250fps Slow Motion 3sek., detekcija lica, detekcija osmjeha, kopiranje na DVD pomoću jedne tipke
Foto:
3.1 Mpix
Audio:
Dolby Digital 2ch
Medij snimanja:
SD/SDHC, Memory stick Duo
Standardi komunikacije:
USB 2.0, AV, HDMI 1.3
Trajanje baterije:
125min
Dimenzije:
50x56x106
Masa:
210g
Cijena:
3.699 kn
INFO:
Helikop, tel. 2314 555, www.helikop.hr
www.hifimedia.hr
Canon HF-R106
od 7 cm na Canon kameri nije nešto
što bismo nazvali prozorom u stvarnost. Pikseli su vidljivi i u nezahtjevnim scenama s malo detalja u kadru,
na bilo kakvoj udaljenosti korisnika.
Na lijevom obodu LCD-a smještena
je tipka func. kojom se pristupa glavnom izborniku. Odmah iznad, smješten je mali četverosmjerni kontroler za manevriranje kroz pozamašan
broj opcija koje ova kamera nudi. Vrlo
osjetljiv u pozitivnom smislu, joystick
uparen s logičnim rasporedom podizbornika glavnog sučelja omogućuje brzo prolaženje i mijenjanje željenog parametra pri snimanju. Izbornici
su organizirani tako da su često korištene opcije dostupne odmah kao
kratice, dok se finese mogu podesiti ulaskom u podizbornik. Palac gore
Canonu za sučelje.
Ista sedam-centimetarska dijagonala, jedina je zajednička osobina Sony
ekrana s Canonovim. LCD na Sony
CX-115 kameri posjeduje duplo veći
broj piksela u odnosu na usporedni
uređaj, 230 tisuća. Ta brojka se lako
može prebaciti i u ocjenu subjektivnog doživljaja korištenja ekrana.
Duplo je bistriji, kontrastniji i precizniji.
Touchscreen tehnologija ovdje funkcionira uvjerljivo. Jednim pritiskom
na ekran otvora se izbornik u koji se
stavlja šest najčešće korištenih funkcija. Za uređivanje ostalih opcija, kojih
stvarno ne fali, ulazi se u podizbornik.
Zastranimo na trenutak. Činjenica
koje treba biti svjestan jest ta da
se u svijetu prodaje više fotoaparata
nego video kamera. Razlog je jasan,
fotografija je bezbolniji i jednostavniji način kako ovjekovječiti neke trenutke, a i fotoaparati su nerijetko jeftiniji od video kamera. No u posljednje vrijeme, mogućnost snimanja
HD videa infiltrirala se u skoro sve
kompaktne fotoaparate, a i polako
napreduje prema naprednijim mobitelima. Za razliku od fotoaparata koji
su donedavno mogli bazirati tehnološki napredak aparata na rastućem
broju piksela kojim senzor raspolaže, kamere već više godina rade unutar fiksnog standarda kao što je Full
HD i moraju bazirati svoje komparativne prednosti i na kvalitetnim senzorima, ali i na funkcionalnosti koja
komplementira uspješne hardverske
performanse kamere. U skladu s tim,
kamere koje imamo danas su čak trostruko jeftinije od Full HD kamera koje
smo imali na testu prije manje od dvije
godine, a funkcionalnošću usporedive. Hardverske prednosti kao veći
senzori i mediji za pohranu podataka
se još uvijek cijene i naplaćuju. Tako
je Canon u svoju HF-R106 kameru integrirao neke značajke koje su
se do prije par godina mogle pronaći
samo u svojoj prosumer klasi kamera gdje je ovaj proizvođač poznat po
bogatom izboru parametara kojima
se može utjecati na vizualni stil slike.
Osim devet scena koje pokušavaju pokriti različite okolnosti snimanja,
Canon je ponudio i Cine mod snima-
Senzor:
1/5.5" CMOS, 2.39Mpix
Objektiv:
3.0 – 60.0mm, 20x optički zoom, f1.8 - f3.6,
Stabilizacija slike:
elektronička
LCD:
2.7", 112,000 piksela
Manualna Kontrola:
fokus, zoom brzina, gama krivulja,
ekspozicija, audio nivo
Video:
AVCHD, 25f/50i,
max kvaliteta 1920x1080 @17Mbps
Istaknute funkcije:
Pre-Rec 3sek., detekcija lica, quickstart
Foto:
2 Mpix
Audio:
Dolby Digital 2ch
Medij snimanja:
SD/SDHC
Standardi komunikacije:
USB 2.0, AV, RGB, HDMI 1.3
Trajanje baterije:
85min
Dimenzije, težina:
60x64x124, 270g
Cijena:
3.709 kn
INFO:
Kodak centar, tel. 2303 322,
www.kodak-centar.hr
nja koji mijenja gama krivulju smanjujući kontrast koji je često izražen u
nižoj klasi video kamera. Takav mod
u kombinaciji sa 25fps progresivnim
modom snimanja donekle simuliraju filmsku kvalitetu slike. Još su četiri
vizualna stila ponuđena; jarke ili neutralne boje, uklanjanje sitnih detalja na
koži lica te mod za smekšavanje obrisa pri snimanju objekata.
Sony se u ovoj kategoriji ne može
nositi sa Canon kamerom. Osim
osam postavki scena koje, kao i kod
Canon kamere, utječu tek na ekspoziciju i balans bijele, ne postoje parametri kojima se može utjecati na kolorit videa.
Zato Sony kao prednost nudi telemacro mod za snimanje sitnih objekata. Također, uvijek toplo pozdravljena funkcija je Slow-Motion koju ovaj
proizvođač rijetko izostavlja iz svojih kamera. U 250 sličica po sekundi
i najbanalnije radnje izgledaju impresivno. Isječci su ograničeni na 3
sekunde (15 sekundi usporenog vremena) i niže su rezolucije, ali dovoljno
visoke. Carl Zeiss leća pri rubu ima
navoj namijenjen korištenju konverzijskih leća koje Sony odvojeno nudi,
širokokutnu i telefoto.
Canon je u svoju kameru dodao
još par dodataka koje bi entuzijast
mogao cijeniti. Audio nivo je moguće
prikazati na ekranu, pa u slučaju da
razina dosiže maksimum, u izborniku
je dostupna audio atenuacija. Zoom
brzina može biti u varijabilnom modu
hi-fimedia #82
61
TEST
CANON HF-R106, SONY CX-115
Sony HDR-CX115

Touchscreen
LCD visoke rezolucije,
Exmor R senzor, 24Mbps mod
snimanja, dugotrajna baterija,
3sec Slow Motion opcija
Nikakva kontrola nad slikom, tanka

traka za dlan
hifimedia
Sony HDR-CX115
ERGONOMIJA I SUČELJE
0
10
15
VIDEO PERFORMANSE
0
32
40
MANUALNA KONTROLA
0
10
1
DODATNE MOGUĆNOSTI
0
13
15
CIJENA/KVALITETA
0
16
20
UKUPNO
100
0
ili na jednoj od tri fiksne brzine, makar
je treća od te tri sporija od najbrže u
varijabilnom.
Manualna kontrola kod obje kamere
se svodi na manipulaciju ekspozicije.
Nema odvojenog kontroliranja blende niti brzine okidača. Za ovaj cjenovni rang očekivano. Manualna kontrola fokusa moguća je i za vrijeme snimanja, a spretnije se izvodi na Canon
kameri pomoću joysticka, u odnosu na touchscreen izvedbu kod Sony
kamere. No problem je u tome što
niska rezolucija Canon ekrana rezultira nesigurnošću pogođenog fokusa.
Kod Sonya te sumnje nema, ali opet
imati palac preko pola ekrana također ne pomaže. Pa onda ostaje automatsko fokusiranje. Canon je na svoju
kameru lijevo od objektiva ugradio
dodatni senzor za autofokus, zvan
Instantfocus. Ta tehnologija se koristila prvi puta na prosumer XH seriji kamerama Canona 2006. godine
te je olakšavala fokusiranje u situacijama gdje se subjekti brzo kreću kroz
kadar. Sony koristi klasični auto-fokus
te u izravnom sukobu za malo gubi
bitku sa Canon izvedbom. Canon
fokusira brže i s manje oklijevanja,
dok Sony kameri u istim danim uvje-
62
hi-fimedia #82
tima treba malo duže dok ne pogodi. Treba napomenuti da se ne radi o
jako osjetnim razlikama.
Funkcija obje kamere koju posebno vrijedi istaknuti zove se dinamički ili kako Sony zove, aktivni stabilizator slike. Obje kamere nude tri razine stabilizacije. Nikakvu, standardnu
i gore navedenu. Standardna je kod
Sonya izvedena optičkom stabilizacijom koja je kvalitetnija od elektroničke kod Canona. Dinamička, to jest
aktivna uzima do 10% rubnih elemenata slike sa senzora te ih koristi za
kompenzaciju povećane razine trešnje ruke. Takva elektronička obrada moguća je i naknadno, ali zahtjeva alate i vrijeme. Stoga je razina stabilizacije obje kamere pri snimanju
u hodu nasuprot maloj degradaciji
rezolucije ugodno iznenadila.
U specifikacijama, Canon baterija navodi vijek snimanja 85 minuta,
kod Sonya 125minuta. Ipak, za vrijeme paralelnog testiranja gdje su obje
kamere bile pod jednakim opterećenjem, Canon kamera je tražila punjenje točno dva puta češće. Za ovaj, iz
praktičnih razloga dosta bitan parametar, puno viša ocjena ide Sonyevoj
kameri.
Što se pohrane videa i fotografija tiče,
flash memorija je standard za koji su
se odlučile obje strane. Sony podržava SD kartice i Memory Stick Pro Duo
standard, dok Canon samo SD.
Performanse i snimanje
Sićušnih dimenzija, 1/5.5" CMOS
senzor smješten je u srce Canonove
kamere te snima FullHD video s 1.56
Mpix. Metoda kompresije je trenutni standard industrije za amaterske
klase kamera, AVCHD. Dostupne su
četiri postavke kvalitete : 5,7,12 i 17
Mbit. Osim 50i, Canon daje mogućnost snimanja u progresivnih 25 sličica po sekundi. Slika je malo pretrzava, ali spojena sa Cine gama krivuljom, dat će nešto izdaleka najsličnije
"filmskoj" slici.
Softverski gledano, HF-R106 i CX-115
malo se razlikuju. Sony koristi isti
standard kompresije; AVCHD. Uz
Canon HF-R106

25f,
ergonomija, kontrola nad
slikom, praktične funkcije (zoom
brzine, audio nivo, mikrofon
atenuator)
LCD niske rezolucije, mali

senzor=veliki šum uz manje
svjetla, kratki život baterije
hifimedia
Canon HF-R106
ERGONOMIJA I SUČELJE
0
12
15
28
40
VIDEO PERFORMANSE
0
MANUALNA KONTROLA
0
10
6
DODATNE MOGUĆNOSTI
0
8
15
CIJENA/KVALITETA
0
13
20
UKUPNO
0
67
100
Standard Def. koji snima u MPEG2,
nudi 4 postavke snimanja FullHD
videa. Najkvalitetnija iznosi 24 Mbita
(ostale 5, 9 i 17 Mbit). Hardverski,
Sony kameru ipak krasi malo modernija tehnologija. Exmor R, nova je linija
senzora koju je Sony uveo u novu liniju svojih kamera. Riječ je o tako zvanom "Backlit" senzoru kojem su fotoosjetljivi i tranzistorski sloj zamijenili mjesta čime kamera u teoriji dobiva duplo veću svjetlosnu osjetljivost,
to jest +6 decibela. To bi se prevelo
u poboljšane performanse pri niskim
razinama svjetla gdje sve kompaktne
kamere padaju na testu zbog malih
dimenzija senzora.
Na dnevnom svjetlu, performanse
kamera su usporedive. Rezolucija
je dobra, blokovi kompresije se
ne vide, pokret ne uvodi nikakve
artefakte. Canon u automatskom
modu nudi zasićenu i kontrastnu
sliku (koja se može urediti po vlastitom ukusu preko već spome-
nutih funkcija), naglašenih zelenih
i crvenih, dok Sony nudi veći raspon crne, više plave boje te primjetno manju zasićenost. U scenama s
velikim razlikama u osvjetljenju (sunce-sjena po ljetnom danu), Sony voli
preeksponirati sliku i dobiti bljedunjave rezultate. Ali Canon ne koristi dobro detekciju lica kao Sony
te ne prilagođava ekspoziciju kako
treba u scenama gdje je svjetlost iza
subjekta u kadru.
Ali čim svjetlosti ponestane, pa čak i
po danu u sobi s velikim prozorima,
Sony kamera je superirna u odnosu
na Canon. Exmor R senzor nije samo
marketinški trik, već predstavlja očigledno poboljšanje sitnih senzora u
kompaktnim kamerama. Da kamera
koja u džep stane može pri ambijentalnoj noćnoj rasvjeti davati tako niske
razine šuma teško je bilo povjerovati.
U istoj sceni, na ekranu Canon kamere očitavao se vatromet šuma i softverskih artefakata.
Fotografske sposobnosti obje kamere teško da mogu zamijeniti moderne
kompaktne fotoaparate. Canon slika
u maksimalno 2 Mpix, dok Sony u 3.1
Mpix. Današnji mobiteli imaju istu ili
veću rezoluciju. Valja spomenuti softversku detekciju osmijeha koju koristi
Sony. Zabavna opcija koja zna okinuti i bez prisutnog osmijeha. Ali, bolje
tako nego obrnuto.
Zaključak
Najspretnija kamera dobila bi se kombiniranjem softverskih i hardverskih
značajka obje testirane. 25f mod snimanja, različiti preseti slike, promjenjive brzine zooma, pa i ergonomija Canona, spojena s Exmor R senzorom, optičkom stabilzacijom, visoko razlučivim LCD ekranom, duplo
dugotrajnijom baterijom i Slow Motion
opcijom Sony kamere.
Canon HF-R106 je namijenjen korisniku koji cijeni filmski štih videa, par
korisnih manualnih kontrola i manipulaciju nad slikom više od nisko razlučivog LCD-a te slabijih performansi pod smanjenim razinama svjetla.
Sony CX-115 je za korisnika kojeg
neće smetati manjak par praktičnih
funkcija i kontrole nad parametrima
slike, ali koji će znati cijeniti kompaktnije dimenzije, dugotrajniju bateriju,
duplo razlučiviji LCD ekran i Exmor
R senzor koji iznenađuje pri niskoj
rasvjeti.
LEGENDA
Ergonomija i sučelje: dizajn kućišta uređaja, ležanje u ruci, rukovanje, izbornici
Video performanse: rezolucija slike, točnost boja, autofokus, automatsko eksponiranje, balans bijele boje, formati
snimanja, performanse pri slaboj rasvjeti, 25f/50i
Manualna kontrola: fokus, zoom, blenda, brzina okidača, parametri boje videa, audio
Dodatne mogućnosti: LCD, stabilizacija, baterija, fotografije, bljeskalica, video svjetlo, Slow Mo, intervalno snimanje
www.hifimedia.hr
LIVE
AID
The Chemical
Brothers
Elektronika s emocijama
The National
(Inter)nacionalno rock blago
Nick Cave
The Good Son, Henry's Dream
Django Reinhardt
Sto godina rođenja velikog jazzista
LIVE AID - 25
GODINA
DAN KAD JE R’N’R
POKRENUO SVIJET
piše: Tihomir Ivka
"O
vo je vaš Woodstock
i trebao se dogoditi
davno prije." Nije bez
vraga legendarna protestna pjevačica Joan Baez ovim riječima
povezala dva velika događaja rock
glazbe, prije negoli će 13. srpnja
1985. pred punim JFK stadionom
u Philadelphiji i cijelim svijetom a
capella zapjevati kršćansku pjesmu
iz 18. stoljeća "Amazing Grace".
Zaista, kad se podvuče crta ispod
60 godina života rock’n’rolla, upravo bi se ova dva događaja mogla
nazvati najbitnijim koncertima ikad.
Woodstock je u isto vrijeme bio
vrhunac odbacivanja okova konzervativnih društvenih i u isto vrijeme kraj kontrakulturne nacije i
takozvanog "ljeta ljubavi". Naime,
samo par mjeseci kasnije na trkalištu Altamont, na sličnom jednod-
nevnom festivalu za vrijeme nastupa Rolling Stonesa pripadnik Hells
Angelsa nožem je pred pozornicom
usmrtio drogiranog mladića i simbolički zadao smrtni ubod "peace
& love" svjetonazoru.
Sukob generacija i rat u Vijetnamu
okrenuo je mlade u to vrijeme protiv društveno-političkog mainstreama u globalu, sredinom osamdesetih nije bilo tako velikih linija razdora unutar nacija, no društveno svjesni i osjetljivi rokeri našli
su problem izvan vlastitog dvorišta, nisu se mogli pomiriti s činjenicom da u doba izobilja zapadne
civilizacije na afričkom kontinentu,
u Etiopiji, djeca doslovno umiru od
gladi. Bob Geldof, frontmen grupe
The Boomtown Rats i Midge Ure
iz Ultravoxa, utemeljili su Band Aid
nakon što ih je potresla reportaža
Ron Wood, Bob Dylan, Keith Richards
64
hi-fimedia #82
nom ili dva mjesta simultano nije
nastupilo toliko rock legendi i aktualnih zvijezda. Lakše je pobrojati
one velike koji su ga propustili, nego
onih šezdesetak koji su nastupili.
Nije bilo Brucea Springsteena koji
je kasnije priznao da jednostavno nije shvatio da je u pitanju tako
velika stvar, Michaela Jacksona,
Princea, Eurythmics nisu nastupili zbog bolesti Annie Lennox, nije
bilo ni Steviea Wondera…S druge
strane, filadelfijski koncert posebno ponudio je mnogo ekskluzivnosti gledateljima na stadionu i širom
svijeta putem TV ekrana. Za tu priliku nakon dugo vremena ponovno
su zasvirali zajedno Crosby, Stills,
Nash & Young, Led Zeppelin također, s Philom Collinsom na bubnjevima, kao i Black Sabath. Bilo je
govora da će se za ovu priliku okupiti i preostala trojica Beatlesa, no
do toga nije došlo; McCartney je
na kraju londonskog koncerta sam
izveo "Let It Be". Londonski koncert otvorili su Status Quo s himničnom "Rockin’ All Over The World" i
poslije njih nizala su se naizmjence imena trenutka i istinske legende. Dok neki, kao Elvis Costello koji
je odsvirao samo "All You Need Is
Love" uz gitaru, nisu shvatili Live
Aid kao priliku za marketing, bilo je
podosta onih koji nisu propustili priliku da promoviraju nove materijale. Prije svih Mick Jagger koji je u
Philadelphiji uz standarde Stonesa
"Miss You" i "It’s Only Rock’n’roll"
udavio publiku materijalom sa svog
svježeg prvog solo albuma. Za U2
Live Aid je bio točka preokreta karijere; iz kvalitetnog benda koji traži
put do vrha to su se popodne pretvorili u rock super-zvijezde. Izveli su
samo dvije pjesme, njihov dotadašnji najveći hit, politički angažiranu
"Sunday, Bloody Sunday", a dalje
nisu išli toliko populistički i umjesto aktualnog hita "In The NameO
f Love" izveli atmosferičnu "Bad".
U jednom trenutku osobito raspoloženi Bono, spustio se do publike i iz mase izvukao jednu djevojku, zagrlio je i zaplesao s njom,
po povratku u "Bad" ubacio stihove iz Reedovih "Satellite of Love" i
"Walk On The Wild Side" te "Ruby
Tuesday" i "Sympathy for the Devil"
Rolling Stonesa. Milijuni ljudi zaljubili su se u U2, a Rolling Stone je
poslije Live Aida napisao kako su
U2 za mnoge postali "jedan od onih
bendova koji nešto znače, možda
jedini bend danas nešto znači". U
kasnijim godinama Bono kao da
će vraćati dug Live Aidu. Poslije
Live Aid je uz Woodstock najbitnije
koncertno događanje ikad, svijetli
trenutak svjetskog jedinstva i altruizma
koji nije uspio ispuniti svoj cilj u
potpunosti. MNOGIMA JE NOVAC TADA
PRIKUPLJEN POMOGAO, ali glad nije
iskorijenjena do dana današnjeg. No
rock’n’roll je tog 13. srpnja 1985. godine
pokazao da može pokrenuti i promijeniti
svijet, barem na jedan dan
novinara BBC-a Michaela Buerka
s uznemirujućim slikama umiruće
djece u Etiopiji koju je pogodila velika glad. Geldof i Ure skladali su "Do
They Know It’s Christmas" na brzinu, okupili gotovo 50 popularnih
glazbenika svih generacija i uspje-
li snimiti singl koji će s 3,5 milijuna
primjeraka u Velikoj Britaniji ostati
rekorder sve dok Elton John 1997.
nije snimio "Candle In The Wind",
također s povodom - zbog tragične
smrti princeze Diane, koja je, usput
rečeno, također prisustvovala Live
Aidu u Londonu.
Uspjeh je Geldofa, koji je pokazivao sve više organizatorskih sposobnosti, okuražio i inspirirao da
ode korak dalje i organizira Live Aid,
simultane koncerte na dva kontinenta. Kasnije će se pokazati da je
i on inspirirao pola svijeta, Live Aid
koncerti održavali su se u mnogim
zemljama i snimali singlovi podrške. Čak je i bivša Jugoslavija imala
svoj Band Aid s pjesmom "Za milion godina" i održan je veliki osmosatni koncert u Beogradu na stadionu Partizana.
13. srpnja 1985. Geldofova se ideja
oživotvorila; Live Aid je istovremeno (računajući, dakako, vremensku razliku) započeo na Wembleyu
pred 82 tisuće ljudi i u Philadelphiji
na još većem "JFK" stadionu kapaciteta sto tisuća gledatelja i rušio
rekord za rekordom. Nikad na jedwww.hifimedia.hr
hi-fimedia #82
65
LIVE AID - 25
Geldofa među rokerima će do
dana današnjeg najupornije kucati
na vrata najmoćnijih političara kako
bi se smanjilo siromaštvo i bolesti poput AIDS-a u Africi i kako bi
možda nagovorio zapadne premijere i predsjednike da oproste dugove siromašnim zemljama da mogu
krenuti od zdravog početka.
Londonski koncert je potvrdio
Queen kao najveći bend trenutka, odlučili su krenuti s epskom
"Bohemian Rhapsody", raspalili publiku i poentirali s populističkim "We Will Rock You/We
Are The Champions" hitovima. U
centru pažnje bio je Phil Colllins
koji se odlučio prvo nastupiti u
Londonu sa Stingom, pa je uskočio u Concorde, preletio ocean, stigao odraditi svoj set i još bubnjeve udarati za Erica Claptona i Led
Zeppeline u Philadelphiji. Između
ostalih, atmosferu u Philadelphiji
podizao je i Jack Nicholson najavljujući neke od izvođača, između ostalih Joan Baez, U2 i Boba
Dylana koji je svoj nastup zaklju-
GODINA
čio s "Blowin’ In The Wind"" u pratprra
pra
p
rattnji dvojice gitarista
Stonesa,
a Rolling Sto
tto
ones
nes
ne
esa,
Keitha Richardsa
a i Rona Wooda.
W da.
Woo
U jednom danu činilo se da
a je
je cijeli svijet ujedinjen kroz dva koncerko
onc
nce
errrerta koji su zbrojeno
no trajali 25
5 sati.
sa
sat
atiti.
ti.i.
Ne samo zbog ideje
glazbe,
deje i glazbe
e, već
već
ći
dotad najambicioznijeg
satelitskog
oznijeg satelit
tsk
ssko
k g
kombiniranog TV
V prijenosa dogadoga
oga
ga
g
ađaja na svijetu. Iako ne posto
postoje
oje
e
egzaktni podaci, računa se da je
e
Live Aid gledalo oko milijardu i pol
ljudi širom svijeta i da je taj dan na
85 posto svih televizora
elevizora u svijetu
bilo na kanalima na kojima se prenosio Live Aid.
Dok su koncerti trajali prikupljao se
novac telefonskim
m pozivima i uplatama. Organizatorr je očekivao kako
bi od londonskog
g koncerta i donacija moglo ostati oko milijun funti,
no Bob Geldof je želio više. Kad
su Queen bili usred svog nastupa za pamćenje, Geldof je saznao
da je dotad skupljeno oko 1,2 milijuna funti, nezadovoljan pohitao ka
komentatoru BBC-a i u eter uz
psovke pozvao sve koji gledaju,
Mick
Jagger
Live Aid izvođači
Wembley (po redu nastupanja):
Status Quo, The Style Council, The Boomtown Rats, Adam Ant,
Spandau Ballet, Elvis Costello, Nik Kershaw, Sade, Sting i Phil
Collins, Howard Jones, Bryan Ferry i David Gilmour, Paul Young,
U2, Dire Straits , Queen, David Bowie, The Who, Elton John (uz
pratnju Georgea Michaela i Kiki Dee), Paul McCartney, Band Aid
66
hi-fimedia #82
USA for Africa
izma koji je pokrenuo neke stvari,
ali nije uspio ispuniti svoj cilj u potpunosti. Mnogima je novac tada
prikupljen pomogao, ali glad nije
iskorijenjena do dana današnjeg.
Dapače, jaz između bogatih i siro-
mašnih se produbio, Afriku ubijaju
bolesti i ratovi više nego ikad prije.
No, rock’n’roll je tog 13. srpnja
1985. godine pokazao da može
pokrenuti i promijeniti svijet, barem
na jedan dan.
Životna misija Boba Geldofa
Engleski
Ban Aid
JFK stadion, Philedelphia:
Bernard Watson, Joan Baez, The Hooters, The Four Tops, Billy
Ocean, Black Sabbath, Run-D.M.C., Rick Springfield, REO
Speedwagon, Crosby, Stills and Nash, Judas Priest, Bryan Adams,
The Beach Boys, George Thorogood and the Destroyers, Simple
Minds, The Pretenders, Santana i Pat Metheny, Ashford & Simpson,
Madonna, Tom Petty and the Heartbreakers, Kenny Loggins, The
Cars, Neil Young, Power Station, Thompson Twins, Eric Clapton,
Phil Collins, Led Zeppelin Reunion, Crosby, Stills, Nash & Young,
Duran Duran, Patti LaBelle, Hall & Oates, Mick Jagger, Bob Dylan,
Keith Richards, Ronnie Wood, USA for Africa
gotovo im naredio, da počnu donirati za Afriku. Dodatno je ljude širom
svijeta motiviralo puštanje stravičnih scena izgladnjele etiopske djece
dok su The Cars svirali svoju "Drive".
Isplatilo se, danas se procjenjuje da
je - kao direktna posljedica koncerata - skupljeno čak 150 milijuna
funti. Najveća pojedinačna donacija u visini od milijun funti došla
je od vladajuće obitelji Ujedinjenih
Arapskih Emirata, dok su - kad
se gleda po glavi stanovnika - najviše donirali Irci. Paradoksalno, s
obzirom da je Irska tada bila usred
teške ekonomske depresije.
Dvadeset i pet godina kasnije,
rezultati Live Aida bi se dali usporediti s onima Woodstocka. Kao
što je tadašnji idealizam "djece
cvijeća" kratko potrajao, ali je
Woodstock ipak ostao upamćen
kao manifestacija jednog novog
duha i poticaj za velike promjene u društvu, tako bi se i Live Aid
mogao okarakterizirati kao svijetli
trenutak svjetskog jedinstva i altru-
Madonna
www.hifimedia.hr
Za svoj angažman i razmjere akcije koja je pokrenula čitav svijet, Bob Geldof je zaslužio počasnu titulu viteza Ujedinjenog kraljevstva. Na neki način, Geldof je inicirao buđenje savjesti razvijenog zapada i natjerao vlade da se aktivnije uključe u rješavanje pitanja gladi u Africi. Puno je pomoći došlo do onih kojima
je najviše trebalo, no u razdoblju poslije Live Aida bilo je mnogo
kriticizma jer su postojale indicije da je dio pomoći koja se preko
Live Aid fondacije slijevala u Etipiju tamošnjim nevladinim organizacijama zlouporabljen. Mnoge od tih nevladinih organizacija
bile su pod direktnim utjecajem oporbene militarističke skupine
Derg koja je držala i vlast u Etiopiji krajem 70-ih godina i odgovorna je za genocid stotina tisuća ljudi. Bilo je sumnji da je dio
novca Live Aida odlazio za kupovinu oružja i zapravo pomagao
da se ponovno dogodi nasilni politički prevrat u Etiopiji. Dakako,
Geldof za ništa od toga nije kriv. Na njegovoj je strani uvijek stajao Bono i u intervjuima tvrdio kako mogućnost da se dio donacija zlouporabi ne smije biti razlog da se prekine s pomoći, jer
će opet stradati onima kojima najviše treba. Za razliku od Bona
koji je uvijek bio koncilijantan u svom humanitarnom radu i govorio da će ručati i s crnim vragom samo da bi iskamčio novac za
siromašne, Geldof je imao kratki fitilj, skupljao neprijatelje neodmjerenim izjavama i militantnim stilom nagovaranja na davanje
donacija. Ostat će upamćeno kako je uvrijedio Novi Zeland govoreći kako je količina njihovog novca namijenjenog međunarodnoj pomoći "sramotan" i "jadan".
Geldof je bio jedan od glavnih organizatora uspješnih Live 8
koncerata koji su se održavali 2005. u osam država G8 skupine najbogatijih, te u Južnoafričkoj Republici. Mnogi su te koncerte nazivali Live Aid 2, no sam Geldof je rekao kako nemaju
isti povod; sad je cilj bio viši, mali korak ka svjetskoj pravednosti, izjednačavanja razlika između bogatih i siromašnih na svjetskoj razini. Bilo je više pokušaja da se Geldofova formula prekopira (recimo, NetAid iz 1999. godine) no niti jedan događaj nije
bio ni blizu uspješan kao one koje je sam organizirao. Čini se da
www.hifimedia.hr
je spoj humanitarne predanosti i organizacijskih sposobnosti u
Geldofa idealan.
Nakon Boomtown Ratsa i Live Aida radio je kao radijski DJ s ne
baš velikim uspjehom, u privatnom životu je također imao brodoloma. Brak s novinarkom Paulom Yates rezultirao je s tri kćeri,
no ona ga 1995. ostavila zbog Michaela Hutchencea iz INXS, koji
je nađen mrtav 1997. dok je Yates od posljedica droge i alkohola
umrla 2000. godine. Koliko je velik čovjek, pokazao je i time da je
na kraju usvojio dijete žene koja ga je ostavila i čovjeka koji mu
je "preoteo" ženu. Geldof je osim organizacijskih sposobnosti
velikih koncerata i humanitarnih fondacija, imao i nos za biznis.
Baveći se uglavnom TV produkcijom zaradio je bogatstvo koje
je 2001. godine procijenjeno na 30 milijuna funti. Dakle Boba
Geldofa bi se moglo opisati u nekoliko riječi ovim redom; humanitarac, biznismen, pa tek onda glazbenik.
hi-fimedia #82
67
THE CHEMICAL BROTHERS
The Chemical Brothers
piše: Tihomir Ivka
Further
EMI/Dallas
D
ugovječnost uspjeha i elektronska plesna glazba su daleko od sinonima. Elektronika je podložnija naglim zaokretima i stalnoj mijeni, ali i kratkoći trendova, za razliku od
gitarske glazbe gdje je još uvijek na cijeni inteligentno okrenuti
ista tri akorda na način na koji su to još činili Lennon i McCartney.
Chemical Brothers su iznimka od pravila već ako se pogleda
suha statistika; oni su se nakon avangardnog debija Exit Planet
Dust sa slijedećih pet albuma zaredom penjali na broj 1 britanske liste čime se mogu pohvaliti i rijetki izvan elektronske glazbe. Koliko su i poslije 15 godina prisutnosti komercijalno potentni
teže ćemo provjeriti jer njihov novi album Further ne može ući na
oficijelnu britansku top listu jer svaki kupac sudjeluje u nagradnoj igri u kojoj se dodjeljuju iPad tableti što ga diskvalificira zbog
pravila britanskog udruženja diskografa. Uz CD dolazi i DVD koji
je veliki bonus obožavateljima jer sadrži spot za svaku od osam
pjesama, zapravo hipnotičke i psihodelične vizualizacije dugogodišnjih suradnika Adama Smitha i Marcusa Lyalla, odgovornih za
atraktivni koncertni vizualni identitet Chemicalsa.
Suhoparni biografski podaci reći će da su upravo Chemical
Brothers udarili temelje big beatu, podžanru koji je žario i palio
sredinom 90-ih godina i kojeg je FatBoy Slim dodatnom atraktivnošću i komercijalizacijom utisnuo u kolektivno memoriju konzumenata pop kulture za sva vremena. No Chemical Brothers su
i utjecajni DJ-i, koncertna atrakcija, duo koji je znao u elektronsko okruženje inteligentno inkorporirati vokale velikih imena obične "indie" glazbe. Moglo bi se reći da su oni bili točka spajanja
brit-popa i elektronike. Kroz njihove pjesme prodefilirali su Tim
Burgess (The Charlatans), stalna gošća Beth Orthon, Bernard
Sumner (New Order), Jonathan Donahue (Mercury Rev), Richard
Ashcroft (Verve)…Rani obožavatelj Chemical Brothersa bio je i
Noel Gallagher, zvao ih je da odrađuju DJ setove na koncertima
Oasis, ali hirovit kakav jest, znao ih je i najuriti jer mu se nikako
nije sviđao njihov izbor glazbe. Na kraju, sam se nudio, i uslišeno
Tri ključna momenta razlikuju sedmi studijski album od ostatka diskografije Chemical
Brothersa. Manje bitno se skriva u tehničkom detalju da uz CD ide i DVD sa spotovima, to jest psihodeličnim vizualizacijama uz svaku pjesmu. Drugi je više esencijalni jer otkriva da Simmons i Rowland ovaj
put nisu posegnuli za uobičajenom metodom posuđivanja vokala više
ili manje poznatih zvijezda. Vezano uz to, u samo osam pjesama dugih
između pet i šest minuta (izuzetak je epska "Escape Velocity" od 11), prevladava klupski plesni zvuk, bez mnogo eksperimentiranja. Dakako, vrlo
prepoznatljiv , iako su groovie odrješiti ritmovi živog bubnja kao sinonim
njihovog big beata, uzmakli pred nešto mekšom elektronikom, osim u
"Dissolve" i u "K+D+L" koje najviše podsjećaju na rane dane Chemicalsa
i njihov indie background. Uz malo vokalnih dionica koje su odradili sami,
pjesme nemaju klasičnu strukturu pop pjesme i izgleda da se to baš i htjelo postići. Further je album atmosfere, sanjive sinematske melodije, a ne
pamtljivog refrena i kao takav savršeno funkcionira kao cjelina. U prvim
dojmovima pjesme se mogu činiti predugima, a njihovo dizanje ka ritmičkom klimaksu sporim, no sa svakim novim slušanjem upravo se ponavljanje elektronskih efekata i njihov krešendo čine krucijalnim u postizanju jedne hipnotičke atmosfere. Chemical Brothers više nisu avangardan
bend, Further bi se mogao okarakterizirati kao derivat dosadašnje karijere, kreiran s mnogo zanatskog iskustva, ali i nadahnuća.
TI
Elektronika
s emocijama
Ed Simmons i Tom Rowland udruženi u The Chemical Brothers su oduvijek - ma koliko na prvi pogled
neke od njihovih pjesama zvučale sintetski - znali proizvesti atmosferu koja izaziva emocije
68
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
mu je da i on zapjeva kao gost na pjesmi "Setting
Sun" i 1996. osigura da se s tim singlom po prvi
put popnu na vrh britanske ljestvice.
Ed Simmons i Tom Rowlands, danas četrdesetgodišnjaci, kao da su se morali sresti.
Rođeni u Londonu, kao klinci išli zajedno u
razred, kasnije se razdvojili, bili prosječni đaci
i razvijali ljubav, kao po dogovoru, prema sličnoj glazbi, hip-hopu, ali i grupi New Order i
ostaloj manchesterskoj sceni okupljenoj oko
legendarnog kluba Hacienda. Ostaje nerazjašnjeno je li ih akademska karijera privukla
da upišu fakultete u Manchesteru, ili im je na
pameti bilo samo dokopati se ludog provoda i ritmova Haciende, no fakultete su na kraju
završili. Udruženi, od para DJ-a koji je svirao
po manchesterskim pubovima, pod imenom
Dust Brothers, uz pomoć Hitachi linije, sintića, kompjutera i sekvencera počeli su stvarati vlastiti materijal, no nije ih krenulo dok nisu
regularno počeli puštati glazbu u malom londonskom Heavenly Sunday Social Clubu gdje
su zalazili Noel Gallagher, Paul Weller, James
Dean Bradfield iz Manicsa i Tim Burgessa iz
Charlatansa. Setovi su oduševili zvijezde pa
uskoro ne samo da su počeli pljuštati zahtjevi za remiksiranjem singlova, već su tamo
Simmons i Rowland pronašli izvanrednu klijentelu za kasnija gostovanja na njihovim uspješnim singlovima.
Već poslije prvog albuma Exit Planet Dust,
kamena temeljca big beata, nisu im trebala poznanstva; svi su kucali na njihova vrata,
računajući i diskografske kuće među kojima
www.hifimedia.hr
je pobijedio Virgin i ta suradnja na obostrano
zadovoljstvo traje do danas.
"Imali smo sreću što smo došli pod okrilje
Virgina, jer nikad nismo osjetili pritisak komercijalizacije o kojem govore mnogi nezavisni bendovi kad potpišu za veliku kuću. Nama nikad
nitko nije govorio kako moramo zvučati i da
nešto moramo mijenjati" - govore u intervjuima
Simmons i Rowland.
Doduše, tko bi im se usudio prigovoriti nakon što
su se s albumima pet puta zaredom penjali na
vrh britanske liste.
U čemu je tajna trajnosti njihovog uspjeha?
Otkad su se pojavili, umro je big beat, čak su i
njihovi najjači nasljednici kao što je Fatboy Slim
u posljednje vrijeme nestali s radara. Glazba im
objektivno nikad nije bila izrazito komercijalna,
prije avangarda daleko od mainstreama, kako
na radio stanicama, tako i u klubovima. Možda je
najbolje pojašnjenje ponudio Ed Simmons u jednom intervjuu poslije albuma Push The Button iz
2005. , s kojim su snažnije zakoračili prema hiphopu, njihovoj ljubavi iz ranih dana.
"Dobra elektronska glazba je glazba koja je
uzbudljiva u tehničkom smislu, gdje ima svježine
u zvuku. No, ona zaista funkcionira kad se kroz
tu tehničku svježinu osjeti da se čuje duh i emocija. S druge strane, u klubovima možete čuti
mnogo efektne glazbe bez emocija koja pokreće ljude. No što ta glazba znači? I koliko traje?"
Upravo tako, Simmons i Rowland su oduvijek,
ma koliko na prvi pogled neke od njihovih pjesama zvučale sintetski, znali proizvesti atmosferu koja izaziva emocije. Elektronska glazba, čak
i ona najplića može dobro funkcionirati na plesnom podiju i u mraku kluba, ali u malo slučajeva se može imati živaca staviti u CD player neki
elektronski album u sred bijela dana i odslušati ga cijelog iz fotelje. The Chemical Brothers su
rijetka iznimka.
DISKOGRAFIJA
Exit Planet Dust
(Junior Boy’s Own), 1995.
Dig Your Own Hole
(Virgin), 1997.
Surrender
(Virgin), 1999.
Come With Us
(Virgin), 2002.
Push the Button
(Virgin), 2005.
We Are the Night
(Virgin), 2007.
hi-fimedia #82
69
THE NATIONAL
The National
High Violet
4AD/Dallas
DISKOGRAFIJA
(INTER)NACIONALNO
ROCK
BLAGO
The National
(Brassland), 2001.
Sad Songs for Dirty Lovers
(Brassland), 2003.
Alligator
(Beggars Banquet), 2005.
Boxer
(Beggars Banquet), 2007.
Teško da na suvremenoj rock sceni – indie ili bilo kojoj drugoj
– postoji bend koji na tako suptilan način istražuje tamne i sjenovite predjele ljudske psihe, kao što to čine The National. Sve bolji rezultati "na terenu" i bura koju
podižu u svjetskom specijalističkom tisku navješćuju da su Matt Berninger i njegova ekipa (složena od dva para složne braće) na korak od srednjostrujaškog uspjeha, no njihova glazba i dalje evoluira prirodnim tijekom, držeći se vlastitih i neovisnih kriterija, postavljenih još na prvim albumima.
High Violet je peti po redu, snimljen je u vlastitoj produkciji (uz asistenciju Petera
Katisa), a u najmanju je ruku jednako intrigantan kao i slavljeni prethodnik Boxer.
Sličnog je i ugođaja, premda je Berninger ovako opisao početne kreativne ciljeve: "Na početku smo htjeli snimiti zabavnu pop ploču. Na zid sam nalijepio natpis
na kome je stajalo SREĆA. No odmah smo odustali od takvih namjera." Čovjek
se očito šalio.
Drugim riječima, rezultati – od uvodne teme "Terrible Love", do finalne "Vanderlyle
Crybaby Geeks", zajedno s pripadajućim krešendom - spadaju u kategoriju business as usual. Epski postavljene melodije i bogato aranžirane pjesme (podebljane puhačima, gudačima i dodatnim dekoracijama), utopljene su u karakteristično
sumoran ugođaj, negdje na razmeđi duboke uznemirenosti i drame o kojoj "ovisi
život". Zarazan singl "Bloodbuzz Ohio" im je zacijelo priskrbio novu publiku koja ih
je smjestila u Billboardov Top 5 odmah po izlasku, no najbolje su pjesme "Anyone’s
Ghost", "Afraid Of Everyone" i "Conversation 16". Sve redom daljnji argumenti u
prilog tvrdnji da su se The National transformirali u uistinu velik bend – bend koji
dokazuje da se može istovremeno svirati s mozgom i srcem.
DL
Njihov autorski rukopis
je uvijek imao literarnu
podlogu, i nije čudno da
je kritika uvijek bila na
njihovoj strani
U
svibnju 2004. The National su održali
nezaboravan koncert u zagrebačkom
klubu Ksetu – naravno, nezaboravan
za samo stotinjak oduševljenih posjetitelja.
Njujorški kvintet s korijenima u Cincinnatiju,
Ohio, toga je proljeća koncertno promovirao odličan drugi album Sad Songs For Dirty
Lovers - nadahnutu zbirku pjesama na razmeđi americane i underground-rocka. Album
je bio odličan, no činilo se da će The National
ostati vječito pretplaćeni na neveliko kultsljedbeništvo.
Kao što znaju svi koji makar površno prate zbivanja na svjetskoj (ne samo) indie sceni, šest
godine kasnije situacija se ipak drastično promijenila u njihovu korist. U međuvremenu su
ponovo svirali u Zagrebu, ali pred šesterostruko više publike, a ove je godine, u jeku izlaska
jednako blistavog, petog po redu studijskog
albuma High Violet, grupa rasprodala london-
70
hi-fimedia #82
piše: Denis Leskovar
Mjesečnik Q ih je u jednom
od ovogodišnjih izdanja
proglasio "najvećim novim
američkim bendom". The
National nisu više novi,
vjerojatno nisu niti najveći,
ali uistinu spadaju u
svjetsku klasu
ski Royal Albert Hall; uz to, naklade rastu do
mjere koja im osigurava naslovnice novina i
nastupe na najprestižnijim televizijskim emisijama. Sve komplimente upućene od (naročito one od poslovično euforičnog britanskog)
tiska nemoguće je nabrojiti, no ovom se prilikom zadržimo samo na jednome: mjesečnik Q
ih je u jednom od ovogodišnjih izdanja proglasio "najvećim novim američkim bendom". The
National nisu više novi, vjerojatno nisu niti najveći, ali uistinu spadaju u svjetsku klasu.
No važnije od svega, njihova rastuća popularnost ima kontinuirano pokriće u kvaliteti isporučenog materijala. Na prethodnom albumu
Boxer (2008) njihov je zvuk evoluirao u raskošnu kombinaciju komornog popa, urban-folka i
orkestriranog "intelektualnog" rocka na tragu
Tindersticksa, smirenijeg Cavea i boljih pokušaja Walkaboutsa. No u izdubljenom baritonu Matta Berningera manje je pompe i više
www.hifimedia.hr
topline nego u, primjerice, glasu Nicka Cavea,
a pjesme poput "Slow Show","Mistaken For
Strangers" i uvodne "Fake Empire" ubrajaju se ne samo u impresivnije trenutke The
Nationala, već zahvaćaju i same vrhunce globalne indie-rock produkcije.
Korijeni jednog od unikatnijih sastava današnjice sežu još u rane devedesete, kada su
se na sveučilištu i Cincinnatiju upoznali pjevač i frontmen Matt Berninger i gitarist/basist
Scott Devendorf. Nakon različitih kombinacija u garažnom rock bendu Nancy, ekipa se
preselila u njujorški Brooklyn, gdje se jezgra grupe koncem 90-ih proširila s Aaronom
Dessnerom, te bubnjarem (Scottovim bratom)
Bryanom Devendorfom. I Aaron je doveo vlastitog brata, Brycea, koji je na gitari napokon
upotpunio postavu, nepromijenjenu do danas.
Njihov prvijenac, nazvan imenom benda i
objavljen 2001., nije bio osobito briljantan, ali
www.hifimedia.hr
je naznačio većinu kvaliteta koje će postati zaštitnim znakom The Nationala. Evo što
stoji zapisano na ovitku: "S izvorištima u električnom rock soundu rodnog Ohia – Guided
By Voices, Afghan Whigs i Leonarda Cohena
(OK, on je Kanađanin) – The National donose svoje američke himne na istok. I zbog toga
bi im trebali biti zahvalni". Istok je, naravno,
drugo ime za Brooklyn, izuzetno nadahnjujuće mjesto gdje je - na sljedećim albumima
Sad Songs For Dirty Lovers i Alligator – početni set utjecaja obogaćen ostavštinom post/
new wave estetike početka 80-tih. Tako im i
sreća pomalo osmjehnula, s obzirom da su
se svjetski trendovi, uz imena poput (također
njujorške) Interpol i britanske Editorse, vremenom okretali upravo u smjeru reafirmacije anglofilske tradicije koju su začeli i cementirali bendovi poput Joy Division i njima slični. I
The National zvuče dramatično, atmosferično,
ambiciozno i "ozbiljno" na sličan način, makar
s neusporedivo prirodnijim soundom. Njihov
autorski rukopis je uvijek imao literarnu podlogu, i nije čudno da je kritika uvijek bila na njihovoj strani. Boxer je redovito završavao na listama najboljih albuma prošlog desetljeća koje
su sastavljali najutjecajniji on i off-line magazini, no taj je album označio i početak njihove
masovnije prihvaćenosti među srednjostrujaškom publikom.
U studenom slijedi još jedan susret Matta
Beringera i njegove družine s hrvatskom publikom. Nema sumnje da će koncert biti rasprodan, i da će The National, na krilima uspjeha recentnog albuma High Violet, još jednom
potvrditi da je riječ o bendu kojemu su besprijekorna radna etika i izniman autorski potencijal napokon donijeli status nezaobilazne činjenice svjetskog rocka - sa ili bez predznaka
"indie".
hi-fimedia #82
71
NICK CAVE: REIZDANJA ALBUMA
Vrijeme kad su
THE BAD SEEDS
zatvorili vrata buci
The Good Son i Henry’s
Dream označavaju
prijelomnicu u karijeri
unikatne družine koja je
buku zamijenila uglađenim
melodijama. S odmakom od
gotovo 20 godina možemo
reći da im vrijeme nije
nimalo naudilo
The Good Son
Mute/Dallas
piše: Tihomir Ivka
Henry’s Dream
Mute/Dallas
72
hi-fimedia #82
N
ije se puno stvari promijenilo nakon što su se kaotični The Birthday
Party raspali u kreativnom neredu, svađama i alkoholno-narkomanskoj ludosti. Nick Cave i Mick Harvey na svoju su stranu privukli etablirane glazbenike Barrya Adamsona iz benda Magazine i Blixu
Bargelda iz kultnih industro-avangardista Einstürzende Neubauten, no
glazba je ostala jednako čudni hibrid bluesa, gospela, post-punka začinjena s puno buke. I opsjednutost Cavea smrću, religijom, ljubavlju i nasiljem nastavila je ispunjavati njegove stihove. Cave u napadima autodestrukcije, ili pozerstva, ovisi kako se gleda , više nije ispisivao tekstove vlastitom krvlju, ali su alkohol i teške droge bile svakodnevni meni.
Poslije albuma Tender Pray shvatio je da tako više ne ide i otišao u kliniku na odvikavanje.
- Kad sam se vratio, nisam bio u stanju suočiti se s bilo čime. Osam mjeseci nisam napuštao stan. Bio sam kao paraliziran i samo gledao filmove
po cijeli dan, opisivao je kasnije svoje jadno stanje Cave.
Odlazak u Brazil bio je planirana odluka da pokuša skupiti djeliće vlastitog života. U toj zemlji suprotnosti, nevjerojatne ljepote i strašnog nasilja, bogatstva i nezamislive ljudske bijede pronašao je novu inspiraciju.
Pronašao je pristojan studio, ali i novu ljubav. Dovoljno da tamo ostane
gotovo dvije godine i da u kreativnom smislu okrene sasvim novu stranicu, radikalnu drugačiju od svega što je dotad radio.
The Good Son je u vrijeme pojave 1990. bio posvemašnje iznenađenje. Kakofonične gitare i buku s prvih pet albuma Bad Seedsa zamijenile su bogato aranžirane "šansone" pune mirnih klavirskih dionica i elegičnih tonova gudaćih instrumenata. Caveovo pjevanje je postalo profinjeno, više nije bilo nervoznog vrištanja pjevača punog očaja, postao je blag
uz zadržano zrno zlokobnosti. Staru publiku i dio kritike The Good Son
u početku nije posebno uzbudio, činilo se da Cave puca na sasvim novu
publiku. No kasnije je Cave tvrdio da stvarajući album uopće nije mislio
na novu publiku ili establišment. "Zašto bih izazivao nekoga kog ionako
nije briga ni za mene ni za moju glazbu. Više mi je zadovoljstva pružalo to
da izazivam vlastitu publiku. Napravio sam karijeru od toga." Bio je to veliki rizik za jednog autora na životnoj i autorskoj prekretnici, no Cave kaže
kako se nije mogao izbjeći jer je tako naumio i na kraju, kad ga je snimio,
bio uvjeren kako je snimio album pun ljepote. A s ljepotom je teško polemizirati. The Good Son mu je ipak donio novu publiku i oteo malo stare.
Hrabrost se isplatila, novo poštovanje kao kompleksnog autora prevladalo je eventualni prijezir zadrtih fanova starih albuma. Cave je sazrio na
način da ga se sad bez ironije moglo stavljati u red autorskih veličina kao
što su Scott Walker ili Leonard Cohen.
Svaki album Nicka Cavea je iskrena preslika njegovog stanja duha u tom
trenutku što garantira da će svaki album biti prilično drugačiji. Henry’s
Dream (1992.) je bio mnogo grublje, agresivnije i "tamnije" djelo od nježnog The Good Son. Činjenica je da bi bio mnogo logičniji prijelazni album
s mračnog Tender Pray, negoli The Good Son, ali upravo je nepredvidljivost jasna odlika Caveovog opusa. Uvijek se može očekivati neočekivano.
Taj sedmi album se rodio u Bearsvilleu kod Woodstocka, u seoskom
okruženju crkve pretvorene u studijo. Cave i danas žali što demo snimke tamo načinjene nisu objavljene kao album, jer su bili vrlo nezadovoljni načinom na koji je album kasnije u Los Angelesu producirao David
Briggs, čovjek najpoznatiji po radu s Neilom Youngom. Bad Seeds su
uvijek producirali sami i smatrali su da je važnije imati dobrog inženjera
zvuka u studiju, nitko im nije trebao govoriti kako bi trebalo nešto zvučati. Uglavnom, Briggs je uzet pod pritiskom diskografske kuće i ta avantura je završila tako da su kasnije potrošili vremena i živaca da sami remiksiraju album kako bi zazvučao po njihovom ukusu. Što se tiče zvuka, 17
godina kasnije remasterirani Henry’s Dream zvuči malo oštro, ali raskošno, čisto i puno detalja. Autorski, od uvodnih žestokih koračnica "Papa
Won’t Leave You Henry" "I Had A Dream, Joe", preko indie štiha ljubavne
"Straight To You", do ljepote mistične balade "Christina The Astonishing"
i melankoličnog folka u "When I First Came To Town", Cave i Bad Seedsi
su se potvrdili kao prvoklasni skladatelji i glazbenici.
The Good Son i Henry’s Dream označavaju prijelomnicu u karijeri unikatne družine koja je buku zamijenila uglađenim melodijama i s odmakom od
gotovo 20 godina možemo reći da im vrijeme nije nimalo naudilo. Riječ je
o izvanvremenskoj glazbi.
www.hifimedia.hr
ROCK
PIŠU:
Gordan Gaži
(GG)
Davor Hrvoj
(DH)
Tihomir Ivka
(TI)
Denis Leskovar
(DL)
Vera Lončar
(VL)
Jura Matić
(JM)
vili iza sebe. U ostatku materijala pokušavaju uhvatiti duh vlastitih
starih radova, što im tek djelomično uspijeva. Hot Hot Heat se nisu
izblamirali, no njihov novi materijal ima malo šanse kod privlačenja
nove publike. Stara će biti sasvim
zadovoljna.
TI
Hot Hot Heat
The Gaslight Anthem
Future Breeds
American Slang
Dine Alone
SideOneDummy
i njegov nastavak, Darkness On
The Edge Of Town, vjerojatno će
ovih dana poželjeti progovoriti na
"američkom slengu" benda The
Gaslight Anthem; njihova mješavina ol’school rocka i visokoenergičnog soula odsvirana je sa stavom srčanog post-punk sastava
koji nema što izgubiti – osim vlastite anonimnosti.
DL
Sia Furler
We Are Born
RCA
Iz današnje perspektive je jasno
da je odlazak inovativnog gitarista
Dantea DeCaroa bio točka kad su
kola za Hot Hot Heat krenula nizbrdo. Elevator, za vrijeme čijeg je snimanja DeCaro napustio bend, još je
prošao dobro, no naredni je album
zvučao prilično ispuhano i sumorno, suprotno nazivu Happiness
Ltd. Ljubav s velikim Warnerom je
pukla i bend iz kanadske Viktorije je
imao vremena resetirati prošlost i u
miru početi iz početka i to u vlastitom novoizgrađenom studiju. Pred
nama je solidno djelo, s puno više
ideje i duha nego u slučaju prethodnika, no dok su u doba Make
The Breakdown odašiljali vibraciju
otkačenosti i unikatnosti u miješanju melodičnog post-punka i reskih
bas linija po uzoru na svoje legendarne sugrađane No Means No,
sad su tek jedni od mnogih s malo
točaka izuzetnosti. Tu je taj izvanredni glas Stevea Baysa koji će
podići svaku iole solidnu pjesmu, tu
je i očiti talent da skladaju pamtljivu
indie pjesmu. Produkcijski i aranžerski, Future Breeds je minuciozno dorađen, a zamjetna je i promjena stila. Postali su nešto mekši,
pa je i "lista" mogućih usporedbi
sad sasvim drugačija negoli prije
pet godina. U lakonotnom rocku
"21@12" dalo bi ih se dovesti čak
i u vezu s Tomom Pettyem od prije
15, 20 godina, "Goddess In The
Praire" zanimljive gitarske minijature priziva velikane Television, ali i
The Strokes, koji su baš kao i družina iz Kanade dane slave osta-
74
hi-fimedia #82
U pretposljednjem izdanju utjecajnog britanskog magazina
Uncut, albumom mjeseca proglašen je American Slang, treće
studijsko izdanje benda Gaslight
Anthem. U bezrezervno pohvalnoj recenziji okrunjenoj s maksimalnih pet zvijezdica, glavni urednik Allen Jones usporedio ih je s
početnim i srednjim razdobljem
Brucea Springsteena, zaključujući da je American Slang u njihovu opusu ono što je za The Bossa
bio Born To Run – drugim riječima, album koji će im otvoriti
vrata srednje rock and roll struje.
Istoimeni singl, "American Slang",
upućuje na zaključak da bi ta tvrdnja mogla biti istinita, a podatak da ova četveročlana ekipa
stiže iz (Bruceovog) New Jerseya,
čak i simbolički pojačava sve jači
dojam da su Gaslight Anthem, uz
grupe The Hold Steady i Marah
vjerojatno najbolji Springsteenovi
učenici regrutirani iz redova novije generacije američkih rock bendova. "Did you grow up lonesome and one of a kind?/Were your
records all you had to pass the
time?” Stih iz teme "Queen Of
Lower Chelsea" govori sve o njihovu životu u američkoj (polu)provinciji i o njihovu životu s pravom
kolekcijom ploča koju su napokon
- profiltriranu - izbacili "natrag", u
formi vlastitog i doista unikatnog
autorskog rukopisa. Tko je god
volio ne samo Born To Run, nego
Početkom milenija australskoj
pjevačici britanski je specijalizirani
tisak tepao da je slijedeća Lauryn
Hill, no njena karijera je otišla
u pravcu prilično niskog profila
dok njezine vokalne sposobnosti nisu iskoristili Zero 7, kvalitetan britanski odgovor na sanjivu
glazbu Francuza Air. Kasnije se i
sama na solo albumima približavala takvom tipu glazbe niskog
tempa, no pohvale kritike nije slijedio i masovniji odziv publike.
S We Are Born stvari bi se u
tome smislu mogle bitno pomaknuti naprijed. Kad ne možeš po
svome, pametnije je biti pomodan, pa će Sia u momentima (Be
Good To Me) uzeti ponešto od
neo soula Amy Winehouse, ili se
približiti lepršavom pop stilu Lilly
Allen ili Kate Nash, kao u "Never
Gonna Leave Me" i "Hurting Me
Now". Ne baš inventivni moderni disco u "The Fight" i "Clap Your
Hand" gurnut je na početak albuma dok su delikatnija i smjelija
glazbena rješenja strateški gurnuta na rep ovog šarenog djelca za
brzi zaborav. Sada već 35-godišnja Sia Furler je mnogo uvjerljivija
kad pjeva mazno ispod glasa kao
što je to činila sa Zero 7, nego kad
napinje glasnice i afektira pokušavajući se učiniti ljućom i mlađom
nego što stvarno jest. Djelomično
preporučljivo.
JM
Eli Paperboy Reed
The Roots
Come And Get It!
How I Got Over
Capitol/Dallas records
Def Jam/Universal Music
Da nije omota CD-a, čak bi i okorjeli ljubitelj soula teško sa sigurnošću detektirao dva bitna momenta
vezane uz album Come And Get
It! Prvo, da se iza snažnog "belter"
pjevanja (čitaj: iz petnih žila) ne krije
neki crnoputi nasljednik Jamesa
Browna ili Sama & Davea, već blijedi mladac iz Bostona. Drugo - tu
će biti jedini problem za ovih 12
vatrenih pjesama - ne bi ovu glazbu bez prethodnog znanja mogao
smjestiti u 2010. godinu. Naime,
produkcijski, instrumentalno i
vokalno ona zvuči kao zagubljena
snimka iz 1965. godine. Vrlo zabavan i strastven pjevač Paperboy
Reed nije primijenio dobrodošlu
fuziju moderne produkcije, novih
žanrova i klasičnog soula, kao što
je to već uobičajeno nakon pojave Amy Winehouse, Joss Stone,
Danieala Merriweathera i sličnih
imena koji su spretno zaigrali na
retro kartu.
Paperboy Reed je radije ostao vjeran izvorima i odao počast čikaškom i Memphis soulu i pokušao što
bliže oponašati stil srčanih emotivnih pjevača Arthura Conleya,
Wilsona Picketta, Mela & Tima,
Dona Covaya ili Bobbya Womacka.
Glazbena patina prošlih vremena, inzistiranje na retro obrascima
(omot CD-a je "vintage", odijelo i
frizura Paperboya odgovara blještavoj modi soul majstora), sve je
dosljedno napravljeno da se sluša-
Negdje u vrijeme izlaska The
Tipping
Point,
albuma Rootsa s
najviše pop senzibiliteta dotad,
?uestlove, bubnjar i neka vrsta
umjetničkog voditelja benda ispričao je priču o
tome kako je poslušao Parachutes britanskih zvijezda Coldplay i oduševio se, no na prvo slušanje činilo mu se da album završava čim je počeo.
Činjenica da bend stavi na album samo 10 pjesama od 3 i pol minute izgledalo mu je kao prevara,
no sa svakim novim slušanjem ta mu je konciznost
imala sve više smisla. The Roots otad, osim što su
jedan od rijetkih hip-hop bendova koji ostaju u velikom dijelu odani živoj instrumentaciji, ne pretjeruju
s brojem pjesama. Kad se oduzmu intra i intermezzo segmenti, ograničavaju se na deset do 13 pjesama. I u tome, između ostalog, treba tražiti razlog
zašto je ovaj filadelfijski bend bezrezervno prihvaćen kod indie publike. Nije važna smo glazba, već
i koncepcija, to jest shvaćanje pojma formata albuma i pjesme. Za pobliže objašnjenje uzet ćemo
zaključnu pjesmu "Hustla". Uz izvanrednu ideju da
melodiju nosi kroz vocoder provučeni dječji plač,
ne može se ne primijetiti da stvar traje samo 2:56
minuta, što je prije u skladu s punk retorikom "ako
imaš u glazbi što reći moraš to reći u dvije i pol
minute", nego logici hip-hopa gdje rime stavljane
na papir zauzimaju prostora kao omanje poglavlje
romana, i treba im puuno vremena da se izgovore u mikrofon. S druge pak strane How I Got Over
ima ponešto od ugodne, ali mistične atmosfere
"misaonog" soula iz sedamdesetih godina, mrvicu
Wondera i Mayfielda, i mnogo atmosfere Gayevog
remek-djela What’s Going On. U riječima socijalni
komentari, u glazbi melankolija i puno emocija, što
nekad nije bio prioritet Rootsa. Bilo bi neobjektivno
reći da su ikad bili bliži mainstream glazbi, no isto bi
Bettye LaVette
Interpretations: The British
Rock Songbook
telja odvuče u svijet vrućeg soula
šezdesetih. U Eliju Paperboy Reedu
ima svježine i nove snage, no pretenciozno je očekivati da će prestići klasike kao što su "Hold On I’m
Coming" ili "Sweet Soul Music".
Izvrstan je interpretator i nadareni
autor, no teško je reći da je dodao
novu vrijednost slavnoj soul prošlosti.
TI
www.hifimedia.hr
ANTI-
Iako je još kao teenagerica nastupala zajedno s Benom E. Kingom
i mladim Otisom Reddingom,
Bettye LaVette nije imala puno
sreće u diskografskom poslu. Prvi
singl snimila je sa 16, nanizala ih podosta u narednih deset
godina, između ostalih i "Let Me
Down Easy" koja se smatra klawww.hifimedia.hr
Hip-hop za odrasle
tako bilo neobjektivno utvrditi da na svom devetom
albumu ne pomiču granice pojma "pop". Drugim
riječima, s nove 42 minute glazbe u svojoj diskografiji, The Roots bi mogli pobrati podozrivost svojih starih obožavatelja, ali i proširiti bazu svojih slušatelja, posebno među bijelom publikom.
Paradigma glazbenog zaokreta svakako je pjesma "Dear God" prvotno izdana na albumu americana supergrupe Monsters Of Folk. Za ovu priliku pjevač Jim Jones otpjevao je ponovno sanjivi refren, ?uestlove svojim bubnjem dodao malo
groovie ugođaja, i dakako, nepretencioznim repanjem Black Tought zaokruži je cjelinu u jednu od
neobičnijih hip-hop pjesama u recentnoj produkciji. Čudnovata ljepota gotovo laid-back hip-hopa
postignuta je i u gostovanjima Patty Crash, islan-
sikom soula. 1972. Atco records
je platio snimanje prvog albuma i
dogovorio američku turneju. No u
zadnji čas, kad su već avionske
dsko-američke pjevačice u "The Day" i Joanne
Newsom u "Right On". Dah neo-soula i još malo
vrhunskog mainstreama unosi John Legend u
dvije pjesme koje zbog zaraznih refrena zvuče kao
varijacija na temu njegovog najvećeg hita "Save
Room". Na kraju, treba reći da je prelazak iz pjesme u pjesmu bešavan, i ritmom i ugođajem pjesme se "ulijevaju" jedne u drugu, djeluju kao set
vrhunskog, inspiriranog DJ-a.
Nakon nešto avangadnijeg, ali hladnijeg Rising
Down albuma prije dvije godine The Roots su
najavili da bi im to mogao biti zaključni album. Sva
sreća da su se predomislili. How I Got Over izvanredan je crossver, ugodan, emotivan i angažiran
album s nekoliko melodija za pamćenje.
karte za prvi koncert kupljene,
diskografska kuća je karte zatražila natrag i obustavila cijeli projekt,
procjenjujući da im njen soul neće
donijeti novac. Do novog ugovora za album trebalo joj je ponovno deset godina, u međuvremenu je snimala disco singlove i
nastupala u brodvejskim mjuziklima. Svoj prvi album Tell Me A Lie
napokon je snimila 1982. godine
za Motown čiji su dani soul slave
prošli. Nadolazeće godine bile su
uglavnom ispunjene borbom da
barem dohvati mrvicu pažnje koju
TI
kao sugestivna pjevačica zaslužuje. Sudbina joj se osmjehnula kad ju je na jednom nastupu primijetio Andy Kaulkin, predsjednik ambiciozne diskografske
kuće ANTI- što okuplja raznorodnu, ali vrlo kvalitetnu družinu glazbenika, od Toma Waitsa do Buju
Bantona. Potpisao je s njom ugovor na tri albuma i Interpretations
je posljednji u dosljednoj trilogiji konceptualnih albuma obrada.
Prvi je obuhvaćao samo prepjeve
pjesama aktualnih američkih kantautorica kao što su Aimee Mann
hi-fimedia #82
75
ROCK
Luđaci, marginalci i genijalci
The Fall
Our Future, Your Clutter
Domino
29 godina. 25 studijskih albuma. 22 albuma
uživo. 24 BBC sessiona kod Johna Peela. 49
promijenjenih članova. I samo jedan stalan…
Mark E. Smith. Ove brojke, sakupljene na jedno
mjesto pojavljuju se na početku dokumentarca BBC-a iz 2005. o jednom "od najenigmatičnijih, najekscentričnijih i najkaotičnijih garažanih bendova u posljednjih 30 godina". U međuvremenu, brojke su porasle, Mark E. Smith je
još tu, a danas možda više nego ikad stoji ocjena naratora u dokumentarcu, napisana gore
pod navodnicima. Jer, novo djelo Our Future,
Your Clutter toliko je beskompromisno, autorski drsko i snažno, svježe i nabijeno energijom,
da se pred Smithom u mišju rupu može sakriti
pola razvikane mlade indie bratije. Njegov glas
je neponovljiv, može pjevati o proljetno suncu i
cvrkutu ptica i dalje će zvučati prirodno cinično
i svaka nova izgovorena riječ otkriva taj neponovljivi "baš me briga" stav. Može napokon biti
očišćen od droge i alkoholnih para, no njegov
stil pjevanja/pričanja sa snažnom afektacijom
na posljednjem samoglasniku u riječi odaje duh
vječitog pijanca koji ima nešto pametno za reći.
A bend iza njega koji je već gotovo četiri godine
u nepromijenjenom sastavu - što je nevjerojatno postignuće za prgavca i diktatora Smithovog
kalibra - njegove ideje sprovodi u djelo nevjerojatnom snagom i fascinantnim glazbenim talentom. Fuzirani bas Davea Spurra i tehnički savršeno bubnjanje Keirona Mellinga čini ubojitu ritam sekciju i nosi puno zasluga za pozi-
76
hi-fimedia #82
tivno
agresivni
zvuk ovog albuma.
Gotovo sva današnja britanska indie
glazba je varijacija na temu, teško
ih je i razlikovati
u nedostatku vlastite osebujnosti,
The Fall sa svojih
devet novih pjesama strše iznad tog
prosjeka kao liga za sebe. Teško je na začuditi
se snazi E. Smithovog mumljanja i novim idejama, ne samo zato što su mu već 53 godine i što
mu se na faci vidi da se u r’n’r-u samo Shane
McGowan može pohvaliti titulom većeg pijanca, već i zato što je još u drugoj polovici 90-ih
bio otpisan, NME mu je požurio dati nagradu
"Goodlike Genius" samo zato jer su mislili da ne
može još dugo živjeti. Dotakao je dno i naučio
lekciju na svoj način; neće biti otužni narkoman
i pijanac-gubitnik, ostavit će se droge i nastaviti
piti, tek toliko manje da ne ugrozi svoju kreativnost. Neponovljiva filozofija luđaka, marginalca i
genijalca u jednoj osobi.
Nakon dugo vremena smucanja po rubu povrataka s marginalnim izdavačkm kućama, The Fall
su ponovno dobili priliku da uđu na veća rata
ugovorom s Dominom, najuspješnijom nezavisnom kućom u Velikoj Britaniji, domom Franza
Ferdinanda i Arctic Monkeys. Bolji uvjeti, novi
prilika i želja da pokaže kako se njegova vatra
nije ugasila motivirala su Smitha da poput
mačke s devet života osmisli jedno od najzanimljivijih i "najopasnijih" djela uopće u 28 albuma
dugoj karijeri grupe The Fall.
TI
i Lucinda Williams. Drugi je pokrivao pak šareniji raspon američkih autora (Willie Nelson, John
Hiatt…), dok je treći, kako mu i
ime kaže, posvećen britanskom
rocku starijeg datuma. Prva dva
albuma prihvaćena su izvrsno,
tisak se klanjao ekspresiji kvalitetne pjevačice njenom sofisticiranom blues stilu.
Ovdje u obradi originalno življih melodija (teško prepoznatljiva "Word" Beatlesa, Claptonova
"Why Does Love Got To Be So
Bad") stil izvedbi je više funky.
No ostatak materijala u puno mirnijem tonu naginje jazzu, Bettye
svoje glasnice često napreže do
krajnjih granica i po boji glasa i
laganoj promuklosti podsjeća na
Tinu Turner, no prati je vrlo sofisticirani bend, svirački kompetentan
za postizanje ugodne, ali ne i trivijalne atmosfere. Instrumentalni
dio podsjeća na pjesme Dusty
Springfield u delikatnoj izvedbi
Shelby Lynne na albumu Just A
Little Lovin’. Treba reći da su najlošiji dijelovi albuma najočitiji hitovi "Wish You Were Here" Pink
Floyda, "Night In White Satin"
Moody Bluesa te "Don’t Let Me
Be Misunderstood" Animalsa, jer
zvuče mrvicu proračunato, dok
prilično radikalno prearanžirane
"No Time To Live" Traffica, snažna kombinacija bluesa i soula u
"All My Love" Zeppelina i "Salt
Of The Earth" Stonesa imaju u
sebi nešto uzvišeno, zahvaljujući prije svega emocijama koje ova
veteranka uspijeva izazvati svojim
impresivnim vokalom.
vor s Creationom, etiketom za
koju su izdavali Oasis. Briljantni
pop koji su stvarali u to vrijeme
mirisao je jako na nježne harmonije Byrdsa i kultnih Big Star, bili
su miljama daleko od modernizma "Country House" ili "Roll With
It" brit-pop oglednih hitova. No s
obzirom da su Gallagheri bili najpopularnija braća na Otoku i da
su znali govoriti kako su Teenage
Fannclub drugi najbolji bend na
svijetu - poslije Oasis, dakako
- njihovo stanovanje na visokim
mjestima top-lista teško je tumačiti izvan tog konteksta. 15 godina kasnije još su tu, deveti album
podsjeća na njihove najbolje i
najnježnije trenutke, no ugovori s velikim kućama daleka su
prošlost, kao i bilo kakva primisao o širem komercijalnom uspjehu. Jednostavno, vala koji bi ih
nosio više nema, izvanvremenska glazba koju stvaraju sad je
interes sladokusaca, a ne slučajnih prolaznika. Ovi Škoti u srednjim godinama kao da ne mare
previše za to, niti imaju razloga,
niti se žele dodvoravati bilo kome.
Kreativni trojac Blake, McGinley,
Love ponovno je pravilno rasporedio autorske zadatke i Teenage
Fanclub ostaju jedinstven slučaj
mirne kohabitacije tri snažna kreativna pojedinca, kao i rijedak slučaj da različiti autori u konačnici
postignu tako visoku razinu unificiranosti. Na počecima karijere znali su, pod utjecajem tada
aktualne gitarske glazbe i Neila
Younga, grubo odvrnuti gitare, tih
je "ispada" kasnije bilo sve manje,
na Shadows su sasvim nestali.
Istina je da ovdje hoda po dobro
uhodanim stazama i možda tu
nema grandioznih pjesama kao
što su bile "Mellow Doubt" ili
"Ain’t That Enough" s Grand Prix i
Songs From The Northern Britain
remek-djela, no to ne znači da
je njihov talent da napišu krasne
sjetne melodije ishlapio. "Baby
Lee", "The Fall", "Dark Clouds" i
"Living With The Seasons" bi se
mogle ugurati na njihov CD najvećih hitova, ljepota jednostavnih
melodija i slatka melankolija je tu
neupitna. Samo, Teenage Fanclub
su sad malo stariji i nemaju istu
strast kao prije 15 godina.
TI
Cypress Hill
Rise Up
Priority/EMI/Dallas records
Latino hip-hop družina sa
Zapadne obale u gotovo dvadeset godina karijere prodala je
gotovo isto toliko milijuna albuma i uz širok krug publike uživala podjednaku podršku kritike. Poslije najduže diskografske
pauze u karijeri od šest godina
vraćaju se s Rise Up čiji je izlazak odgađan nekoliko puta. Prije
poznati po neobičnim instrumentalnim rješenjima, gotovo psihodeličnim zvukovima, Cypress Hill
su bili prilično unikatna pojava
unutar žanra. Rise Up bi se moglo
prozvati njihovim najkonvencionalnijim, pa i najkoherentnijim djelom uopće, čini se da su se okrenuli sigurnijim šablonama hip-hop
glazbe i crossoveru popularnom
devedesetih godina prošlog stoljeća. Među te šablone pripada
i obilato korištenje sampleova iz
poznatih pjesama; "Light It Up"
oslanja se na "Standing In The
Shadow Of Love", verziju Barrya
Whitea, "Bang Bang" koristi isječak iz istoimene pjesme Vanilla
Fudge, "I Unlimited" dijelove hita
nedavno preminulog Malcolma
McLarena "Buffalo Gals", da spomenemo samo neke. I ne ide im
loše, pjesme su atraktivne, lako
ulaze u uho, a svježa krv koju
unose gosti samo pojačavaju taj
osjećaj. Među njima, Tom Morello
je u naslovnoj i "Shut ‘em Down"
zažestio zvuk svojom gitarom i
podsjetio na svoje Rage Against
The Machine, onako kao pouzdani studijski glazbenik bez ideje
da donese nešto što već nismo
čuli. U istu tešku kategoriju spada
i "Trouble Seeker" s gitaristom
System Of A Dawn Daronom
TI
Teenage Fanclub
Shadows
PeMa Records
Iako s brit-popom nisu imali osobite veze, potrefilo se da svoje
najveće kreativne dosege škotska četvorka dosegne baš u njegovom klimaksu i da imaju ugowww.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
hi-fimedia #82
77
ROCK
Malakianom. Od zvučnijih gostiju za spomenuti je Everlasta u
prilično ispraznoj "Take My Pain",
te aktualnog Pitbulla i Marca
Anthonya u "Armada Latina".
Inače, ova je pjesma nešto najpomodnije što su Cypress Hill
ikada snimili. Teško je zamisliti da inventivnost jedne "Insane
In the Brain" pripada autorskom
opusu istog benda koji je ovdje
na sampleu Stillsove "Suite: Judy
Blue Eyes" dodao komercijalni refren Marca Anthonya, muža
Jennifer Lopez. Sva sreća da pjesma zaključuje album, pa djeluje
kao neki bonus za dodvoravanje
širokoj publici. Ako se zanemari
ovaj eksces, Rise Up je konvencionalan, ali pristojan album za hiphop starenje.
JM
Sage Francis
Li(f)e
ANTI-
Sage Francis zanimljiva je pojava,
tip iz Rhode Islanda koji je svoju
elokventnost i sposobnost da velikom brzinom razgovijetno izbaci
iz usta gomilu riječi prije glazbene
karijere istesao na natjecanjima iz
recitiranja poezije. Točnije, riječ je o
"poetry slam" grupama koje djeluju u zajednici i pred publikom izgovaraju angažirane stihove vezane
uz socijalna, rasna i politička pitanja. Sudeći po albumu Li(f)e, praksa mu je koristila, njegov fino promukli bariton fluidno ispunjava neobično koncipirane pjesme. U vrhunce spada prije svih uvodna "Little
Houdini"; Francis ispaljuje oko 3
novinarske kartice teksta emotivno i
napeto u hip-hop/naratorskoj maniri, dok ispod ide lagani alt. country,
akustična gitara i pasaži Hammond
orgulja. Tekst je izvanredan. Govori
o kriminalcu fokusiranom na krađu
kamiona i ostalih velikih vozila, stalnom gostu državnih zatvora koji
bježi kako bi ispravio neke propu-
78
hi-fimedia #82
ste iz mladosti, da vidi svoje smrtno
oboljele roditelje. Sve puno zanimljivih imena, stvarnih mjesta i ikonografije iz običnog američkog života. Teško je ne zamijetiti crtu poveznicu sa pričama o običnim ljudima
iz Springsteenovih pjesama. U tom
smislu ovo je hip-hop "Nebraska".
U trenucima stvari postaju bučnije i
brže, bliže uobičajenom opisu Sage
Francisa kao jednog od rodonačelnika indie hip-hopa. Opća atmosfera je nešto mirnija i blaža, drugi
vrhunac albuma "Slow Down" s
metlicama na bubnjevima i masnim
zvukom orgulja zvuči kao da bend
Aimee Mann prati sediranog Bubba
Sparxxxa. Nažalost, Francis nije
uspio održati jednaku razinu zanimljivosti cijelom dužinom albuma,
neke od pjesama su poput recitala kojima je glazbena podloga tek
nužno zlo.
nešto između melankolije i depresije. Doduše, ako se čitaju njegovi intervjui, vrlo se brzo shvati da često morbidni tekstovi nisu
ništa drugo doli crni humor koji u
suradnji s neemotivnošću glasa
odaje krivi dojam da pred sobom
imamo čovjeka koji guta dvostruke doze antidepresiva. I s njegovim prvim albumom uživo stvari se u međuvremenu nisu mijenjale bitno, definitivno ne zvuči
kao neka oda radosti, no sjetna
atmosfera, akordi koje se uglavnom stalno okreću ukrug i ta neo-
filski izazovno, i uz visoko umijeće
glazbenika, profinjeno uho snimatelja i sreća hvatanja pravog trenutka učinili su ovu snimki dinamički živom i prirodno iskričavom.
Callahan se fokusirao na posljednji
album pod imenom Smog "A River
Ain’t Too Much To Love" iz 2005., s
nekoliko izleta u starije dane, uključujući tu i "hit" "Cold-Blooded Old
Times" s jednog od najcjenjenijih djela iz kataloga, albuma Knock
Knock. Izvanredno je uspjela tiha,
narativna "Our Anniversary" s jednostavnom, neodoljivim gitarskom
pozadinom u vidu stalnog okretanja istih akorda. "Diamond Dancer"
u punoj orkestraciji s čvrstom bas
linijom u ritmu koračnice nešto je
najživlje što se od Callahana moglo
ikad čuti. Tu se približio ordinarnijim formama kvalitetne americane, Oberstu, pa i Ryanu Adamsu,
ali samo instrumentalno. Koliko
god glazba na momente uzleti, Bill
Callahan se ne "uzbuđuje" - neobični bariton uvijek ostaje monoton.
Unikatan i nepopravljivo odan unutarnjem glasu da teše po svome,
Bill Callahan je i uživo dokazao da
je i dalje jedna od najvrjednijih, najbolje čuvanih tajni američke glazbe u posljednjih 15 godina. Redu
svojeglavosti vezanih uz Callahana
pripada i činjenica da album nije
nabavljiv u CD izdanju, već samo
u MP3 i FLAC digitalnoj kompresiji,
te kao dvostruk LP kojeg se preko
eBaya može nabaviti za dvadesetak američkih dolara. S obzirom što
je na vinilu, isplati se.
TI
Alejandro Escovedo
ponadati da će čovjek kojeg
je časopis No Depression svojevremeno proglasio "najvećim umjetnikom devedesetih",
i čiji je bivši punk bend The
Nuns 1978. jednom nastupio
kao predgrupa Sex Pistolsima,
možda s novim solo izdanjem
dograbiti komadić slave koji je
odavno zaslužio. Album Street
Songs Of Love koncipiran je
kao i prethodni, Real Animal,
što znači da je kao autorski
suradnik angažiran Chuck
Prophet – još jedan "predivni
gubitnik suvremenog rock and
rolla" – dok je u producentski stolac posjednut još uvijek aktivni Tony Visconti. Priča
ne bi bila potpuna bez The
Bossa koji gostuje u karakteristično himničnoj "Faith", te
bez Iana Huntera iz nekadašnjih Mott The Hoople, koji je
također navratio u studio, ne bi
li u temi "Down In The Bowery"
odao poštu svom neopjevanom heroju. Rezultati su ponovo odlični; album "o ljubavi, o potrazi za tim osjećajem
koji zauvijek ostaje neuhvatljiv,
misterioznim i opojnim", ispunjen je autentičnom energijom
i nadahnutim pjesmama koje
funkcioniraju kao još jedan vitalan dokaz da je Escovedo prije
zreo za prvu komercijalnu ligu
globalnog pop-rocka, nego za
penziju.
DL
Two Door Cinema
Club
Street Songs of Love
Tourist History
Fantasy
Kitsune Music
TI
Bill Callahan
Rough Travel For A Rare Thing
Drag City/Domino
Nastup Smoga, to jest Billa
Callahana samog s gitarom, u
zagrebačkom KSET-u prije osam
godina ostao je u sjećanju kao
jedan od najdepresivnijih koncerata viđenih u tom kultnom
klubu, ali i jedan od najhipnotičkijih. Oboružan monotonim, ali uhu
ugodnim baritonom, Callahan je
uz pratnju repetitivnog pikanja po
crvenom Fenderu Mustangu širio
među dvjestotinjak posjetitelja
bična dikcija i vokalne afektacije uvlače slušatelja u čudan sanjivi svijet, djeluju uznemirujuće i
ugodno u isto vrijeme. Callahan
je dosad snimio 13 albuma (prvih
11 pod imenom Smog) i od lo-fi
autora poznatog po dekonstrukciji melodije, evoluirao do vrlo uglađenog alt. countrya i avangardnog
folka. Uživo, u malom klubu u
Melbourneu, njegova se družina,
sačinjena od bubnjara, basista,
tri violinista i njegovu (uglavnom
akustične) gitare ukazala u još
rustikalnijem izdanju negoli smo
to navikli na studijskim snimkama.
Album je snimljen savršeno, audi-
Premda podulja lista njegovih fanova uključuje Brucea Springsteena
i proslavljenog Bowiejevog suradnika Tonyja Viscontija, Alejandro
Escovedo je dosad uglavnom figurirao kao najbolje čuvana tajna
američkog rocka. No ostaje se
www.hifimedia.hr
Wolfgang Amadeus Phoenix,
prošlogodišnje djelo francuskog benda Phoenix voljeli su
svi iz opravdanog razloga; bio
je ispunjen bezgrešnim, inteligentnim gitarskom pop glazbom s artističkim ambicijama.
Bila je to audio milina spajanja ugodnog s izazovnim. Bio
je to je prvi album snimljen
u novotvorenom engleskom
Motorbass studiju, iza njih u
njemu su radili i miksali svoj
prvijenac Two Door Cinema
Club. I kao da su se zarazili nadahnućem Phoenixa, za
Tourist History ne samo da bi
mogli ponoviti kako je ispunjen
www.hifimedia.hr
istom dozom bezgrešnog, inteligentnog popa, već je glazba i
vrlo familijarna onoj hvaljenog
francuskog benda. Uz neke
posebnosti i šarenije reference. Trio iz Sjeverne Irske kroz
cijeli album drži tempo visokog
intenziteta, isijavajući punkersku energiju umotanu u celofan lijepih, pamtljivih melodi-
ja. Gotovo dječački glas Alexa
Trimblea podsjetit će zajedno
s gitarskom glazbenom podlogom na sad već davne početke
jednog drugog sjevernoirskog
benda, izvanredne i danas
zaboravljene Ash. Trimble definitivno ima potencijala kao pjevač; u mekšim segmentima
pjesama "Do You Want It All"
i "This Is The Life" pokazuje
naznake karizmatičnosti jednog Chrisa Martina i emotivnosti Thoma Yorkea, dakako
iz vremena dok su Radiohead
svirali ovozemaljsku glazbu.
Glazbeno, savršenom produkcijom i inteligentnim aranžerskih rješenjima, kao što je guranje reskog, agresivnog zvuka
bas gitare u prvi plan, Two
Door Cinema Club su i slatki disco i opori post punk u
isto vrijeme. Ili križanac Bloc
Party i Coldplaya u frenetičnom
tempu. No eklekticizam nije
glavni razlog zašto bi ovaj mladi
trio mogao postati slijedeća britanska velika stvar, ova pretpostavka bazira se na sposobnosti benda da ostvari jednostavno, ali vraški teško postignuće. Naime u ukupno 33 minute dugih 10 pjesama baš svaka
ima neodoljiv i pamtljiv refren.
TI
Blitzen Trapper
Destroyer Of The Void
Sub Pop Records
Kad je do nas došao prošli album Furr, spomenuli smo
u kontekstu retro glazbenog svjetonazora šestorke iz
Portlanda ranog Eltona Johna,
ali i Bowiev glam rock iz ere
albuma The Man Who Sold
The World. Već nakon par
minuta višeslojne, šestminutne uvodne naslovne pjesme
bilo je jasno kako je element
Eltona Johna ispario, a David
Bowie s početka sedamdesetih se čuje iz gotovo svakog
tona; od načina pjevanja Erica
Earleya, preko ronsonovskih
gitara na pola puta između
glama i punka, do "kontre"
bas bubnja karakterističnog
za Bowiea s početka sedamdesetih. Opet, Blitzen Trapper
nije lako precizno utrpati u
bilo koji žanr, osim da cijela stvar, više nego prethodni albumi zvuči nepopravljivo
retro. I nepopravljivo eklektično, tako da je gotovo u svakoj pjesmi teško izbjeći usporedbe s velikanima iz nekih
drugih vremena. "Below The
Hurricane" i "The Man Who
Would Speak Truth" jedan uz
drugu čine mali hippy intermeco u stilu CSN-a, "Heaven
And Earth" s klavirom i gudaćim instrumentima vuče na
Beatlese, "The Tree" je pljunuti Dylan, s malo manje meke-
tavim glasom. "Laghing Over"
je ovdje najviše u dosluhu
sa sadašnjošću, americana
isprepletena s indie retorikom,
onako kako to rade recimo
Wilco ili My Morning Jacket.
Pjesme Blitzen Trappera zasigurno nisu plod nenadanog
napada kreativnosti, ovdje je
riječ o minuciozno razvijenim
melodijama, punim detalja,
pjesma u pjesmama, orkestralnih akrobacija i raskošne produkcije. Vrlo promišljeno djelo i slojevito, ali lako
prohodno i zavodljivo na prvo
slušanje. No činjenica (i prednost) da ne korespondira s
bilo kojim relevantnim glazbenim trendom, može biti i najhi-fimedia #82
79
ROCK
veća mana petog albuma ekipe
iz Portlanda. Naime, slušanjem
stalno u zraku visi zaključak kako
smo sve ovo davno čuli i to često
u boljim izdanjima. Jedini prigovor zapravo bi se sabio u riječi da Blitzen Trapper uz neosporni talent nisu sagledali prošlost s
više ironije. Ni 1970. godine ovo
djelo ne bi bio senzacija, 2010.
samo je dobar retro album.
TI
LCD Soundsystem
This Is Happening
DFA/EMI
U posljednjih pet godina James
Murphy alias LCD Soundsystem
stekao je poštovanje glazbenog
svijeta kao najprominentniji predstavnik njujorške scene i žanrovskog rukavca miješanja punka i
plesne glazbe. Sasvim zasluženo, njegov eklekticizam, solidna
vokalna ekspresija i sposobnost
da mrtvo ozbiljnu indie glazbu
pretvori u "killere" plesnih podija odlike su rijetkih autora. Nešto
statičniji nastup na ovogodišnjem INmusic festivalu u Zagrebu
potvrdio je da je Murphyevo prirodno okruženje ipak studio,
tu se snalazi kao riba u vodi
što dokazuje i trećim albumom.
80
hi-fimedia #82
Tom Petty And The
Heartbreakers
Mojo
Reprise
Petty
se
sa
svojim
Heartbreakersima posljednji
put oglasio prije osam godina no kao da nije prošlo ni
dana od zadnjeg albuma Last
Prepun finih trikova, pametne
izmjena prirodnih zvukova (nezaobilazna "kravlja" zvona) i masnih
tonova sintesajzera, osvojit će
na prvu, no "utvrđivanje gradiva"
ukazuje da je Murphy ovaj put
ostao malo kratak u nadahnuću
i da nije uspio uobičajenu metodu korištenja obrazaca iz prošlosti iskoristiti tek kao polaznu ideju
i odmaknuti se od izvornika. Još
od "Daft Punk Is Playing At My
House" znao je s riječima i dobro
koristio snagu refrena, tako je
ovdje i s "Drunk Girls" koja može
podsjetiti na novoromantizam
Duran Duran u "Girls On Film",
ali i na brit-pop Blura iz njihove
"Tracy Jack". Čisto elektronska "I
Can Change" instrumentalno kao
da je zagubljeni singl iz rane faze
Human Leauge. Sve redom izvrsne pjesme, ali kao da Murphy
ovaj put nije imao dovoljno imaginacije da radikalnije predefinira
stare glazbene obrasce. Čudna je
i odluka da devet pjesama u prosjeku traju preko sedam minuta
za što nema niti jednog smislenog razloga osim isprane ekstravagancije, pa album pun solidnih
melodija i zanimljivih ritmova djeluje malo rastegnuto.
TI
DJ u smislu autorskih izazova. S njim je čovjek siguran,
svaki novi album bit će manjeviše sličan onom prethodnom,
s 60 na plećima teško je očekivati čuda, no i Springsteen
ima jednako toliko pa iznenadi
sa svakim novim uratkom, ispipava rubna područja vlastitih
zanimanja, ispunjava dječačke snove kao što je bio slučaj
s oživljavanjem kajdanke Petea
Seegera. Petty se polako, ali
sigurno pretvara u glazbenika tipa Eric Clapton, svjetonazoru u kojem je bitnija forma
od sadržaja, tehnička savršenost od ideje. Mojo se da prepričati u par riječi; standardni
je to blues-rock, tehnički savršen i virtuozan, ali toliko izlizan da ga se ne bi posramila
ni prosječna družina rokera što
u nekom baru svaku noć deru
standarde. Pjesama za pamćenje nema, ali ima manirizma, od šabloniziranih bas linija, do gitarskih sola, kao precrtanih iz priručnika "Blues za
Diane Birch
Bible Belt
S-Curve/Dallas
"Uvijek sam osjećala nostalgiju.
Kao da sam bila uvjerena da živim
u 18. stoljeću". Takvim slikovitim riječima svoju je autsajder-
početnike". Na trenutak kao da
se Tom Petty trgne iz letargične
atmosfere i zadere nešto prljaviji blues kao u "I Should Have
Know It", ali tada na pamet
padnu jedni The Black Keys,
pa Hearbreakersi opet djeluju
poput kamilice u usporedbi s
hrabrijim, nadahnutijim i pamtljivijim bluesom dua iz Akrona,
da ne nabrajamo dalje novije
junake ovog uskog, ali neuništivog žanra.
Čak i glas rock legende zvuči
kao provučen kroz neki filter,
nema onog prepoznatljivog i
uvijek dobrodošlog pettyevskog "meketanja". Zamor
novog materijala pojačava i
odluka da se album ne zaustavi na ekonomičnih desetak pjesama, već rastegne na 15. Kao
da je Exile On Main St. A definitivno nije. Samo za zagrižene (ili
nezahtjevne) poklonike bluesa.
sku, umjetničkije rečeno, "retro"
poziciju na globalnoj pop sceni
nedavno opisala Diane Birch u
intervjuu nekim engleskim novinama. Dvadeset sedmogodišnja
kantautorica dolazi iz Michigana,
živi u New Yorku, a naputovala se svijetom seleći s roditeljima na potezu od Australije do
Južne Afrike. Možda baš vječita izoliranost i neuklopljenost
krije dio razloga zbog kojih autorski rukopis na njenom mjestimice vrlo nadahnutom nastupnom
albumu Bible Belt odaje kantautoricu čije je srce uvijek negdje
drugdje: u eri zlatnog singer-songwriter rocka i bijelog ženskog
gospel-soula s prijelaza iz 60-tih
u sedamdesete. Odrastanje joj je
bilo prožeto religijskim referencama za koje je zaslužno očev svećenički poziv, a sve ostalo učinila je sama, upijajući vibracije
s klasičnih albuma Carole King,
Laure Nyro (tema "Nothing But
A Miracle" čak i naslovom priziva pokojnu kultnu kantautoricu)
i ostalih onovremenih heroina.
Njen sound odlikuju slične "prirodne" kvalitete, s mnogo mekih
poteza orgulja, toplim puhačima, gospel vokalima i zaokruženim melodijama kakve smo
zaboravili da je uopće moguće napisati. Od uvodne balade "Fire Escape", nastale očito
kao rezultat okruženosti crkvenim himnama iz djetinjstva, preko
razigranih "Valentino" i "Don’t
Wait Up", do klavirskog finala
"Magic View", Birch se pokazuje kao jedna od svjetlijih zvijezda
na uvijek zanimljivom pop-kantautorskom nebu.
TI
DL
www.hifimedia.hr
Za cijeli æivot
FOCAL
BOWERS & WILKINS
CLASSE
PATHOS
COPLAND
N U F O R C Zagreb,
E P H I L PreradoviÊeva
I P S O P P O 17,
R O TTel.
E L 01A4813
N T H O025
N Y Gwww.sonusart.hr
ALLO ESCIENT
STO GODINA OD ROĐENJA VELIKOG JAZZISTA
Django
Reinhardt
Florin Niculescu
Django Tunes
Enja/Menart
Među uglednim gipsy swing glazbenicima
koji su surađivali s ovim sastavima je i
violinist Florin Niculescu koji je svirao uz
Hot Club Zagreb. Ovaj francuski glazbenik rumunjskog podrijetla svoj je novi album
također posvetio Djangu Reinhardtu. Poput
ostalih i on je tijekom dosadašnje karijere
iscrpio repertoar snimivši najpoznatije velikanove skladbe. Zato je za ovaj album Django
Tunes , uz čuvene "Tears” i "Nuit SaintGermain-Des-Pres”,
snimio neke manje
poznate, ali ne i
manje vrijedne skladbe, među ostalima
"Souvenirs”, "Dream
of You”, "Impromptu
”, "Sweet Chorus”,
"Brick Top” i "Vamp”.
Izvodi ih u tradiciji
violinista Stephanea
Grappellia, stalnog suradnika Djanga
Reinhardta i jednog od najznačajnih svirača tog glazbala u povijesti jazza, iako, ponajprije zahvaljujući članovima sastava, u interpretacijama koketira s mainstream jazzom. U
postizanju autentičnog zvuka, ali i u nadahnutim improvizacijama doprinos na snimanju dali su i gitaristi David Reinhardt (unuk
Djanga Reinhardta) i Samson Schmitt, klaviristi Thuryn Mitchell i Florent Gac, kontrabasist Darryl Hall i bubnjar Bruno Ziarelli.
ne prestaje
inspirirati
Odabrana diskografija
Django’s Blues
(EmArcy/Universal Music), 2001.
Djangology
(Bluebird/RCA Victor/Menart), 2002.
piše: Davor Hrvoj
D
jango Reinhardt je najveći europski jazz glazbenik i jedan od najznačajnijih svjetskih jazz gitarista
svih vremena. Utemeljitelj je gypsy swinga, stila koji je bio jedini originalni europski
odgovor na američki swing. Njegove izvedbe odišu swingom, poletom, razigranošću
i virtuoznošću. Ostavši, prigodom požara u kolima u kojima je putovao i stanovao,
s dva ukočena prsta lijeve ruke, Reinhardt
je razvio poseban stil sviranja oduševljavajući bravuroznim improvizacijama i istančanim osjećajem za ritam i melodiju. Njegov
je iskaz odraz doba u kojem je živio, a
koje je obilježio proboj swinga na svjetsku
scenu, ali i vlastitog romskog nasljeđa što
se osjeća kroz duboko emotivne i predane
izvedbe. Jean Cocteau je jednom napisao:
82
hi-fimedia #82
"Njegova gitara se smije i plače, progovara ljudskim glasom.” Iako je bio nepismen
i nije poznavao note, te je svirao po sluhu,
Django Reinhardt je iza sebe ostavio mnogobrojne skladbe koje su i danas na repertoaru svih jazzista, primjerice "Django’s
Tiger”, "Nuages”, "Minor Swing”, "Daphne”,
"Djangology”, "Swing Guitars”, "Swing 42”.
Tijekom 2010. u cijelom se jazz svijetu obilježava stota godišnjica rođenja belgijskog
jazz glazbenika. Povodom obljetnice njegova rođenja na mnogobrojnim koncertima
i festivalima diljem svijeta nastupaju sastavi kojima je njegova ostavština nit vodilja
u glazbenom stvaralaštvu. Mnogi od njih
nastavljaju tradiciju glasovitog Quintettea
du Hot Club de France kojeg je utemeljio
tridesetih godina prošloga stoljeća.
Nuits de Saint-Germain des-Pres
(EmArcy/Universal Music), 2002.
Jean Cocteau je jednom
napisao: "Njegova gitara
se smije i plače, progovara
ljudskim glasom.” Iako je bio
nepismen i nije poznavao note,
te je svirao po sluhu, Django
Reinhardt je iza sebe ostavio
mnogobrojne skladbe koje su i
danas na repertoaru
www.hifimedia.hr
Osim što mu posvećuju koncerte, njegovi sljedbenici snimaju albume s njegovim skladbama. Jedna od najproduktivnijih na tom polju je francuska izdavačka tvrtka Dreyfus Jazz. Osim što je objavila dvostruki kompilacijski CD »Generation
Django«, koji donosi snimke raznih glazbenika, ali i Djanga samog, prati glazbenike koji snimaju povodom ovog značajnog jazz jubileja, bez obzira posvećuju li
mu cjelokupne albume ili tek poneku skladbu. Značajniji ovogodišnji album su "Gipsy
Trio” Birelija Lagrenea, "Family” Dorada
Smitha i "Rockyja Gresset” Rockyja
Gresseta. Među njih valja ubrojiti za obljetnicu iznimno važan CD "Djangologists”
www.hifimedia.hr
tria Rosenberg i Birelija Lagrenea u izdanju tvrtke ENJA. I u hrvatskoj djeluju sastavi koji slijede gazbene smjernice što ih je
zacrtao Django Reinhardt. Najznačajniji
su Damir Kukuruzović Gipsy Jazz Quintet
i Hot Club Zagreb koji vodi gitarist Mate
Matišić. Oba sastava snimila su albume na kojima izvode Djangovu glazbu,
te povremeno surađuju s vodećim svjetskim predstavnicima gipsy swinga. Tako
su 11. srpnja na Siscia Open Jazz & Blues
Festivalu u Sisku uz Kukuruzovićev sastav
nastupili gitarist Yorgui Loeffler i violinist
Loulou Djine, a uz Hot Club Zagreb gitaristi Stochelo i Mozes Rosenberg, te violinist
Costel Nitescu.
Nuages
(EmArcy/Universal Music), 2002.
Peche a la Mouche
(EmArcy/Universal Music), 2003.
Retrospective 1934-53
(Saga/Universal Music), 2003.
Souvenirs
(London?universalk Music), 2003.
Swing 39
(EmArcy/Universal Music), 2007.
Swing 48
(EmArcy/Universal Music), 2007.
The Great Artistry of Django Reinhardt
(Clef Records/Universal Music), 2010.
hi-fimedia #82
83
JAZZ
Manu Katche
Third Round
ECM / Aquarius Records
Francuski bubnjar podrijetlom iz
Obale Bjelokosti je širem krugu
hrvatskih ljubitelja glazbe poznat
kao Gibonnijev suradnik. S njim
je snimio albume Mirakul i Unca
Fibre i nastupao na promotivnim turnejama. Široj pak svjetskoj glazbenoj javnosti poznat je
kao suradnik slavnih glazbenika
i sastava raznih žanrova, ponajprije onih koji djeluju na području popa, rocka, jazza i world
musica, među ostalima Petera
Gabriela, Stinga, Jeffa Becka,
Youssoua N’Doura, Al Di Meole,
Dire Straitsa, Eurythmicsa i Kylea
Eastwooda. No ostvario je i
samostalnu karijeru snimivši četiri albuma kao vođa skupine, od
toga tri za njemačku diskografsku tvrtku ECM. Za tog je izdavača snimio i šest albuma kao
član skupine Jana Garbareka.
Samostalnu karijeru zasniva upravo na zvuku i pristupu što ga je
usvojio svirajući s Garbarekom.
Uostalom, ovaj je čuveni norveški saksofonist kao gost svirao
na snimanju Katcheovog albuma
Neighbourhood.
Svoj novi album Third Round stvario je s međunarodnom skupinom,
uz ne tako poznate glazbenike, ali
dobre prijatelje od kojih su neki
njegovi stalni suradnici: britanskog klavijaturista Jasona Bebella,
norveškog saksofonista Torea
Brunborga i britanskog basista
Pina Pallladina, te u nekim izvedbama norveškog gitarista Jacoba
Younga i američku pjevačicu i trubačicu Kami Lyle koja je napisala
tekst za jedinu vokalnu skladbu na
albumu, "Stay With You". Glazbu
za svih jedanaest skladbi napisao
je Katche. One su mekane, nježne, nepretenciozne, bez eskapada, što je rijetkost na albumima
koje kao vođe sastava i autori sni-
84
hi-fimedia #82
maju bubnjari. Posve je nemoguće
(nepotrebno) svrstati ih u neki od
poznatih žanrova. Naime, izvedbe
se čas priklanjaju jazzu, čas world
musicu, posuđuju od klasike, ali i
popa, slijede osnovna načela ECM
zvuka, štoznači kontemplativnost,
karakteristični ugođaj, te spajanje američke i europske glazbene
tradicije, ali otvoreno i za utjecaje
drugih kultura...
DH
Lionel Loueke
Mwaliko
Blue Note/Dallas Records
"Mwaliko" na svahili jeziku znači
poziv ili pozivnica. Album istog
naziva za Lionela Louekea svakako predstavlja jedan od najtežih ispita u umjetničkoj karijeri.
Afrički gitarist koji je svoju karijeru gradio snažno, brzo, upečatljivo i logično doživio je unisone aklamacije nakon premijernog
albuma za Blue Note pod nazivom Karibu. Album je odražavao sve što je mladi gitarist godinama upijao kroz djetinjstvo prožeto slušanjem afričkih ritmova,
školovanjem na prestižnim jazz
akademijama i napokon kolaborirajući s vrhunskim jazz glazbenicima. Lionel Loueke imao
je u tom trenutku veliku sreću i
utjecajne mentore te je njegov
topli zvuk gitare, prirođeni ritmički senzibilitet i vrhunska gitaristička tehnika bila prepoznata i
preko snažne diskografske kuće
pronašla je svoj put prema konzumentima takve vrste glazbe.
No kako je život umjetnika ponešto dinamičniji od objave jednog
albuma za kojeg je Loueke primio gotovo sva moguća priznanja koja se dodjeljuju talentiranim
mladim glazbenicima, ostalo je
vidjeti kako će se glazbenik nositi
s izazovom slijedećeg diskografskog projekta. Mwaliko je odličan primjer albuma koji jednostavno mora uspjeti i ima zadatak ukloniti breme očekivanja
od umjetnika čiji je talent neosporan, no koji je pomalo sputan velikim očekivanjima. Lionel
Loueke se u takvoj situaciji okreće svojim prijateljima i surad-
nicima u koje ima veliko povjerenje i s njima stvara naglašeno ugodan, dopadljiv i kvalitetan album. Na projektu surađuju pjevačica Angelique Kidjo
s kojom Loueke, osim geografskih, dijeli i mnoge srodne umjetničke, ali i svjetonazorske ideje,
izvanredna basistica Esperanza
Spalding , Richard Bona te kolege sa studija na Thelonius Monk
Jazz Institutu Massimo Bilocalti i
Ferenc Nemeth. U takvom okruženju Lueke se odlučio progovoriti tiho i emotivno u duo i trio
formi želeći u prvi plan svoje
glazbene osobnosti staviti ono
što osjeća, a tek tada oduševiti s tehnikom koja to može i
popratiti. Na taj način forma koju
je s toliko uspjeha promovirao
na prošlom albumu nije redefinirana u najvažnijim segmentima, no projektu je dodano
još malo topline i neposrednosti. Mwaliko je dopadljiv projekt
kojim Lionel Loueke izlazi iz faze
mladog umjetnika od kojeg se
mnogo očekuje, u fazu glazbenika koji djeluje slobodno unutar okvira određenih dosadašnjim radom. Od umjetnika ovakvog kalibra očekujemo i mnogo
više kreacije u slijedećim projektima, no dopadljivost i ujednačenost albuma iz kojeg je teško
izdvojiti najbolju skladbu daju za
pravo onima koji Louekea svrstavaju u sam vrh mladih jazz umjetnika. Mwaliko je album koji treba
preporučiti zbog njegove jednostavnosti, kvalitete, zanimljivosti, te umjetničke snage, a okolnosti u kojima je nastao daju mu
još poneki bod bonusa.
GG
Lee Konitz New
Quartet
Live at the Village Vanguard
ENJA / Menart
Njujorški jazz klub Village
Vanguard je više od pola stoljeća jedan od najcjenjenijih i najznačajnijih koncertnih prostora.
Njegov se status u svijetu jazza
može uspoređivati s onim najvećih svjetskih koncertnih dvorana
na području klasične glazbe, ali i
najuglednijih snimateljskih studija. Naime, u Vanguardu su zabilježene snimke koje su postale sadržajem najvrednijih diskowww.hifimedia.hr
grafskih ostvarenja legendarnih
jazzista, između ostalih Johna
Coltranea, Sonnyja Rollinsa,
Dextera Gordona, Jima Halla i
Paula Motiana. U tom je klubu
antologijski jazz album Waltz for
Debby snimio jedan od najznačajnijih pijanista u povijesti te
glazbe, Bill Evans, u triju s kontrabasistom Scottom LaFarom,
te bubnjarom Paulom Motianom,
glazbenikom koji me možda
rekorder u broju albuma snimljenih u Vanguardu. Motian je prvi
put u tom klubu nastupio 1957.,
kao član sastava legendarnog alt
saksofonista Leea Konitza.
Konitz je ostao vjeran klubu, a
neke snimke s nastupa što ih je
u njemu održao tijekom ožujka i
travnja 2009. dokumentirao je na
kompakt disku. Na tim je nastu-
pima svirao uz međunarodnI trio
Minsarah što ga sačinjavaju pijanist Florian Weber, kontrabasist
Jeff Denson i bubnjar Ziv Ravitz.
Trio, što su ga spomenuti glazbenici utemeljili u Bostonu gdje
su studirali na Berklee Collegeu
of Music, već je prije svirao i
snimao s Konitzom, primjerice
album Deep Lee (ENJA/Menart,
2008.), tako da u ovim izvedbama iskazuju zajedništvo i razumijevanje velikanova osebujnog,
ponekad i kontroverznog pristupa. On je pak u njima pronašao
kompatibilne suradnike sklone
tradiciji cool jazza, ali i suvremenom jazz iskazu kojem nije
strano niti europsko glazbeno
naslijeđe. U ovim su koncertima
ostvarili nesputanu komunikaciju koja je rezultirala intuitivnim
i skladnim izvedbama zasnovanim na spontanim kolektivnim improvizacijama. Uz standarde, primjerice "Cherokee”, "I
Remember You” i "Polka Dots
and Moonbeams”, izvode i
jednu Weberovu, te tri Konitzove
skladbe među kojima poznatu
"Subconscious-Lee”.
DH
www.hifimedia.hr
Keith Jarrett /
Charlie Haden
Jasmine
ECM / Aquarius Records
Standardi - evergreeni - ljubavne pjesme - laganice balade! Ništa novo kad je riječ
o slavnom pijanistu Keithu
Jarrettu. No pristup kojim
je u duu s kontrabasistom
Charliem Hadenom odsvirao skladbe što su ih uvrstili na zajednički album donosi zaokret u njihovim karijerama. Potpuno je drukčiji i
od izvedbi što ih Jarret gotovo trideset godina ostvaruje sa svojim Standards Triom,
uz kontrabasista Garyja
Peacocka i bubnjara Jacka
DeJohnettea, ili Haden sa svojim Charlie Haden
Quartet Westom, iako im je najbliži. Na CD su uvrstili i neke skladbe što su ih snimali s tim bandovima. Primjerice, oba su sastava svirala "Budy
And Soul", standard koji je Jarretov trio snimio
za album The Core, a Hadenov Quartet West za
prvi album sastava, Charlie Haden Quartet West.
Haden je s istim sastavom snimio skladbu "I’m
Gonna Laugh You Right Out Of My Life" za CD
The Art Of The Song, a Jarrett je sa svojim triom
zabilježio live izvedbu skladbe "Don’t Ever Leave
Me" za šesterostruki CD box Keith Jarrett At The
Blue Note - The Complete Recordings.
Srednjostrujaški pristup na ovom albumu iznenađenje je budući da su obojica
poznatiji kao istaknuti glazbenici suvremenog, pa i free jazza,
Haden kao član kultnog, ranog
kvarteta Ornettea Colemana, a
Jarrett kvarteta Charlesa Lloyda
u kojem je započeo karijeru. Free
jazz je bio svjetonazor i prvog
Jarrettovog trija iz druge polovice šezdesetih godina prošloga stoljeća u kojem je, osim
bubnjara Paula Motiana, svirao
i Haden. Dolaskom tenor saksofonista Deweya Redmana ta je
formacija proširena u kvartet, ponekad i s gostima, stilske su se granice proširivale, a na repertoaru su i dalje bile skladbe članova sastava, a
ne standardi.
Ovo je njihova prva duo suradnja iako su obojica u toj formaciji svirali s drugim glazbenicima. Jarrett je među ostalima snimao s
Jackom DeJohnetteom, Gidonom Kremerom i
Kimom Kashkashianom, a Haden s Ornetteom
Colemanom, Egbertom Gismontijem, Kennyjem
Barronom i Patom Methenyjem. Do ovog snimanja došlo je slučajno, nakon što je Jarrett zamoljen da govori u dokumentarcu o Hadenu, a tom
su prigodom i spontano zasvirali. Potaknut tom
svirkom, Jarrett je pozvao Hadena u višednevni posjet koji su iskoristili i za snimanje.Bez pre-
tenzija da budu drukčiji, posebni, ekstravagantni, dubokoumni, sviraju za svoj mir uživajući u
neobaveznom razgovoru, poput bliskih osoba
koje znaju da dugogodišnja razdvojenost ne
može promijeniti njihovo duboko prijateljstvo.
Naime, ovo je njihova prva suradnja nakon tridesetak godina. Godine 1976. snimili su zadnji
zajednički album Eyes of the Heart Jarrettova
kvarteta, također objavljen za ECM. Izvedbe za
ovaj, upravo objavljeni album, snimili su 2007.
u Jarrettovom kućnom studiju, bez prethodnog uvježbavanja. Zanimljivo je da producent
Manfred Eicher, kreator takozvanog ECM zvuka
koji je postao sinonim za vjernu reprodukciju, nije intervenirao u originalnu snimku koja je preslika glazbe što su ju umjetnici čuli u akustički nesavršenoj, ali glazbeno
nadahnjujućoj prostoriji.
Neopterećeni razmišljanjima da
se od njih, kao istinskih glazbenih ikona, živućih legenda jazza,
očekuje novi laboratorijski izum,
prepustili su se emocijama i
glazbom trenutku. Pri tom nisu
razmišljali o formi i konstrukciji budućeg nosača zvuka što se
vidi i iz neujednačenih minutaža
pojedinih izvedbi koje traju od tri do jedanaest
minuta. Nikad se prije nisu toliko blizu vrtjeli oko
standardnog načina interpretacije jazz balada, a
uz spomenute, to su "For All We Know", "Where
Can I Go Without You", "No Moon At All", "One
Day I’ll Fly Away" i "Goodbye". Sviraju ih posve
opušteno, bez Jarrettovih pokušaja da se prepušta ekstazi, spokojno kao da su odlučili razapeti
jedra po maestralu i lješkariti na brodiću koji tek
polako klizi i lagano se ljuljuška, uživati u zalasku
sunca koje je rijetke oblačke pobojalo u narančasto. Upravo poput nenadmašne ljepote prirode njihova glazba donosi nenadmašan doseg
umjetnosti, a, kao što je veliki Sonny Rollins
rekao, glazba je ogledalo prirode.
DH
hi-fimedia #82
85
KLASIKA
John O’ Conor
di ih nabrojati jer oni su potencijale zvijezde sutrašnjice: Felicity
Lott, Marie McLaughlin, Nuccia
Focile, Jerry Hadley, Alessandro
Corbelli i Gilles Cachemaille.
Andreas Delfs, London Symphony Orcestra
Beethoven Piano Concertos No. 1, 3 & 4
Telarc
VL
Što očekivati od CD-a na
kome cijenjeni škotski pijanist John O’Conor, stručnjak za djela prijelaznog
razdoblja između klasične
i romantične ere u zapadnoj klasičnoj glazbi, izvodi
tri klavirska koncerta skladatelja (i virtuoznog pijanista, što je manje poznato)
Ludwiga van Beethovena,
već da opravda nadimak
"Pjesnik klavira”. I doista,
O’Conorova izvedba "Klavirskih Koncerta” br. 1 /
Prvom u C duru Op 15, br. 3 / Trećem- u C molu
Op. 37 i legendarnom Četvrtom / br. 4 u G molu Op
58, ostvarena u suradnji s Londonskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Andreasa Delfsa,
izuzetno je iskustvo. Tražiti nedostatke ovom solistu je ne samo izlišna, nego i nemoguća misija. U
svim aspektima muziciranja kod O’ Conora sve
funkcionira savršeno - od briljantnog virtuoziteta,
preko nevjerojatne usklađenosti s ansamblom što
se najbolje se očituje u zvuku koji je istovremeno i kompaktan i transparentan, tako da je moguće istovremeno percipirati i udio svakog glazbeni-
Everybody’s Mozart
Highlights from The Magic
Flute
Cosi fan tutte
Telarc
Osobno nisam veliki poklonik kompilacijskih CD-ova koji
donose tzv. "highlights” teme
ili arije iz pojednih djela, osobito kada su u pitanju djela
Mozarta. Stoga sam preslušavanju ovog dvostrukog CD-a, na
kome se nalaze upravo "higlights” segmenti iz Mozartovih
opera "Čarobna frula” i "Cosi
fan tutte”, pristupila s podozrivošću. Dirigent Charles Mackerras
svojim se umjetničkim profilom
našao u savršenom suglasju sa
Škotskim komornim orkestrom i
86
hi-fimedia #82
Debussy & Takemitsu
Yolanda Kondonassis, Jashua
Smith, Cynthia Phelps
Air
Telarc
ka i zvukovnu cjelinu koji svi oni zajednički stvaraju. Njegovo istinsko razumijevanja stilskih zakonitosti izvedenog glazbenog djela, pri čemu O’
Conor posebno fascinira u sforzandu koji nikad
ne izmakne kontroli kako bi iskliznuo u pretjeranost jer kompozitorima kao što je Beethoven doista nije potreban push up efekt. Jedno od onih
izdanja koje se mora imati u fonoteci.
zborom te Edimburškim festivalskim zborom kojima je ravnao na
ovim dvjema izvedbama. On u
svojim interpretacijama polazi od
maksimalnog poštovanja skladatelja i ne stvara efekte tamo
gdje ih nema, niti tražiti da se
glazbom kaže išta više od onoga
što jest sadržano u autorovom
(Mozartovom) notnom zapisu.
"Čarobna frula” svojom strukturom, koja se sastoji od glazbenih brojeva i govornog teksta,
predstavlja veoma težak zadatak
za vokalne izvođače. Tekst bez
glazbe mora se igrati s intenzitetom koji ne smije pasti ispod
intenziteta koji određuje glazba.
U interpretaciji najpoznatije i najzahtjevnije uloge, Kraljice noći
June Anderson je precizna,
besprijekorno izvodi teške visine u "Der Hölle Rache kocht in
meinem Herzen”, ali u ključnom
momentu iz njezine dikcije ne
mogu si dočarati njezin glumački
izraz lica koji bi me zastrašio. Ni
Robert Lloyd u ulozi svećenika
Sarastra ne nudi više od korektne interpretacije.
Ali zato tzv. srednje uloge bitno
popravljaju dojam. Papageno
Thomasa Allena, koji točno pre-
Dva
kompozitora,
francuz
Claude Debussy (1862-1918) i
japanac Toru Takemitsu (19301996); dva vremena, dva podneblja, dva kulturna nasljeđa i
jedinstven način komunikacije,
onaj univerzalni - glazbom. A
ona, osobito u odabiru komornih kompozicija obaju autora
koje pozivaju na kontemplaciju
i introspekciju uklapaju se svrše-
VL
nosi duhoviti, vrckavi karakter
i raspoloženja lika već u pojavnoj ariji "Der Vogelfänger bin ich
ja” na koji se savršeno nadovezuje Papagena Ulrike Steinsky
koja je urnebesno zabavna.
Svakako treba istaknuti sopranisticu Barbaru Hendricks u ulozi
Pamine, dok strast zaljubljenog
princa Tamina tumači tenor Jerry
Hadley i to dosta uvjerljivo.
U segmenima iz Mozartove
opere "Cosi fan tutte” izbjeguta je najveća opasnost koja je
sadržana u tome kako prenijeti u samo zvučni zapis operu,
a pogotovo ovu, koja je itekako ovisna o elementima scenske
komike. Tajna uspjeha ove snimke sastoji se u tome što su svi
solisti, kao i odličan zbor, imali
dovoljan broj proba. Naime, ova
snimka nastala je za vrijeme dok
se postava pripremala za izvedbu na Edinburghškom Festivalu
pa su iskustvo s pokusa scenske izvedbe prenijeli i na ovaj
tonski zapis. Među interpretima teško je bilo koga izdvojiti jer
svi solisti suvereno vladaju svim
detaljima i nijansama teksta te
nam kroz jasnu dikciju prenose i emocije i komiku. Ali vrije-
no na Telarcovom CD-u Air.
U izvedbama svake kompozicije
jedan trenutak pozornost plijeni
harfistica Yolanda Kondonassis,
da bi u idućoj ("Air” Takemitsua)
našu pozornost zaokupio flautist Joshua Smith, osobito lakoćom kojom izvodi svoja sola
("Syrinx” Debussyja), no zvuk
ovog tria ne bi bio potpun bez
doprinosa violinistice Cynthie
Phelps (Debussyjeva "Sonate”),
a sve pod dirigentskom palicom Bridget-Michaelea Reischla
i s podrškom orkestra Oberlin
21 s istoimenog sveučilišta
(Sveučilište Oberlin svjetski je
poznato i cijenjeno po svom programu obrazovanja za klasičnu
glazbu) u "Danses sacrée et profane” Debussyja odnosno njegove gudačke sekcije na "Toward
the Sea II” Takemitsua. CD je to
koji će poznavatelji znati cijeniti
zbog vrhunskih solista, a početnici zbog prijemčivosti/pitkosti
sadržaja.
VL
www.hifimedia.hr
FILM
FEDERICO
FELLINI
Povijest 3D filma
FEDERICO FELLINI
Prvi redateljski
SUPERSTAR
piše: Dario Bojanjac
F
R
edatelj, karikaturist, lažljivac,
klaun,
pjesnik,
zabavljač, ljubitelj žena s
velikim grudima, dosadnjaković,
zvijezda... Sve to, a i mnogo,
mnogo više je u svom životu bio
Federico Fellini. Uz Vittoria De
Sicu jedini je redatelj čiji su filmovi osvajali 4 Oscara za filmove s
neengleskog govornog područja. Dobitnik je Zlatne palme za
film Slatki život, Oscara i Zlatnog
lava za životno djelo, osam nominacija za Oscara u kategoriji scenarista i četiri u kategoriji redatelja. Uz već spomenutog
Vittoria De Sicu te Michelangela
Antonionia, Roberta Rossellinija i
Luchina Viscontija spada u najuži krug najvećih talijanskih redatelja svih vremena. U velikom izboru 50 najvećih redatelja časopisa Entertainment Weekly zauzeo je deseto mjesto ispred velikana kao što su Stanley Kubrick,
Fritz Lang, Francois Truffaut, Billy
Wilder dok je u knjizi "1001 film
kojeg morate pogledati prije nego
umrete" S.J.Schneidera zastupljen sa 7 filmova.
Federico Fellini rođen je 20.siječnja 1920. godine u Riminiju, gradu
na obali Jadranskog mora, kao
najstarije od troje djece prodavača Savignana i kućanice Ide. Od
malena je bio vrlo boležljivo dijete
te je puno vremena provodio sam
u kući povlačeći se u svoj svijet
mašte. Crtao je i izrađivao lutkice
kojima je držao male predstave
svojim ukućanima. U većini inter-
ellinijev utjecaj na
filmsku umjetnost
je nemjerljiv. Veliki
redatelji kao što su
Terry Gilliam, David
Lynch, Tim Burton, pa
i Emir Kusturica koji
u svojim filmovima
miješaju san i javu,
prošlost i sadašnjost,
ističu Federica
Fellinija kao svog
velikog uzora
88
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
vjua koje je za života dao, tvrdio je
da je na njega i njegov umjetnički život najveći utjecaj imao prvi
posjet cirkusu u dobi od 7 godina. Iz tog događaja datira i priča
da je pobjegao s cirkusom koju
je redovito prepričavao u intervjuima. Čitajući knjige o Federicu
Felliniju, intervjue koji se mogu
pronaći na internetu, te gledajući dodatke na pojedinim DVD
izdanjima njegovih filmova, može
se doći do zaključka da je Fellini
osim velikog redatelja bio i veliki
lažac. Oko cijelog svog djetinjstva
ispleo je mitološku priču koju je
želio proglasiti stvarnom. Tako u
spomenutom slučaju bijega s cirkusom taj bijeg u jednoj priči traje
par dana, u drugoj mjesec, dok u
knjizi "Ja Fellini" autorice Charlote
Chandler priznaje da je to laž za
koju je cijelo djetinjstvo želio da
bude istina.
Nakon završene škole otvara
trgovinu u kojoj prodaje karikaturalne portrete ljudi, radi dizajn za razne potrebe, plakate za
kina, crta za novine i slične stvari.
1938. godine, nakon godinu dana
rada, na nagovor majke seli se
u Rim s namjerom da upiše studij prava na sveučilištu. U Rim se
zaljubio na prvi pogled i u sljedećih 50 godina rijetko je iz njega
odlazio. Znao je satima tumarati ulicama kako bi osjetio atmosferu grada i upoznao ljude. Svoju
ljubav prema Rimu ovjekovječio
je 1972. godine u filmu "Fellini’s
Roma" (kod nas prevedenog kao"
Amarcord je Felliniju
donio zadnju nagradu
Oscar za najbolji film
s neengleskog govornog područja i još
dvije nominacije, za
režiju i za scenarij
Rim") u kojem priča priču o mladiću odraslom na selu koji dolazi živjeti u Rim neposredno prije
Drugog svjetskog rata.
U Rimu upisuje studij prava kako
bi ispunio obećanje majci, ali i
kako bi izbjegao vojnu obavezu,
no ubrzo napušta studij. Većinu
vremena provodi crtajući stripove za novine i pišući gegove i
kratke priče za radio i za kazališnu trupu glumca Alda Fabrizzija.
Upravo mu je poznanstvo s
Aldom Fabrizzijem omogućilo
ulaz u svijet filma. Nakon završetka rata, Roberto Rosselini, redatelj koji je do tada režirao nekoliko
dugometražnih filmova, vraća se
u Rim i želi režirati film "Rim, otvoreni grad" s Aldom Fabrizzijem u
glavnoj ulozi. No nije imao veliki
budžet za snimanje i znao je da
si neće moći priuštiti Fabrizzija za
glavnu ulogu te je otišao Felliniju,
kao Fabrizzijevom prijatelju, kako
bi mu ovaj pomogao u nagovaranju Fabrizzija da prihvati ulogu
za nešto manje novca. Fabrizzi
je prihvatio ulogu, a u dogo-
voru s redateljem Rosselinijem
Fellini je postao jedan od scenarista filma. Film je postigao veliki uspjeh u Italiji, a u i Americi
je prošao zapaženo. U sljedećim suradnjama s Rosselinijem
(Paisa, Cvijeće Svetog Franje i
Europa 51) osim scenarista Fellini
je bio i asistent redatelja te je i
u trenucima Rosselinijeve bolesti
samostalno režirao neke scene.
Zajedno s Albertom Lattutuadom
1950. godine režira "Svjetla varijetea", svoj prvi film na kojem je potpisan kao redatelj, ali još uvijek u
paru s nekim. Svoj prvi samostalni film, "Bijeli šeik" režira 1952.
godine. Scenarij je napisao uz
pomoć Michelangela Antonionia,
tada redatelja dokumentaraca
i scenarista, na temelju jednog
Antonionijevog kratkog filma. U
oba filma jednu od uloga glumi
Giulietta Masina, mlada glumica s kojom se Fellini oženio još
1943. godine. Ona će ga pratiti
kroz cijeli život odličnim ulogama
u većini njegovih filmova, da bi joj
Federico, kao veliko hvala za sve
hi-fimedia #82
89
FEDERICO FELLINI
što mu je pružila u životu, posvetio počasnog Oscara na dodjeli
1993. godine.
Međunarodni uspjeh
Veliki međunarodni uspjeh i priznanje Fellini doživljava filmom
"Ulica" iz 1954. godine. Anthony
Quinn glumi snagatora Zampana,
a Giuelietta Masina njegovu zaostalu pomoćnicu Gelsominu. Oni
putuju po gradovima i selima i
izvode kratku predstavu u kojoj
se snagator Zampano oslobađa
iz lanaca. Zampano je poprilično grub čovjek koji ne želi pokazati osjećaje prema Gelsomini
nego se prema njoj odnosi kao
prema robu. Maltretira ju i uništava joj život dok ona usprkos
svemu pokazuje veliku privrženost prema njemu. Kritika je film
opisala kao patrijarhalni odnos
između grubog Zampana i krhke
Gelsomine na tragu "Ljepotice i
zvijeri" te kao film koji propovijeda kršćanske vrijednosti kao što
su ljubav, privrženost, kajanje i
iskupljenje. Iako su producenti
bili protiv Giuliette Masine u glavnoj ulozi, Fellini je na tome ustrajao i tako stvorio jedan od najsimpatičnijih (i njemu najdraži) lik
u svome životu. Gelsomina je u
filmu osoba bez izražene seksualnosti i godina, potpuno anđeoski lik koji ima slične geste i
ponašanje kao i Chaplinov skitnica. Američka filmska akademija
nagradila je film prvom ikad dodijeljenom nagradom Oscar za film
s neengleskog govornog područja, a Fellinija s nominacijom u
kategoriji scenarija. Film je postigao golemi uspjeh i producenti su
dugo nagovarali Fellinija na snimanje nastavka što je on uporno
odbijao. Zbog njegove tvrdoglavosti i odbijanja snimanja nastavka, Fellini je teško pronašao sredstva za snimanje svojih sljedećih filmova. To su bili "Varalice" i
nakon njih "Cabirijine noći". Dok
su "Varalice" prošle nezapaženo,
s "Cabirijinim noćima" Fellini je
ponovno osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja 1957. godine, a iste
godine je bio nominiran i u kategoriji za najbolji scenarij.
Najpoznatija scena
Fellinijevih filmova: scena
u kojoj se Sylvia kupa
u fontani di Trevi i zove
Marcella da joj se pridruži
Slatki život
Nakon dekade filmova u kojima
je bio objektivni promatrač koji
iznosi priču, Fellini postaje redatelj kojeg sve više zanimaju snovi,
unutarnji problemi i želja za pričanjem vlastitih doživljaja i osjećaja.
Na tom tragu nastaje film "Slatki
život" 1960. godine. Kroz sedam
dana i noći film prati mladog
novinara Marcella, kojeg glumi
Marcello Mastroianni, u svakodnevnim problemima. Djevojka mu
Američka filmska
akademija nagradila je film
prvom ikad dodijeljenom
nagradom Oscar za film
s neengleskog govornog
područja, a Fellinija s
nominacijom u kategoriji
scenarija
90
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
se pokušala ubiti zbog njegove
nevjere, on ima problema s drugim ženama, prijatelj mu je izvršio samoubojstvo, privukla ga je
glumica Sylvia koja je došla snimati film u Rim pa ju on prati
u njenim vrludanjima kroz Rim...
Upravo je ta priča oko Marcella
i Sylvie rezultirala najpoznatijom
scenom Fellinijevih filmova, scenom u kojoj se Sylvia kupa u
fontani di Trevi i zove Marcella
da joj se pridruži. U spomen na
Marcella Matroiannia i tu poznatu
scenu, fontana je ugašena i uvijena u crno na jedan dan prilikom
njegove smrti 1996. godine.
Nakon Slatkog života Fellini je snimio jedan segment u omnibusu
"Boccacio’70". Ostale segmente režirali su De Sica, Visconti i
Moniceli. Nakon Boccacia Fellini
je izračunao da je snimio 6 dugometražnih filmova, dva omnibusa i jedan film kojem je bio koredatelj. Omnibuse i" Svijetla varijetea" je računao kao pola, a prvih
6 filmova kao jedan cijeli pa je to
iznosilo sedam i pol. Prigodno je
svoj sljedeći film nazvao "Osam
i pol".
Osam i pol
"Osam i pol" je uz kasniji
"Amarcord" definitivno najpoznatiji i najosobeniji Fellinijev film. U
njemu Marcello Mastroianni glumi
redatelja Guida, Fellinijev alter
ego, koji je ostao bez inspiracije i bez pokretačke snage, a pritiwww.hifimedia.hr
šću ga producenti jer treba započeti snimanje filma u kojeg su
uložili dosta novca. "Osam i pol"
nije samo film o stvaranju filma,
nego je to film u kojem se tematiziraju sve poteškoće koje stoje
na putu umjetniku koji želi stvarati. Umjetnik, u ovom slučaju redatelj Guido, ima poteškoće u odnosu sa suprugom i ljubavnicom, u
odnosu s glumcima i producentima, ima neraščišćenih računa sa
svojom prošlošću i stalno bježi u
neka sanjarenja o boljoj sadašnjosti i o tome kako bi to sve trebalo izgledati. U filmu se cijelo vrijeme miješaju sadašnjost i prošlost, snovi i java, mašta i podsvijest pa bi se "Osam i pol" moglo
nazvati metafilmom koji govori o
samom Felliniju i njegovim problemima pri radu.
"Osam i pol" je također poznat i
po tehničkoj savršenosti. Kamera
u filmu je vrlo fluidna i daje ton
snolikosti filma. Jedan od razloga savršenosti snimanja je Gianni
Di Venanzo, snimatelj koji je prije
toga radio s Michelangelom
Antonionijem na njegovim filmovima "Noć" i "Pomrčina" poznatim
po vrhunskoj crno bijeloj fotografiji. Film je doživio oprečne kritike. Veći dio kritike ga je proglasio
najboljim filmom svih vremena,
dok ga je drugi dio kritike proglasio najprecijenjenijim filmom svih
vremena. Danas, nakon skoro 40
godina mišljenja su i dalje podijeljena. Dok jedni misle da je Fellini
svoju kreativnu blokadu iskoristio
kao pokretačku snagu za snimanje filma o tome kako film nastaje i kako se jedan umjetnik nosi
sa stvaralačkom snagom i njenim
nedostatkom, dotle drugi misle
da su to samo prazne tlapnje
čovjeka bez ideje. Slične rasprave moguće je i danas čitati (i u
njima sudjelovati) na popularnoj
web stranici imdb.com.
Film je osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog
područja i Oscara za kostimografiju u crno bijelom filmu (tada
se dodjeljivala jedna nagrada za
crno bijeli film, a druga za film u
boji). Osim dvije nagrade Oscar,
film je osvojio Grand Prix na festivalu u Moskvi i hrpu nagrada na
pregršt većih i manjih festivala. Film je inspirirao broadwayski
mjuzikl "Devet" koji je osvojio dvije
Tony nagrade, jednu 1982. za najbolji mjuzikl i jednu 2003. za najbolji ponovno izvođeni mjuzikl.
Također, Rob Marshall je režirao
istoimenu ekranizaciju mjuzikla u
kojoj Daniel Day Levis igra Guida.
Snovi u boji
Potaknut epizodom u omnibusu "Boccacio’70" koju je snimao u boji, Fellini je odlučio svoje
sljedeće filmove snimati u boji.
Kao nekakvu protutežu Guidu iz
"Osam i pol", Fellini je napisao
scenarij za film "Giulietta" i duhovi u kojem tematizira krizu identiteta, sada ne umjetnika nego sre-
dovječne kućanice. Glavnu ulogu
igrala je njegova supruga Giulietta
Masina.
Sljedeći njegov film je ekranizacija romana Gaja Petronija
Arbitera "Satyricon". Fellini u
filmu prikazujući prošlost progovara o dekadenciji i društvenoj obijesti. Kritičari ovaj film najčešće povezuju s filmom "Slatki
život" jer progovara o istim temama samo kroz sliku sadašnjeg,
a ne starog Rima. Paralelno s
Fellinijem i malo poznati talijanski redatelj Gian Luigi Polidoro
je počeo snimati svoju ekranizaciju istoimene knjige. Problemi
su nastali jer je potonji prije prijavio naslov svog filma i Fellini
nije smio koristiti isto ime. Zato je
film nazvao "Fellinijev Satyiricon",
a kompanija United Artist je platila milijun dolara za distribuciju
Polidorovog "Satyiricona" te ga
godinu dana držala bunkeriranog
kako bi Fellinijev film prvi došao
u kinodistribuciju. Film nije postigao veći međunarodni uspjeh, ali
je ostao zapamćen po prekrasnoj fotografiji u boji i po tehničkoj
savršenosti.
Sve do filma "Amarcord" 1973.
godine Fellini nije postigao veći
međunarodni uspjeh. Zato je s
"Amarcordom" to sve naplatio.
Kada se govori o Felliniju u filmskim krugovima uvijek će se prvo
spomenuti film "Osam i pol", dok
je kod publike uvijek bolje prolazio "Amarcord". "Amarcord" na
hi-fimedia #82
91
FEDERICO FELLINI
Fellini u "Satyriconu"
prikazujući prošlost
progovara o
dekadenciji i
društvenoj obijesti
dijalektu koji se govori u okolici Riminija znači "sjećam se". U
filmu su opisani klasični problemi jednog malog sela na obali
mora. Dječačko odrastanje,
dolazak velikog broda po imenu
Rex (što tako nešto znači u životu
malog sela može se čuti u pjesmi
Arsena Dedića "Parobrod Rex"),
prva seksualna iskustva, problemi u braku, preljubi, svađe, smjena godišnjih doba, dolazak fašizma... Film je Felliniju donio zadnju
nagradu Oscar za najbolji film s
neengleskog govornog područja i još dvije nominacije, za režiju i za scenarij. U većini relevantnih anketa "Amarcord" se nalazi
na listi 100 najboljih filmova svih
vremena, a hrvatski filmski kritičari su ga krajem devedesetih
godina u velikoj anketi časopisa
Hollywood jednoglasno proglasili najboljim filmom svih vremena.
Zanimljiva je činjenica da je
"Amarcord" prvi film izdan u letterbox formatu na nekom sustavu
predviđenom za kućnu upotrebu.
Danas s pojavom DVD-a i BluRaya to je normalna pojava.
Nakon "Amarcorda" Fellini više
nije snimao toliko zapažene filmove. Amarcord je zapravo njegov
"Fanny i Alexander". Tu možda
iskače "Casanova" s Donaldom
Sutherlandom u glavnoj ulozi, ali
samo po budžetu ne i po zapaženosti. U red značajnijih ostvarenja kasnije faze Fellinijevog života ulazi "Proba orkestra" 1978.
u kojoj se tematizira nastajanje
totalitarnog režima, "Grad žena" i
"Ginger i Fred".
1993. godine, nekoliko mjeseci prije smrti, iz ruku Sophije
92
hi-fimedia #82
Loren i uz podršku Marcella
Mastroiannija na pozornici i
supruge Giuliette Masine u publici preuzeo je nagradu Oscar za
životno djelo. Umro je 31. listopada 1993. godine, dan nakon 50
godišnjice braka.
Posebnosti Federica Fellinija
Federico Fellini je uveo nekoliko novina u snimanje filmova.
Kao i Akira Kurosawa, Fellini je
također crtao dobar dio likova, scena i kadrova. Nije imao
Kurosawinu preciznost i usredotočenost, nego je tome prilazio na jedan malo opušteniji način. Ipak je on bio Talijan,
a ne Japanac. Od malena se
bavio karikaturom i taj svoj talent
je stalno koristio. Prvo je započeo s crtanjem vanjskog izgleda
likova, a taj vanjski izgled temeljio je na osobinama. Poznato je
IZABRANA
FILMOGRAFIJA
1. Osam i pol (Otto e mezzo)
- 1963.
2. Amarcord - 1973.
3. Ulica (La Strada) - 1954.
4. Satyricon - 1969.
5. Slatki život (La Dolce Vita)
- 1960.
6. Cabirijine noći (Le notti di
Cabiria) - 1957.
7. Rim (Roma) - 1972.
8. Casanova (Il Casanova di
Federico Fellini) - 1976.
9. Grad žena (La città delle
donne) - 1980.
10. Bitange (I Vitelloni) - 1953.
kako su u talijanskim filmovima
naknadno nadosnimavali glasove u studiju. Fellini je tako znao
glumcima na setu dopustiti da
govore nepovezane rečenice jer
je naknadno znao mijenjati tekst
kojeg bi onda u studiju prilagodili micanju usana. Redovito je
znao glumcima davati tuđe glasove jer mu je od jedne osobe
bolje pasao izgled, a od druge
glas za određenu ulogu. Cijeli
svoj život crtao svoje snove koji
su prije dvije godine objavljeni
u knjizi pod naslovom "Federico
Fellini Knjiga snova". Za života je
imao nekoliko nedovršenih projekata od kojih je jedan završio
strip ekranizacijom u suradnji s
poznatim talijanskim strip crtačem Milom Manarom. Kod nas
je knjiga objavljena pod nazivom
"Put u Tulum" u izdanju Belog
Puta. Istoimeni film u režiji mladog talijanskog redatelja Marca
Bartoccionia bi uskoro trebao
ugledati svjetlost dana.
Fellinijev utjecaj na filmsku umjetnost je nemjerljiv. Veliki redatelji kao što su Terry Gilliam, David
Lynch, Tim Burton, pa i Emir
Kusturica koji u svojim filmovima miješaju san i javu, prošlost i sadašnjost, ističu Federica
Fellinija kao svog velikog uzora.
Federico Fellini ostat će upamćen kao prvi redateljski superstar
koji je tako uistinu i živio. Ingmar
Bergman i Akira Kurosawa su
uvijek oko sebe imali jedan veo
tajne i nepristupačnosti, dok je
Federico Fellini bio njihova čista
suprotnost. Otvoreni Talijan rekli
bismo.
www.hifimedia.hr
POVIJEST 3D FILMA
Kako je 3D od zaboravljene
tehnike postao budućnost
HOLLYWOODA
3D filmska tehnika stara je gotovo koliko i sam film. Imala je uspona i padova,
razdoblja velike popularnosti i totalnog zatišja. S "Avatarom" postavljeni su
neki novi standardi, dovoljno visoki da se 3D proglasi konačnom filmskom
budućnošću. No, kao i prije, pohlepa filmskih studija i želja da se za mali novac
podvali loš film u lošoj 3D tehnici već počinje tu budućnost dovoditi u pitanje
piše: Dario Bojanjac
U
zadnje dvije godine svjedoci smo sve većoj navali 3D filmova. Razloge tomu
zasigurno treba tražiti u opadajućem
trendu posjete kino blagajnama. U
trenucima kada je box office drastično počeo opadati, holivudski moćnici tražili su nešto novo, nešto što će
ponovno vratiti ljude u kino dvorane.
Ponovni trend 3D filma na kratko je
pokrenuo Robert Rodriguez prije 7
godina filmom "Spy Kids 3D" i nakon
njega filmom "Avanture Sharkboya" i"
Lavagirl 3D". Filmovi nisu postigli neki
veliki uspjeh ni u kinima ni kod kritike. Potonji će možda ostati poznat
jedino kao prva filmska uloga Taylora
Lautnera, poznatijeg kao Jacoba u
filmskoj uspješnici "Sumrak", za čijim
mišićima luduju tinejdžerice (a i one
malo starije djevojke) diljem svijeta.
Neuspjeh tih filmova možda treba
tražiti i u starom načinu prikazivanja 3D efekta, tzv. anaglifskom prikazu. Tih dana mogli smo po novinama čitati kako je neke ljude boljela glava nakon gledanja filma u kinu.
Uslijedilo je nekoliko godina zatišja da
bi sve ponovno krenulo s Pixarovim
crtićima, a nakon njih i hvalospjevima
ovjenčanog filmskog epa "Avatar".
Danas se nalazimo u situaciji u kojoj
se svaki drugi veći hit najavljuje i u 3D
verziji. 3D je postao sinonim za dobru
94
hi-fimedia #82
zaradu na kinoblagajnama. U prvoj
polovici 2010. godine, od prvih 5 filmova na američkim kino blagajnama
po zaradi jedino Iron Man nije bio 3D.
Ostali su "Alica u zemlji čudesa",
"Shrek 4", "Kako istrenirati zmaja",
i "Priča o igračkama 3" koja se tek
pojavila, a već je ušla u top 5. U najavi
do kraja godine zasigurno najveći hit
bit će zadnji nastavak Harry Pottera u
čijem traileru, a i na plakatima, je velikim slovima istaknut natpis 3D. Vrlo
vjerojatno će 3D manija preuzeti primat u velikim holivudskim hitovima
nadolazećih kino sezona.
Avatar je
osigurao
novi život
3D tehnike
Kako je sve počelo
Iako se cijela priča o 3D-u zahuktala zadnje dvije, tri godine, 3D filmovi
su poprilično stara stvar. Stara gotovo koliko i sam film. Braća Lumiere su
prvi film, "Izlazak radnika iz tvornice",
prikazala 22. ožujka 1895. godine na
konferenciji o unapređenju fotografske industrije u Francuskoj. Već 1897.
Godine C. Grivolas je tada poznatu
tehniku anaglifskog prikaza 3D slike
prilagodio snimanju filma. U jednu
kameru spojio je dva zasebna sustava leća, razmaknuta za otprilike razmak ljudskih očiju, preko kojih su se
istovremeno eksponirale dvije različite role filma. 3D efekt bilo je moguće doživjeti jedino kroz anaglifske 3D
Pioniri 3D tehnike i filma općenito - Braća Lumiere
www.hifimedia.hr
naočale od kojih je jedna strana bila
plava a druga crvena. Iako je ta prva
prezentacija 3D filma došla ubrzo
nakon prezentacije običnog filma,
ona nije zaživjela. Možemo samo
pretpostavljati zašto se to dogodilo,
no vrlo vjerojatno razlog je kao i uvijek u takvim slučajevima bio novac.
Kamere i projektori su u počecima
filma bili vrlo skupi i rezervirani samo
za najbogatije. Dvostruke kamere i
dvostruki projektori bili su više nego
dvostruko skuplji jer je cijeli sustav
trebalo dobro kalibrirati i sinkronizirati što je bilo tehnički složeno za izvesti.
Do sljedećeg pojavljivanja 3D-a prošlo je gotovo 20 godina. Tada već
poznati Edwin Stanton Porter (redatelj "Velike pljačke vlaka") u suradwww.hifimedia.hr
nji s grupom znanstvenika i tehničara toga doba, snimao je dokumentarne scene u New Yorku i New Jerseyu,
te ih prezentirao na privatnim i poluotvorenim projekcijama 1915. godine. Prvi komercijalni 3D film namijenjen prikazivanju u kinima zvao se
"Snaga ljubavi". Izumitelji Harry K.
Fairall i Robert F. Elder za potrebe snimanja filma usavršili su tehniku snimanja s dvije kamere i tehniku prikazivanja s dva projektora. Film je doživio svjetsku premijeru u rujnu 1922.
godine u Los Angelesu. Iako su kritike bile vrlo povoljne, ljudi oduševljeni, a zarada dobra, 3D film nije doživio neku veću ekspanziju. Inače, do
sada nije pronađena niti jedna sačuvana kopija filma "Snaga ljubavi" i on
se danas smatra izgubljenim. U sljedećih desetak godina povremeno su
se pojavljivali kratki dokumentarni 3D
filmovi i slična kratka ostvarenja za
prikazivanje u kinima, ali nitko nije
uvidio potencijal u snimanju dugometražnih igranih 3D filmova. Jedini
zabilježeni pokušaj snimanja 3D filma
u Europi nastao je za vrijeme snimanja "Napoleona", epskog spektakla
Abela Gancea. Pojedine scene snimane su s dvije kamere i namjera
redatelja bila je da u kinima budu prikazane anaglifskom tehnikom. No,
u pomanjkanju sredstava a i nesigurnosti u to kako će ljudi prihvatiti
3D film te scene su u završnoj verziji
filma prikazane u normalnom 2D prikazu. Film "Napoleon", osim po tome
što je trebao biti prvi europski 3D film,
poznat je i po tome što su neke scene
snimane s tri serijski spojene kamere
pa je omjer slike u tim scenama otprilike 4:1. Za usporedbu, većina današnjih holivudskih blockbustera snima
se u omjeru 2.35:1, a tada su se svi
snimali u omjeru 1.33:1.
Krajem dvadesetih godina prošlog
stoljeća 3D je opet doživio razdoblje
zatišja. Ubrzo je došao Drugi svjetski rat i sve inovacije na filmu su stale.
Prvi pravi boom 3D filma
Filmske kompanije su očekivale da
će završetak Drugog svjetskog rata,
normalizacija stanja i društvu i lagani
izlazak iz ratne krize vratiti ljude u kino
dvorane. Pokazalo se da je ta procjehi-fimedia #82
95
POVIJEST 3D FILMA
na bila kriva. U međuvremenu je izumljena televizija i krajem četrdesetih
godina posjet kino blagajnama bio je
najmanji u povijesti. Ljudi su naprosto ostajali doma s obiteljima i gledali televiziju. Kino više nije bilo u modi.
Kako bi ponudili ljudima nešto što ne
mogu dobiti u svojim sobama, na za
današnje pojmove vrlo primitivnim
televizorima, filmska industrija morala je izmisliti nešto novo. Paralelno
su se pojavila dva nova sustava. Prvi
se zvao Cinerama. Dotadašnji filmovi
snimani su u omjeru stranica 1.33:1 i
televizija je upravo preuzela taj omjer
stranica od kino filmova. Tehnologija
Cinerama dozvoljavala je snimanje
filma u puno širem formatu. Nešto
kao već spomenuti "Napoleon". Za
snimanje i reprodukciju koristile su
se 3 kamere i 3 projektora. Za američku publiku to je bilo nešto novo,
nešto što nisu mogli doživjeti u svojim domovima i ponovno su pohrlili u kina. Tehnologija Cinerama nije
se dugo održala jer je bilo poprilično
skupa i za snimanje i za reprodukciju.
Paralelno s razvojem Cinerame i tehnologije širokog formata slike, razvila se i jeftinija tehnologija snimanja 3D
filma. Braća Milton i Julian Gunzeburg
osmislili su potrebne adaptere, kamere i leće za snimanje 3D filma i ponudili ih filmskim studijima. Svi veliki filmski studiji odbili su uložiti novac u novu
tehnologiju od straha da će se dogodit fijasko kao s Cineramom koja je
bila savršena, ali skupa. U tom strahu velikih studija svoju priliku vidio je
filmaš Arch Oboler koji je uspio nagovoriti producenta Sidney Pinka da
uloži novac u tehnologiju. Tako je snimljen film "Vragovi iz Bwane", prvi
3D film u boji. Film je nastao po istinitoj priči o lavovima koji su ubili 140
radnika za vrijeme izgradnje pruge
preko rijeke Tsavo u Keniji (ista priča
ekranizirana je 1996. godine u filmu
"Duh i tama" Stephena Hopkinsa).
Film se u kinima otvorio 26. studenog
1952. i usprkos vrlo slabim kritikama doživio veliki komercijalni uspjeh.
Prvotno se prikazivao pod etiketom
produkcijske kuće Arch-Oboler, ali je
studio United Artist platio pola milijuna dolara u ožujku 1953. godine kako
bi se film počeo prikazivati pod njihovom etiketom.
Veliki studiji shvatili su da se u 3D
tehnologiju isplati ulagati jer je publika hrlila u kino gledati "Vragove iz
Bwane" usprkos slabim kritikama,
samo zbog scena u 3D tehnologiji. Prva je reagirala Columbia i snimila noir triler "Čovjek u crnom" 1953.
godine. Posebno atraktivna scena
bila je završna jurnjava po vlaku smrti
96
hi-fimedia #82
Publika prati
prvi 3D film u
boji "Vragovi
iz Bwane"
koja je u 3D tehnici publici bila spektakularna i nezaboravna. Ljudi su po
nekoliko puta išli gledati film kako bi
ponovno doživjeli tu završnu scenu.
No, najveći uspjeh doživio je studio Warner Brothers filmom "Kuća
voštanih figura" 1953. godine s
Vincentom Priceom u glavnoj ulozi,
tada velikom zvijezdom horor filmova.
Riječ je remakeu filma "Misterij muzeja
voštanih figura" iz 1933. godine. Priča
je to o mladom kiparu Henryu koji je
zajedno s partnerom Mathewom vlasnik muzeja voštanih figura. Jednog
dana on biva prevaren od strane partnera koji zapali muzej kako bi pokupio novac od oštete. U tom požaru
nestaje Henry, a nedugo nakon toga
u gradu počnu nestajati ljudi... Osim
što je bio u 3D-u, film je također sniman u širokom formatu u boji s šestokanalnim stereofonskim zvukom. Do
pojave filma "The Stewardesses"
1969. godine, u kojem su se na trenutke pojavljivale gole žene što je u
ono doba bilo poprilično izazovno u
3D-u, "Kuća voštanih figura" bila je
3D film s najvećom zaradom u povijesti. Zanimljiva ironija u vezi ovog filma
je činjenica da njegov redatelj Andre
de Toth nije imao jedno oko pa nije
mogao uživati u ljepoti svog filma u
3D tehnologiji.
U roku par godina 3D film doživio je
veliku ekspanziju. Uskoro je svaki veći
studio snimao svoj 3D film. Snimani
su horori ("13 duhova", "Kuća na
ukletom brdu"), mjuzikli ("Poljubi me
Kate"), znanstvenofantastični filmovi
("Došlo je iz svemira")...čak je i Disney
snimio nekoliko kratkih crtanih filmova u 3D tehnologiji. U početku su studiji malo ulagali u 3D filmove te su to
obično bili filmovi u kojima nisu nastupale velike zvijezde i nisu ih radili veliki redatelji no ubrzo se i to promijenilo. Ondašnji holivudski superstar John Wayne snimio je "Hondo",
Robert Mitchum i Jack Palance
"Drugu priliku", a film "Gospođica
Sadie Thompson" reklamiran je sloganom Rita Hayworth u 3D-u. Manija
3D filma poprimila je tolike razmjere
da je studio Warner Brothers uspio
nagovoriti Alfreda Hitchcocka, jednog od najvećih redatelja svih vremena, da snimi film u 3D tehnici. Tako
je nastao jedan od najboljih 3D filmova svih vremena "Nazovi M radi
umorstva".
Iako je produkcija bila poprilično velika, većina filmova bila je dosta plitka
i slaba. Osim navedenih hitova s velikim glumcima i redateljima, filmovi su snimani na brzinu i samo kako
bi studiji što prije i što lakše pokupili novac od zaluđene publike uz što
manje ulaganja. Tako su nastali filmovi čija se radnja sastojala jedino od
bacanja što više predmeta u publiku kako bi se proizveo "vau" efekt
kod publike. No kao i uvijek pokazalo se da su studiji podcijenili publiku.
Iako je ljudima 3D bio zabavan, ubrzo
su ga se zasitili i tražili su od filmova puno više od izlazaka predmeta
iz ekrana. Osim loših filmova, 3D tehnologiji je presudila i njena nesavršenost. Stvari su bile poprilično osjetljive i ako bi se samo malo pogriješilo u
sinkronizaciji i kalibriranju projektora
popriličan broj ljudi u publici bi boljela glava. Neke ljude je boljela glava
usprkos tome što je sve bilo odlično
posloženo. Ljudsko oko naprosto nije
naviknuto gledati anaglifsku sliku. U
tim trenucima neki skupi 3D projekti su propali i studiji više nisu htjeli ulagati velike novce u 3D tehnologiju. U
šezdesetim i sedamdesetim godinama 3D filmovi se gotovo i nisu snimali, bilo je par pokušaja, ali oni nisu vrijedni spomena.
Drugi, mali boom 3D filma
Kako to obično biva s trendovima,
pojave se, nestanu pa se opet pojave i tako ciklički. Istu stvar doživio je
i 3D film. Ponovno se pojavio osamdesetih godina. Kao kad je i nestao,
tako se i ponovno pojavio u hororima i znanstvenofantastičnim filmovima. Najpoznatiji su "Amytwille 3D",
"Ralje 3 3D" i "Petak 13 3D". Nisu
to bili neki veliki hitovi i vrijedni filmovi, ali su ponovno pokrenuli produkciju 3D filmova. Prvi je trend prepoznao Disney koji je u svojim zabavnim parkovima pored raznih vožnja i
drugih provoda odlučio nuditi i projekcije 3D filmova. Iz tog doba datira film "Kapetan Eo" s Michaelom
Jacksonom u glavnoj ulozi, kojeg je
producirao George Lucas, a režirao
Francis Ford Copolla. Film je poznat
kao prvi 4D film. U Disneyevim
zabavnim parkovima prikazivan je
u 3D kino dvoranama u kojima su
puštani mirisi, vjetar i razne druge
www.hifimedia.hr
godina iščekivanja "Avatar" se pojavio
u kinima i poharao kino blagajne. Put
3D filmu bio je u potpunosti otvoren.
Uskoro su krenule priče da će Ridley
Scott snimati Robina Hooda u 3D
tehnologiji, javio se i Martin Scorsese
koji je rekao da je 3D zanimljiv i da
postoji mogućnost da i on snimi film
u 3D-u. Kao i kod drugih velikih novotarija u svijetu filma, javio se i George
Lucas koji je ustvrdio da će zasigurno prebaciti "Zvjezdane ratove" u 3D i
tako po tisućiti puta zaraditi novac na
istom proizvodu. Uglavnom, počeli su
se javljati veliki redatelji kojima je 3D
tehnologija postala zanimljiva.
Polar Express - prvi 3D
dugometražni crtani film
stvari koje su trebale što vjernije
dočarati događaje na platnu. Karte
za predstave su redovito bile rasprodane.
Osim stare 3D tehnologije iz pedesetih godina, razvijali su se i novi načini snimanja i prikazivanja. Već šezdesetih godina počela se razvijati tehnologija danas poznatija kao IMAX
kojom su prikazivani filmovi na svjetskim izložbama. IMAX se odlikovao
matematičkom preciznošću tehnologije te je postotak ljudi koje je boljela
glava nakon gledanja 3D filma u IMAX
tehnologiji poprilično opao. Sredinom
osamdesetih počela su se graditi
komercijalna 3D IMAX kina u kojima su se prikazivali većinom dokumentarci.
Kraj osamdesetih godina i cijele devedesete godine bile su opet siromašne
za 3D tehnologiju. U IMAX kinima prikazivali su se dokumentarci, u zabavnim parkovima kao što je Disneyev
prikazivali su se kratki 3D i 4D filmovi,
a igranih filmova gotovo pa i nije bilo.
Kratki 3D film vrijedan spomena je
Cameronov "Terminator 2 3D", film
u trajanju od 12 minuta koji je koštao
60 milijuna dolara. Nastao je 1996.
godine, a još i danas je jedna od najvećih atrakcija Universalovog zabavnog parka u Kaliforniji.
Veliki boom
Kao što je već spomenuto u uvodu,
ponovnu ekspanziju 3D film doživio je dvama filmovima Roberta
Rodrigueza i IMAX dokumentarcima
Jamesa Camerona "Alieni iz dubine" i "Duhovi Abyssa" koji je bio prvi
dugometražni film pušten u IMAX
kinima. Nakon polovičnog uspjeha
Rodriguezovih filmova, sljedeći izdanci 3D filmova prešli su na savršeniju tehnologiju polarizacijskog prikaza
3D-a od kojega je puno manje ljudi,
gotovo zanemariv broj, boljela glava.
Sve dječje bolesti zbog kojih je 3D
www.hifimedia.hr
Budućnost 3D filma
Sudar titana - kompromitira boom 3D-a
zamro prije pedeset godina bile su
ispravljene i 3D je imao otvoren put
ka uspjehu. Uslijedio je prvi dugometražni crtić u 3D-u. Bio je to "Polar
Express" Roberta Zemeckisa 2005.
godine. Film se otvorio u oko 3.500
normalnih dvorana i 66 IMAX dvorana. Iako je nesrazmjer u broju dvorana ogroman, film je u svojoj 3D verziji priskrbio oko 25% ukupne zarade. Bio je to mig velikim studijima da
ponovno ulože u 3D tehnologiju. U
IMAX kinima pušten je i "Supermen
Povratak", veliki ljetni hit 2006. godine koji je sadržavao oko 20 minuta
3D materijala. Pojavom jeftinijih digitalnih kamera visoke rezolucije produkcija 3D filmova je poprilično pojeftinila. Ubrzo je uslijedio horor "Ožiljak
3D", prvi film u potpunosti realiziran u
HD 3D tehnologiji, snimljen s relativno malim budžetom. 2008. godine hitovima su postali filmovi "Bolt"
i "Put u središte zemlje", a dječja instant zvjezdica Miley Cyrus u
ulozi Hannah Montane snimila je film
"Hannah Montana & Miley Cyrus:
Best of Both Worlds Concert" koji
je do sada 3D koncertni film s najvećom zaradom u povijesti. Iako je
3D tehnologija ponovno zavladala,
trebao joj je jedan super uspješan
film koji će biti okidač za velike studije da ulože još više novaca, a velikim zvijezdama i redateljima da se
uključe u 3D projekte. Tu je na scenu
stupio James Cameron sa svojim
Avatarom. Niti jedan film u povijesti
filmske industrije nije se očekivao s
toliko nestrpljenja. O filmu se neprestano govorilo skoro pa pet, šest
godina. Od pojave "Duhova Abyssa"
u IMAX-u, Cameron je počeo širiti priče kako će snimiti film u 3D tehnologiji koji će preokrenuti 3D tehnologiju naglavce. Potpirivao je glasine
kako će to biti najveće iznenađenje
svih vremena, film koji će pomaknuti granice filmske umjetnosti, film koji
će podignuti 3D tehnologiju s police najobičnije zabave u kratkometražnim filmovima na policu vrhunskih
umjetničkih ostvarenja. To je možda i
bio razlog što su studiji i dalje dozirali ulaganja u 3D iako su im se početne investicije debelo vratile. Svi su
znali da je Cameron veliki igrač i da
ako on uspije vrata će im biti otvorena, a ako ne uspije veliki su izgledi
da se 3D uruši sam od sebe. Nakon
Da ne ispadne da je sve blistavo,
postoje i opasnosti u 3D tehnologiji.
Kao i kod pojave svake nove tehnologije postoji velika opasnost da ona
bude zloupotrebljena. Nešto slično
već se dogodilo ove godine. Veliki
studiji vidjeli su da 3D filmovi zarađuju
bolje i odlučili su na silu neke filmove
snimljene standardnim postupkom
prebaciti u 3D u strahu da normalna verzija neće proći tako uspješno
na kino blagajnama kao što bi prošla 3D verzija. To se dogodilo s filmom
"Sudar titana" koji je već bio praktički spreman za distribuciju kada su
neki ljudi u studiju ponukani uspjehom "Avatara" odlučili film prebaciti u
3D. U relevantnim glasilima od strane
većine kritičara 3D u filmu je proglašen kriminalnim. Naprosto, film je sniman 2D tehnologijom (za razliku od
"Avatara" koji je sniman 3D tehnologijom) i kao takav ne može biti prebačen u realistični 3D uz mala ulaganja,
a studio je upravo to učinio. Sličnu
stvar proživjela je i "Alica u zemlji
čudesa" koja je također naknadno
prebacivana u 3D. Studiji su vidjeli da se u 3D-u skriva zarada i neki
sada ponovno rade iste greške koje
su učinjene pedesetih godina kada je
3D brzo živnuo i još brže zamro. 3D
tehnologija ima budućnost u filmskoj
industriji jedino ako se neće škrtariti
na vizijama velikih redatelja i budžetima za snimanje. Današnja publika,
za razliku od one od prije pedeset
godina, je vidjela puno toga i doživjela puno toga što se tiče novih tehnologija i teško joj je prodati nešto samo
zato što je novo i zabavno. Svake
novotarije 3 dana dosta ako se neće
ulagati u tu novotariju na ispravan
način, a ispravan način su pametni
scenariji, redatelji s vizijom i budžeti
koji to mogu pokriti. Sve ostalo doživjet će sudbinu jeftinih 3D horor filmova s kraja prve ere 3D filma pedesetih godina.
hi-fimedia #82
97
DVD
RECENZIJE
INVICTUS
(Invictus)
Warner Bros. Pictures/ Continental
film, 2009., 134 min.
Redatelj: Clint Eastwood
Uloge: Morgan Freeman, Matt
Damon, Tony Kgoroge, Patrick
Mofokeng
Françoisa Pienaara (Matt Damon)
kojem ukazuje koliko je za južnoafričku naciju važno da osvoje svjetsko prvenstvo u ragbiju
kojem je Južnoafrička Republika
domaćin.
Za svoje uloge stari Eastwoodov
kompanjon Morgan Freeman
zaradio je nominaciju za Oscara
u kategoriji glavne uloge, a Matt
Damon za sporednu. Film je doživio pohvalu kritike i zaradio lijep
novac na kino blagajnama: na 50
uloženih, vratilo se preko 120 milijuna dolara.
"Inspirativan
film
Clinta
Eastwooda ima predvidljivu
putanju, ali svaka scena je ispunjena iznenađujućim detaljima koji se akumuliraju u bogatu historijsku građu, kulturalnih utisaka i emocija." - Todd
McCarthy, Variety
0
Od pomalo trivijalnog trilera »Blood
Work« 2002. Clint Eastwood nije
snimio loš film, u ludom radnom
tempu nanizao je osam sjajnih
ostvarenja nevjerojatno širokog
raspona tema za redatelja koji je
upravo zagazio u deveto desetljeće života. »Invictus« nije iznimka. Eastwood se i ovdje držao
svog linearnog stila režiranja. Bez
paralelnih radnji i zbunjivanja gledatelja, jednostavnim rječnikom i
klasičnim vizualnim stilom uspio
je kroz priču o sportu izvanredno precizno širokoj publici približiti svu političku veličinu i širinu
Nelsona Mandela.
Priča nas vodi od dana kad
Mandela izlazi iz zatvora nakon
27 godina i kasnije 1994. preuzima predsjedničku funkciju. Muče
ga rastući kriminal, rasna netrpeljivost, ekonomija u problemima, a iznad svega činjenica da
njegova zemlja nakon Apartheida
nije ujedinjena. To najbolje vidi na
utakmici »springboksa«, nacionalne ragbi momčadi gdje njegovi crni sunarodnjaci uvijek navijaju za protivničku momčad jer su
»sprigboksi« na neki način paradigma represivnog bivšeg režima.
No Mandela u ragbi momčadi vidi
priliku da ujedini naciju, da bijelcima pokaže kako poštuje njihove vrijednosti, a crnu braću uvjeri da osveta nije način da se izliječe stare rane. Potezima velikog
državnika Mandela na svoju stranu dobiva sve više bijelaca i crnaca, pa i kapetana »springboksa«
98
DVD
Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih
časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire,
Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone.
hi-fimedia #82
1
2
3
4
5
6
7
8
9
NI NA NEBU NI NA
ZEMLJI
(Up In The Air)
Paramount Pictures/Blitz film i
video, 2009., 109 min.
Redatelj: Jason Reitman
Uloge: George Clooney, Vera
Farmiga, Anna Kendrick, Jason
Bateman, Tamala Jones, Chris
Lowell
RECENZIJE
Svijet dir ektora "na žeton"
10
LJUPKE KOSTI
(Lovely Bones)
DreamWorks SKG/Blitz film i
video, 2010., 135 min.
Redatelj: Peter Jackson
Uloge: Mark Wahlberg, Rachel
Weisz, Susan Sarandon, Stanley
Tucci, Michael Imperioli, Saoirse
Ronan
Nema sumnje, Peter Jackson je
ispisao neke od najljepših sati
filmske umjetnosti s nestvarnom trilogijom "Gospodar prstena". Očekivanja od njegovog slijedećeg djela bila su ogromna,
povjerenje producenata bezgranično, a njegovo samopouzdanje se vinulo do neba. Ipak poslije svega, "Ljupke kosti", neobična
mješavina trilera i fantazije, doživjele su pokudu kritike, indiferentnost najšire publike i producenti-
Poslije inteligentnih komedija "Hvala što pušite" i "Juno"
Jason Reitman se svojim
posljednjim filmom "Ni na nebu
ni na zemlji" počeo nametati
kao jedan od najpotentnijih mladih redatelja. Jabuka nije pala
daleko od stabla, njegov otac
Ivan Reitman cijenjeni je redatelj
komedija (Ghostbusters, Dave,
Junior), no u ovom je uz humor,
Reitman mlađi ubacio fascinantne elemente ironije i društvene kritike. U jednom od najboljih
filmova prošle godine srećemo
Ryana Binghama (poslovično
ležerno/izvrsni George Clooney)
čovjeka koji radi u kompaniji s vrlo upitnom moralnom svrhom. Kad neko poduzeće bilo
gdje u Americi želi podijeliti otkaze svojim dugogodišnjim zaposlenicima, Binghamova tvrtka šalje
svog "krvnika" koji hladno dijeli
otkaze, misleći još da radi dobro
djelo jer im udjeli nekakav program za kasnije samozapošljavanje. Bingham je jedan od najefikasnijih djelatnika tvrtke, stalno je
na putu, aerodrom je njegov dom,
kartice koje se dobivaju na osno-
vu prijeđenih stotina tisuća kilometara njegov statusni simbol. On je
samouvjeren i uživa u životu kakav
vodi. Još kad upozna srodnu dušu
koja smjerno kao i on skuplja kilometre ne bi li dobila bolja mjesta u
avionu i više beneficija, misli da živi
život iz bajke. No kad mlada uposlenica njegove tvrtke unese revoluciju u posao davanjem otkaza
preko video linka, pa on više nije
stalno u zraku i kad shvati da njegova srodna duša zapravo izvan
aerodroma vodi klasičan obiteljski
život, njegov naizgled savršeni svijet se počne urušavati.
Snaga ovog filma nije samo u
lucidnoj dijagnozi liberalno-kapitalističkog stanja poslovne nesigurnosti, ni u intrigantnom seciranju načina života bešćutnih managera i njihovih podređenih, nje-
ma minus od 30-ak milijuna dolara. Čini se da je Jackson postao
žrtva vlastite ambicioznosti, baš
kao nekad William Friedkin, koji
je nakon remek djela "Francuske
veze" i "Istjerivača đavola" zaglavio sa mnogima preteškim
"Sorcererom", ili Michaela Cimina
kome se dogodila ista stvar s
"Vratima raja" nakon genijalnog
"Lovca na jelene". Tanka je linija
između ambicioznosti i pretencioznosti, a je li ju Jackson ovoga
puta prešao stvar je kuta gledanja. Kroz neobičnu priču upoznajemo djevojčicu Susie (izvanred-
na Saoirse Ronan) žrtvu manijaka iz susjedstva koja s neba promatra svoju obitelj dok pokušava prebroditi njen gubitak. Kroz
naraciju nas upoznaje sa svojim
zemaljskim životom, svojim silovateljom i ubojicom te događajima koji su prethodili stravičnom
događaju. Film je dug, potrebna
je koncentracija za hvatanje konaca u čestom ispreplitanju stvarnog i nezemaljskog, ali Jackson
je majstor u stvaranju atmosfere,
ovaj put nekako zlokobno sanjive. Problem u cijeloj priči je njegov
pristup da od jednog u biti stra-
vičnog događaja napravi dvosmislenu bajku u kojoj nedostaje normalnih ljudskih osjećaja. Kritičari
su se podijelili oko ovog filma, s
tim da je većina ipak negativno
ocijenila Jacksonovu adaptaciju
istoimenog nagrađivanog romana. Ipak, glumačke role, posebno
onu Stanleya Tuccija u ulozi ubojice, hvalili su svi. Tucci je zaradio i
nominaciju za Oscara u kategoriji
sporedne uloge.
"Ljupke kosti ostaju više zanatski napravljene nego iskrene, zamišljene više da izgledaju dirljivo zgodno na ekranu,
nego da diraju u srce." - Tasha
Robinson, The Onion (A.V. Club)
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
OZBILJAN ČOVJEK
(A Serious Man)
Focus Features/Discovery film,
2009., 105 min.
Redatelji: Joel i Ethan Coen
Uloge: Michael Stuhlbarg, Fred
Melamed, Richard Kind, Aaron
Wolf, Sari Wagner, Jessica
McManus, Adam Arkin
gova se privlačnost ispoljava
u sitnim konverzacijama između Binghama i njegove okoline; sa šefom, s ljubavnicom, s
novom djelatnicom koja shvati da nije za taj posao, s obitelji koja ne razumije Binghamov
samotnjački i samoživi način
života. Ti su razgovori prepuni malih životnih mudrosti, čak
i kad nisu decidirano izrečene,
rečenice iz konverzacija tjeraju
na preispitivanje vlastitih životnih odluka ili diraju u srce svojom brutalnom istinitošću.
Osim standardno uvjerljivog
Clooneya kojem ovakva uloga
savršeno odgovara, briljantno
je ostvarenje u sporednoj ulozi
postigla i Vera Farmiga u ulozi
njegove ljubavnice, osobe koja
je na aerodromu isti tip kao i
Bingham, poslovna žena koja
uživa u svom poslu i povlasticama, ali i izvan njega, za razliku
od Binghama, vodi posve konvencionalni građanski život uz
muža i djecu.
"Ni na nebu ni na zemlji" nominiran je u čak šest kategorija za
Oscara, ali nije osvojio niti jedan.
U nekoj drugoj prilici moglo bi
ga se proglasiti gubitničkim filmom, no riječ je o toliko dobroj
životnoj drami, da ne bi imalo
smisla upotrijebiti bilo koji drugi
pojam osim "trijumf". Možda je
karakter filma najbolje opisao
kritičar Entertainment Weeklya
riječima da je "vedar i mračan,
urnebesan i tragičan, romantičan i stvaran. Sve ono što je
Hollywood zaboravio kako se
radi, a mi smo blagoslovljeni što
se Reitman svega toga sjetio."
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
TI
Braća Coen nikad neće snimiti SF film ili novi nastavak franšize "Umri muški". Ako se izuzme
mainstream romantična komedija
"Razvedi me, zavedi me", od njih
se mogu očekivati dvije vrste filmova: ili će to biti smrtno ozbiljni krimić u širem smislu te riječi (Suvišna okrutnost, Millerovo
raskršće, Čovjek kojeg nije bilo,
Nema zemlje za strace) ili će
biti crna komedija (Fargo, Veliki
Lebowski, Spali nakon čitanja). I
njihovo posljednje djelo "Ozbiljan
čovjek" dalo bi se najlakše ugurati u ladicu crne komedije, iako se
ispod slojeva čudnog humora skriva ozbiljna obiteljska drama.
Larry Gopnik je strogi ali pošteni profesor, tradicionalnih moralnih nazora koji prolazi kroz obiteljski pakao. Saznaje da ga žena
ostavlja i od njega traži razvod po
židovskim običajima kako bi se
mogla udati za drugog Židova Sya
Ablemana koji ga zajedno s njom
uvjerava da mora napustiti obiteljski dom i preseliti se u motel.
Zbunjenom i naivnom, žena uzima
i svu zajedničku ušteđevinu i on
ostaje bez igdje ičega. Na leđima
ima nezaposlenog brata koji si je
umislio da će napraviti algoritme
koji će ujediniti sve prirodne zakone. Sin Danny ima problema u
školi s disciplinom, a Larry sa stu-
dentom korejskog porijekla kojeg
je rušio i koji ga tjera uza zid ucjenama. Da sakupi dijelove mozaika
vlastitog života, da ostane ispravan i izvuče se iz teške osobne
krize, traži savjete tri različita rabina. Uskoro će shvatiti da to i nije
najpametnija odluka na svijetu.
Poslije izvrsnog, ali čini se malo
podcijenjenog "Spali nakon čitanja" koji bi tek s vremenom, baš
kao i "Veliki Lebowski" mogao
steći kultni status i odobravanje
kritike, "Ozbiljan čovjek" je manje
atraktivan film, intelektualistički
nastrojen, više psihološki uvrnut,
pomalo depresivan bez obzira na
crni humor i kao takav nije privukao mnogo publike u kina. Kritika
ga je dočekala toplo.
"Ovaj ozbiljno smiješni film,
umjetnički snimljen rukom i
okom velikog Rogera Deakinsa,
je duhovan po svojoj naravi,
zajedljiv u tonu, i, ah da, ubada
poput ose." - Peter Travers,
Rolling Stone
0
1
2
3
4
5
6
7
8
hi-fimedia #82
9
10
99
DVD
DVD
RECENZIJE
RECENZIJE
EXTRACT
(Extract)
Miramax Films/Discovery film,
2009., 91 min.
Redatelj: Mike Judge
Uloge: Jason Bateman, Kristen
Wiig, Ben Affleck, Mila Kunis, J.K.
Simmons, David Koechner, Clifton
Collins Jr., T.J. Miller
ukuse. Niti u jednom trenutku film
ne prelazi granice dobrog ukusa,
niti gegovima pokušava sakriti siromaštvo scenarija. Priča je predvidljiva, ali vrlo inteligentno prenesena
na kino platno.
"Nitko nije bolji od Mikea
Judgea u hvatanju banalnosti
koja nas melje u svakodnevnom
životu i pravljenju komičnih situacija iz toga." - Scott Tobias,
The Onion (A.V. Club)
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
ARMORED
Svemirska depresija
MJESEC
(Moon)
Sony Pictures Classics/Blitz 2009.,
97 min.
Redatelj: Duncan Jones
Uloge: Sam Rockwell, Kevin
Spacey, Dominique McElligott,
Rosie Shaw, Kaya Scodelario, and
Benedict Wong
(Armored)
Screen Gems/Blitz film i video,
2009., 88 min.
Redatelj: Nimrod Antal
Uloge: Matt Dillon, Jean Reno,
Laurence Fishburne, Skeet Ulrich,
Amaury Nolasco, Andre Jamal
Kinney, Milo Ventimiglia, Fred
Ward, Columbus Short
Joel upravlja kompanijom za proizvodnju prehrambenog ekstrakta. Riječ je o lukrativnom, ali
dosadnom poslu gdje se radnici, redom starosjedioci, ponašaju
kao da rade u nekom socijalističkom poduzeću. Svojom nonšalancijom i neodgovornošću znaju
izazvati kakvu havariju u pogonu.
Joelu je dosta i njih i tvrtke, u privatnom je životu nesretan, jer više
nema seksa sa suprugom. U privatnim problemima savjetuje ga
najbolji prijatelj, nekonvencionalni konobar Dean (ovdje dugokosi i bradati Ben Affleck) koji živi
po sistemu "uzmi sad i uzmi sve".
Joelov život se mijenja iz korijena
kad se za posao u pogonu prijavi
Cindy (neodoljiva Mila Kunis). Ona
mu podilazi i na pomolu je romantična afera, ali on voli svoju ženu i
traži načina kako da je prevari, a
da se ne osjeća krivim. Na nagovor Deana nađu mišićavog, ali priglupog žigola koji bi pod izlikom
čišćenja bazena zaveo njegovu
suprugu. To se na kraju i dogodi,
ali više puta nego je to Joel želio.
Da stvar bude gora, Joel shvati da
je Cindy prevarantica koja samo
želi njegov novac.
Mike Judge, najpoznatiji po subverzivnom MTV crtiću Beavis
And Butthead, iz "Extracta" je uz
pomoć sjajnog Jasona Batemana
u ulozi dobroćudnog Joela napravio zgodnu malu obiteljsku komediju koja može zadovoljiti najšire
100
hi-fimedia #82
Svojim prvim dugometražnim filmom "Vacation", efektnim niskobudžetnim hororom, redatelj
Nimrod Antal najavio je plodnu karijeru. Rođen u Los Angelesu, pa
školovan filmski u Mađarskoj, otkud
potječe njegova obitelj, pa ponovno
angažiran u mjestu rođenja, Antal
ima žicu da stvori filmsku tenziju iz
vrlo jednostavne priče. U "Vacation"
su nam prolazili trnci od jeze u koju
se upleo mladi par nakon što su na
proputovanju zalutali i morali odsjesti
u izoliranom motelu kojeg vodi organizirana grupa sadista. U "Armored"
se pak priča vrti o skupini zaštitara
koji sprovode blindirane kamione s
novcem i odluče fingirati napad na
same sebe u vrijeme kad voze veliku količinu novca. Problem se izrodi
iz činjenice da najmlađi među njima,
Iako ne raspolažemo podrobnim detaljima, već na prvi pogled
moglo bi se reći da je Duncan
Jones karakterna i intelektualno
radoznala osoba. Ne samo zato
što je s punoljetnošću odbacio
ridikulozno ime Zowie koje mu je
nadjenuo njegov slavni otac David
Bowie, već zato što je umjesto
lagodnog života u sjeni odabrao
kreativnost i težak, složeni filmski
rad koji se iščitava iz svake minute njegovog dugometražnog prvijenca "Mjesec". Iako je snimljen za
nedavno zaposleni Ty, ratni veteran
koji pokušava na pravi put izvesti
sebe i problematičnog brata, prvo
pristane da sudjeluje u ovoj prijevari i onda ga u odsutnom trenutku
zapeče savjest i zakomplicira život
sebi, a i svojim donedavnim kompanjonima.
Kad se pogleda na odnos kritike i Antala, zanimljiv je fenomen
da nema oprečnih ocjena. Kao
što "Vacation" nije proglašen klasikom horora, već staromodnim,
ali solidnim djelom u okviru žanra
na rubu B-produkcije, tako je ocijenjen i "Armored", film s oruža-
kućna pomoćnica i sve izgleda idilično. No, kako se bliži kraj njegovog ugovora i dan kad će se vratiti na Zemlju, sam se počinje osjećati sve lošije, zaredaju psihički problemi koji na kraju dovedu
do toga da teško nastrada izvan
baze, kod mjesta gdje automatski bageri kopaju rudu. U slijedećoj sceni vidimo Sama u ambulanti kako se budi iz kome i prisjeća se doživljene havarije. Iako
ga robot ne pušta, on se vraća na
mjesto nesreće i tamo nailazi na
samog sebe, svog ranjenog dvojnika. Po povratku u bazu obojica
ubrzo shvaćaju da nema ugovora na tri godine i da nema povratka na Zemlju, tri godine je tek rok
trajanja klona. Novi se iz skladišta zamjenjuje starim kojem robot
Gerty usadi sjećanje originalnog
Sama Bella. No ovaj put, dva se
klona udruže i na njihovu stranu stane Gerty koji, iako robot,
počinje pokazivati znakove ljudskog suosjećanja, za razliku od
uprave korporacije koja eksploatira helij-3. Osim što je uvjerljivim slikama unutrašnjosti stanice
i monokromatskim prizorima mjesečeve površine postignuta tjeskobna atmosfera u izmjenama
monotonije vanjske tmine i unutarnjeg neonskog svjetla, agonija
koju proživljava Sam Bell, odnosno njegovi klonovi, pruža doživljaj prvoklasne psihološke drame,
koja na svoj način podjednako
duguje sumornim Kafkinim perspektivama i futurističkom nasljeđu Arthura C. Clarkea. Bilo je
takvih filmova i prije, Kubrickova
"2001: Odiseja u Svemiru",
"Solaris" Andreja Tarkovskog, pa i
"Alien". Sličan duh nosi i Boyleov
"Sunshine" o posadi svemirskog
samo pet milijuna dolara u studiju
za 33 dana, Jones je uspio stvoriti atmosferu autentičnosti, nijedna scena ne izgleda amaterski,
nestvarno ili neuvjerljivo. U doba
kad se digitalno generiranom animacijom može dočarati bilo što,
Jonesova odluka da se osloni na
modele predmeta u interijeru svemirske stanice i eksterijeru mjesečeve površine može zvučati kao
anakronost, ali na ekranu izgleda
kao nova svježina SF žanra. Jones
je u svojoj svemirskoj drami podsjetio na inteligentne improvizacije jednog Georgea Lucasa i teško
bi bilo izreći veći kompliment. A to
je tek temelj slojevite priče smještene u blisku budućnost, gotovo monodrame jer se 95 posto
vremena u kadru pojavljuje samo
jedan lik, Sam Rockwell u ulozi
Sama Bella, zaposlenika komercijalne tvrtke koja na Mjesecu iz
mjesečeve rudače ekstrahira helij3, plin s kojim se dobiva mnogo
energije bez zagađivanja okoliša. Sam upravlja automatiziranom svemirskom stanicom za proizvodnju helija-3 uz pomoć inteligentnog robota Gertya (glas mu je
posudio Kevin Spacey) i odrađuje
svoj trogodišnji ugovor. U Samov
život uključujemo se nekoliko tjedana prije isteka ugovora, ulazimo u njegov svijet samoće i monotonog svakodnevnog posla. Sam
redovito preko video linka komunicira sa svojom ženom na Zemlji,
Gerty mu dođe nešto kao vjerna
nom pljačkom u centru radnje.
Jaka glumačka ekipa predvođena Mattom Dillonom, Jeanom
Renom, Laurenceom Fishburneom
i Skeetom Ulrichom pomogla je da
ovaj pristojni akcijski film dobije na
atraktivnosti.
"Filmu fali još jedan sloj ili
dva da postane interesantniji.
Predložak, kao i pravac u kojem
se odvija radnja su ogoljeni do
kosti, nedostaje mesa." - Scott
Tobias, The Onion (A.V. Club)
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
www.hifimedia.hr
TRAŽEĆI ERIKA
(Looking For Eric)
IFC Films/Discovery film, 2009.,
116 min.
Redatelj: Ken Loach
Uloge: Steve Evets, Eric
Cantona, Stephanie Bishop,
Gerard Kearns, Stefan Gumbs,
Lucy-Jo Hudson, Cole Williams,
Dylan Williams
Eric Bishop je nogometni fanatik
koji tone u duboku životnu krizu.
Život mu je besmislen i razmišlja
da samoubojstvom "riješi" svoje
www.hifimedia.hr
probleme. No nakon kratke meditacije s prijateljem u sobi, halucinacija mu donese posjet njegovog
nogometnog idola Erica Cantone
koji mu da savjet i njegovo se
raspoloženje odmah popravi. U
međuvremenu pronađe pušku
kod sina koji mu prizna da se pridružio lokalnim gangsterima. Eric
ide vratiti pušku no gangsteri ga
ponize. Uz savjete Erica Cantone,
Eric Bishop će naći načina da se
gangsterima osveti. "Htjeli smo
demontirati ideju o slavnima kao
nekakvim nadljudima. I htjeli smo
napraviti film koji će prakticira-
broda čija je misija "probuditi"
umiruće Sunce. Svi se, najkraće rečeno, bave nekom vrstom
ljudske tjeskobe u svemiru, baš
kao i "Mjesec", čiji intenzitet teških osjećaja ne zaostaje nimalo
za ključnim naslovima SF žanra.
Snazi filma svakako doprinosi Sam Rockwell, relativno mladi
karakterni glumac koji je jednako jak na riječima, kao i na fizičkoj
manifestaciji uloge. Njegove kretnje i mimika očajnog čovjeka, koji
umjesto odlaska na Zemlju shvaća tek da više nije siguran je li ono
čega se sjeća proživio ili mu je to
tek preko čipa usađeno u mozak,
odaju klasnog glumca.
Posebnu draž "Mjesecu" daje
činjenica da je kroz osobnu
dramu glavnog lika orisana i šira
slika društvenih odnosa u bliskoj
budućnosti. Iako se s kompanijom koja zapošljava Sama Bella
upoznajemo kao nečim pozitivnim tek kroz reklamu na početku
filma i kasnije jedva da se spominje, autori filma znalački su utkali kritiku korporativnog biznisa kao
jednu od poanti filma.
Kritika je film dočekala vrlo toplo,
s naglaskom da je Duncan Jones
snimio napet SF film koji ne vrijeđa
inteligenciju gledatelja kao što je
slučaj s većinom novih SF filmova
koji puno polažu na efekte, a vrlo
malo na atmosferu i zaplet priče.
Uspio je i isplatiti uložen novac.
Na svjetskim blagajnama zaradio
je 10-ak milijuna dolara što je respektabilno s obzirom na njegovu
komornu atmosferu i intelektualistički gard.
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
TI
ti ideju onog što ja nazivam solidarnost, a drugi podrškom prijateljima, kao i staru ideju da smo
uvijek jači kao tim nego kao individualci." Ovim je riječima stari britanski redatelj Ken Loach, u skladu sa svojim čvrstim ljevičarskim
svjetonazorom objasnio ideju svog
novog filma, neobične kombinacije
komedije i socijalne drame. Loach
je na sceni od sredine 60-ih godina, no politički stavovi, provokativni socijalni dokumentarci donosili
su mu samo nevolje, pa je tijekom
80-ih teško nalazio distributere, a
televizije su mu u bunkere bacahi-fimedia #82
101
DVD
RECENZIJE
le dokumentarce o Britaniji pod
Margharet Thatcher i štrajku rudara. Devedesetih je počeo dobivati nagrade na prestižnim festivalima (Riff-Raff, Land And Freedom)
da bi prije četiri godine zaradio i
Zlatnu palmu u Cannesu za "Vjetar
koji povija ječam".
"Tražeći Erika"je doživio oprečne
ocjene; dio američke kritike (The
Hollywood Reporter) hvalio je
sentimentalnost i naturalizam uvrnute komedije, dok su neki drugi
(Entertainment Weekly) napisali kako je Loach možda majstor
realizma radničke klase, no ne i s
ovim filmom "bez kormilara".
"Kao i kod mnogih drugih scenarija Paula Lavertya, problemi
općenitog tona i razvoja karaktera nisu riješeni Loachevom
ležernom režijom. No film pruža
mnogo sporednih užitaka." Derek Elley, Variety
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
ALISA U ZEMLJI
ČUDESA
(Tim Burton’s Alice In
Wonderland)
Walt Disney Pictures/
Continental film, 2010., 108
min.
Redatelj: Tim Burton
Uloge: Johnny Depp, Anne
Hathaway, Helena Bonham
Carter, Crispin Glover, Matt
Lucas, Mia Wasikowska, Alan
Rickman, Stephen Fry, Michael
Sheen, Christopher Lee
terorizira stanovnike Underlanda.
Uglavnom, stari predložak s
novim pogledom, Burton ističe
da nije imao namjeru napraviti nekakav nastavak na prijašnje
filmove i priče o Alisi.
Burtonove fantazije i filmski
rukopis prepoznatljive još od
"Bubimira" u "Alisi u zemlji čudesa" došle su do svog vizualnog klimaksa. Smjela scenografija, koreografija, impresivni CGI
efekti i na kraju možda najvažnije, raskošni 3D prije scenarija i režije, pomogle su ovom
filmu da na blagajnama bude
jedan od najuspješnijih uopće
sa zaradom od preko milijardu dolara. Stručna mišljenja o
filmu nisu unisona, Premiere je
bio osobito oštar nazvavši film
nešarmatnom, vandaliziranom
verzijom klasika. S druge strane Hollywood Reporter se divio
komercijalnom potencijalu i nije
krio zadovoljstvo što je "Avatar"
dobio dostojnog 3D nasljednika.
"Alisa bolje stoji kao halucinacija za odrasle, i Burton je
tako izvrsno interpretira sve
do besmislenog trećeg dijela filma kad film iskoči iz tračnica." - Roger Ebert, Chicago
Sun-Times
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
PRIČA O PRVAKU
(The Blind Side)
Warner Bros./Continental film,
2009., 126 min.
Redatelj: John Lee Hancock
Uloge: Sandra Bullock, Tim
McGraw, Kathy Bates, Quinton
Aaron, Lily Collins, Jae Head
uspješan u onome što mu fizičke
predispozicije dopuštaju; američkom nogometu.
Priča o prvaku tipična je sportska drama utemeljena na stvarnom događaju i tipično romantizirana po holivudskim standardima. Vrlo poučna, na trenutke
i dirljiva, no previše saharinska
prema klasicima podžanra kao
što je film "Hoosiers".
Film će ostati ponajviše zapamćen po tome što je Sandra
Bullock za ulogu Leigh Anne
osvojila svog prvog Oscara.
Ne može se reći nezasluženo,
izvanredna je, zrači duhovitošću
i dobrotom i čini se da je kamera voli više sad u srednjim godinama nego kad je bila atraktivna
mlada glumica.
"Bullock je neukrotivo bučna
i uvjerljiva u inače konvencionalnom pogledu redatelja Johna Leea Hancocka na
knjigu utemeljenu na stvarnim događajima." - Michael
Rechtshaffen, The Hollywood
Reporter
0
Alisa ima 19 godina i nakon 13
godina se vraća u podzemni svijet Underland. Zna da jedino ona
može svladati Jabberwockya,
napasno biće slično zmaju pod
kontrolom Crvena kraljica koje
102
hi-fimedia #82
Baziran na istinitoj priči, film
"Priča o prvaku" govori o teenageru Michaelu Oheru koji dolazi
iz razorene obitelji, ima problema
u školi i praktično je beskućnik.
Dok tako s vrećicama u rukama
slabo obučen na hladnoći hoda
ulicom primjećuje ga Leigh Anne
Tuohy (Sandra Bullock). Kad joj
kćer kaže da ide s njom u razred
inzistira da uđe u auto i natjera
ga da ostane kod njene obitelji
jednu noć. Jedan akt sažaljenja
prema nepovjerljivom dječaku,
čija je jedina životna prednost
fizička veličina, pretvara se u
nešto mnogo više. Michael Oher
postaje dio obitelji, a ta obitelj će
učiniti sve da Michael postane
1
2
3
4
5
6
7
8
9
rimente na zatvorenicima i ubija
ih. Tako se barem na početku čini. Kasnije ne samo da
posumnjamo u sve što smo
mislili prije, nego nam polako postaje jasno da detektiv
Daniels možda i nije onaj za
kojeg se predstavlja. Dapače,
više nismo sigurno što je stvarnost, a što projekcija njegovog
mozga. Otok Shutter je slojevit, složen i napet film, no najviše fascinira Scorseseova sposobnost da gledatelja uvuče u
zlokobnu atmosferu, da predoči zlo i ludost, toliko da gledatelja zazebe oko srca. I radnja ga
drži u neizvjesnosti do zadnjeg
trenutka kad se mogu razumjeti svi detalji. Scorsese je za
predložak uzeo roman Dennisa
Lehanea, čovjeka koji je prije
napisao "Mystic River" i "Gone,
Baby, Gone" po kojima su snimljeni izvanredni filmovi, i koji se
nameće kao legitimni nasljednik Stephena Kinga. Otok
Shutter, teški psihološki triler
ima nešto kingovsko u sebi, kao
što u Scorseseovom filmu ima
nešto od Carpenterove retorike. Upečatljivo djelo u kojem su
iTEHNO
Slušali smo:
VRHUNSKI BOSE
ZVUK U MAZDI CX7
B&W MM-1
PC ZVUČNICI S
HI-FI PRETENZIJAMA
10
OTOK SHUTTER
(Shutter Island)
Paramount Pictures/Blitz film i
video, 2010., 148 min.
U još jednom intrigantnom djelu
jednog od najvećih živućih filmaša Martina Scorsesea, pratimo
dva policijska detektiva Teddya
Danielsa (Leonardo DiCaprio) i
Chucka Aulea (Mark Ruffalo) koji
dolaze na otok Shutter i tamošnji zatvor-bolnicu za najteže kriminalce s psihičkim poremećaje. Povod je sumnja da osoblje
bolnice provodi opasne ekspe-
neki kritičari prepoznali uzvišeno mračnu atmosferu i pretvaranje brutalnosti u ljepotu. Dio
kritičara ga nije uspio probaviti,
nazivajući ga praznom gotikom,
dosadnijom filmskom verzijom
Edgara Allana Poea.
"Čak i kad postaje jasno da se
Scorsese poslužio trikom da
nas zavede na krivi zaključak
i dopustio nam da toga budemo svjesni, izveo je to prekrasno, s elegancijom." - Todd
McCarthy, Variety
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
www.hifimedia.hr
NOKIA N8
PAMETNI MOBITEL
NOVE GENERACIJE
iPod dokovi
Naš izbor iPod
dokova za sve
one koji žele
biti drugačiji
iTEHNO
Bose i Mazda
su gotovo
savršeni par
Ž
Ovdje se ne može govoriti o
rekreaciji prostora u smislu
stereo slike iz dnevne sobe
iz jednostavnog razloga što 9
zvučnika pružaju ugođaj bliži 5.1
sustavu kućnog kina. No čistoća,
uvjerljivost srednjih tonova i
autoritarnost basa podsjeća na
neke odlike dobro ugođenih kućnih
stereo sustava
104
hi-fimedia #82
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
elite li spojiti brzinu i kompaktnost
sportskog automobila i komfornu
praktičnost SUV-a, Mazda CX-7 bi
mogla biti idealni izbor. Ovaj auto zavodljive linije izvana, elegantne unutrašnjosti i
impresivnih performansi i voznih karakteristika teško da može ostaviti bilo koga ostaviti ravnodušnog tko jednom sjedne za njegov volan ili u ugodu suvozačkog mjesta.
Ne, ne bojte se, nismo postali auto-magazin, ovaj je uvod ionako inspiriran promocijskim materijalom ovog "crossover" automobila. Ali nismo lagali, zaista nas nije
ostavio ravnodušnim kad smo ga od domaćeg zastupnika dobili nekoliko dana na
probu. Povod probe nije ono što se nalazi ispod njegove haube, ni podvozje, a niti
karoserija. Probali smo ga zbog onog zbog
čega već godinama sjedimo u našim sobama i slušaonicama gdje naprežemo uši i
hvatamo ljepotu zvuka. Znači, zbog glazbe i sustava koji je prenosi do naših ušiju.
Ako se možda i ne razumijemo mnogo
u aute, u ovom drugom dijelu možemo
odmah na početku reći da je Mazda CX 7
vrlo zanimljiv Hi-Fi sustav na četiri kotača.
Naime, u CX 7 ugrađen je Surround Sound
System cijenjene američke tvrtke Bose koji
se sastoji od sveukupno 9 zvučnika. Tri
osam-centimetarska neodimijska srednjotonsko/visokotonska zvučnika ugrađena
su u instrumentalnu ploču (dva sa strane i
jedan u sredini). U prednjim vratima nalazimo dva snažna woofera s membranama
od 23 cm, a u zadnjim dva pet-centimetarska neodimijska širokopojasna zvučnika.
Na kraju, još dva zvučnika od 8 cm ugrađena su u zadnji dio konstrukcije iznad prtljažnika. Sveukupno, po specifikaciji proizvođača, u vozilo je ugrađeno 240W muzičke snage. Sustav tjera digitalno pojačalo
hi-fimedia #82
105
iTEHNO
ugrađeno pozadi, dok je u komandnu ploču
diskretno inkorporiran CD player/radio s
mogućnošću CD changera koji prima 6 diskova, kao i mogućnošću da vrti MP3 formate.
Od tehnologija ugrađena je Bose DSP (digitalno procesiranje signala), Bose surround tehnologija Centerpoint koja dekodira signal pa
se u autu može uživati u surround zvuku i kad
se s CD-a sluša izvorno dvokanalna glazba.
AudioPilot je ključna audio tehnologija ovog
Bose sustava. Naime, u mnogo modela automobila postoji jednostavni sustav kojim se
povećava ili smanjuje glasnoća u odnosu na
vanjsku buku. U Boseu su otišli korak dalje,
njihov sistem ne samo da pojačava ili stišava glazbu po potrebi, već funkcionira poput
podesive skretnice ili automatskog ekvilajzera. Ako otvorite prozor šum vjetra smanjit će
jasnoću vokala i srednjih tonova, a sustav će
odgovoriti snimanjem takve buke putem ugrađenog mikrofona te će okretanjem faze i poja-
Navigacija
Od tehnološki zanimljivih stvari za
spomenuti je navigaciju, na ekranu od
4 inča odličnog kontrasta. Navigacija
je funkcionirala besprijekorno čitavo
vrijeme i kalkulirala brzo i rekalkulirala kad smo ignorirali njene preporuke. Ekran doduše nije prevelik, ali se
sve vrlo dobro vidi. Za iskusne vozače
i poznate rute mala napomena: navigacija neće predložiti najkraći nego najsigurniji put. To jest, sugerirat će šire
ceste, auto-putove tamo gdje to može,
a izbjegavati uže prečice. To i nije neki
hendikep s obzirom da na poznatim
cestama ni ne trebamo pomoć navigacije, a na nepoznatim terenima nam je
ipak najvažnije da stignemo na odredište najsigurnije, po najboljim cestam
ma, pa makar napravili koji kilometar
vviše. Kupac samo mora izabrati želi
li uz auto uzeti SD-karticu s kartom
Is
Istočne Europe (uključuje i Hrvatsku)
il
ili Zapadne Europe. Neke zemlje
(N
(Njemačka, Austrija, Češka) nalaze se
nna obje kartice, no ostatak je podijeljljen
j
po ključu „stara EU“ (uključujućći Švicarsku, Skandinaviju...) spada u
ZZapad, a „nova EU i kandidati“ u Istok.
K
Kad se ubaci u "rikverc", na ekra-
1
nu se automatski vidi slika što je
daje mini kamera ugrađena pozadi
iznad registarskih pločica, tako da
nema potrebe za izvijanje vrata kako
bi se izbjegao neželjeni bliski susret
kod kretanja unazad. Također, zgodno je tehnološko rješenje ugrađivanje
senzora koji preko indikatora (titranje narančastog svjetla) na retrovizoru upozorava vozača da ga drugo
vozilo pretječe u zoni tako zvanog
"mrtvog kuta". Kupac samo mora izabrati želi li uz auto uzeti SD-karticu
s kartom Istočne Europe (uključuje i
Hrvatsku) ili Zapadne Europe. Neke
zemlje (Njemačka, Austrija, Češka)
nalaze se na obje kartice, no ostatak je
podijeljen po ključu ‘stara EU’ (uključujući Švicu, Skandinaviju...) spada u
Zapad, a ‘nova EU & kandidati’ u Istok.
2
Tri osam-centimetarska neodimijska
srednjotonsko/visokotonska zvučnika
na instrumentalnoj ploču
Dva snažna Nd woofera
s membranama od
23 centimetra
4
1
1
6
1
5
3
2
3
4
Dva pet-centimetarska
neodimijska širokopojasna
zvučnika
Dva srednjotonca/
visokotonca od osam
centimetara u konstrukciji
iznad prtljažnika
5
Digitalno pojačalo uključuje Bose
digitalno procesiranje signala sa Bose
surround tehnologijom (Centerpoint
i SurroundStage). Ugrađena je i
AudioPilot tehnologija kompenzacije
buke
6
Mikrofon instaliran u instrumentalnu
ploču radi podrške AudioPilot
tehnologije
Idealni parametri zvuka
Čistoća i
uvjerljivost
srednjih tonova,
autoritarnost
basa, podsjeća na
neke odlike dobro
ugođenih kućnih
stereo sustava.
Treba napomenuti
da je moguće
preko kontrola
(na volanu ili
kod CD playera)
premještati fokus
zvučne slike
prema vozaču ili
suvozaču
106
hi-fimedia #82
Tijekom vožnje zvuk ne može biti idealan
za sve putnike u vozilu. No, podešavanjem
osnovnih parametara (visoki, niski, balans
lijevo-desno i naprijed-nazad…) sve se može
složiti tako da se na određenom sjedalu može
postići najbolji mogući zvuk. Mi smo to učinili za vozačko mjesto i došli do najboljih rezultata kako slijedi:
BAS:
-3
VISOKI:
+4
F (odnos naprijed-nazad):
2
BALANS:
L3
CENTAR:
Isključen
AUDIO PLT:
Isključen
SVE OSTALO:
Isključen
Audio pilot je odlična opcija ako u vožnji ne
želite da vam bilo što odvlači pažnju s ceste
i očekujete da se sve automatski podešava
ovisno o vrsti i intenzitetu vanjske buke. S
obzirom da smo na testu auto koristili uglavnom na finim asfaltnim podlogama uz zatvorene prozore pa nije bilo velikih interferencija vanjske buke, manualno smo podesili gore
određene parametre za mjesto vozača.
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
hi-fimedia #82
107
iTEHNO
PAMETNI
MOBITELI
Bluetooth
Bluetooth sučelje u sklopu Bose audio sustava kod pojedinih modela CX-7 omogućava da se izaberu pjesme ili primaju pozivi bez micanja ruku s upravljača. Ako korisnik
ima Bluetooth kompatibilni mobilni telefon ili MP3 uređaj,
može se bežično povezati na audio sustav Mazde CX-7 ili
ga priključiti koristeći dodatni audio ulaz. Kad se jednom
bežična veza ostvari, Bluetooth tehnologija se pokazuje
vrlo praktičnom u ovom konkretnom slučaju.
Najnovije istraživanje IDC-a pokazuje da
je prodaja pametnih telefona u prvom
kvartalu ove godine u odnosu na isti
prošle godine porasla za 56,7%. Stoga
ne čudi sve veći broj novih modela na
tržištu među kojima su i ovi noviteti
Nokije, Samsunga i LG-a
Nokia N8
čanjem srednjih tonova anulirati tu buku. Ako pak gume krenu po
gruboj cesti, razlučivost basa zbog vanjske buke smanjit će se pa
će sustav podesiti intenzitet i frekvencije basa kako bi bilo dovoljno
dubok i razgovjetan. I to zaista funkcionira u vožnji. Zvuk niti u jednom trenutku, bez obzira na uvjete pod kotačima, nije izgubio fokus
i razgovjetnost.
Mazda CX-7 ima, jedan pored drugog, dva displeja na vrhu kokpita.
Onaj desni s narandžasto-crvenim znakovima podsjeća na displeje s Yamahinih hi-fi playera i na njima se vide osnovne kontrole kod
uporabe CD playera ili radija uključujući i "Treble" i "Bas" kontrole.
Ako lijevi, nešto veći i viši displej u boji visoke jasnoće slike (4 inča)
nije prebačen na neku drugu funkciju, i na njemu se može vidjeti koja pjesma s CD-a ili radio stanica svira. Za ogled koristili smo
disk-kompilaciju "sprženu" s originalnih CD-ova i ugodno smo se
iznenadili da je sustav prepoznavao imena izvođača i pjesama i prikazivao ih na displeju. Kod reprodukcije glazbe, glas Boba Dylana s
albuma "Oh, Mercy" zvučao je previše istureno u prostoru po sredini i vrlo brzo smo zaključili da je od tri prednja zvučnika na komandnoj ploči za najprirodniji doživljaj glazbe onaj u sredini jednostavno
višak. Kad ga se isključi, Bose sustav daje dinamičan, živ zvuk koji
putnike u vozilu sasvim okruži. Ovdje se ne može govoriti o rekreaciji
prostora u smislu stereo slike iz dnevne sobe iz jednostavnog razloga što je i već 9 zvučnika raspoređeno svuda po unutrašnjosti vozila pa je doživljaj zapravo bliži 5.1 sustavu kućnog kina. No čistoća
i uvjerljivost srednjih tonova, autoritarnost basa, podsjeća na neke
odlike dobro ugođenih kućnih stereo sustava. Treba napomenuti da
je moguće preko kontrola (na volanu ili kod CD playera) premještati fokus zvučne slike prema vozaču ili suvozaču. AudioPilot tehnologija izvrsno amortizira pogubne utjecaje okoline pa se kod različitih brzina automobila i raznih podloga ne gubi kohezija i ne ruši
fluidnost između visokih, srednjih i dubokih tonova. Za napomenuti je da i kod najvećih glasnoća nema uobičajenih neugodnih rezonancija ili raspadanja zvuka, očito je ugrađivanju u karoseriju i izoliranju od vanjskih utjecaja posvećena jednaka pažnja kao i ugrađenim jedinicama.
MAZDA CX-7 CD173
Revolution Luxury
Motor:
2.2 MZR-CD Dizel
Najveća snaga:
173 KS pri 3500 o/min
Najveći moment:
400 Nm pri 2000 o/min
Najveća brzina:
200 km/h
0 - 100 km/h:
11,3 s
Cijena testiranog modela:
317.000 kuna
INFO:
Mazda Motor Croatia
www.mazda.hr
108
hi-fimedia #82
Tehničke karakteristike: Prijenos podataka: GPRS/ EDGE, WLAN, HSDPA;
Povezivost: USB 2.0, Bluetooth 3.0, HDMI, AV priključak od 3.5mm; Dimenzije: 113.5
x 59 x 12.9 mm; Težina (sa baterijom): 135 g; INFO: www.nokia.com.hr
Samsung
S8500 Wave
Samsungov nov
novi smartphone
predstavlja prvi uređaj koji koristi
Samsungovu no
novu otvorenu
platformu Bada
Bada. Ima Super
AMOLED zaslon od 8,4 cm osjetljiv
na dodir rezoluc
rezolucije 480x800 piksela.
Dolazi sa 5.0 Mp kamerom koja nudi
detekciju lica, o
osmjeha i treptaja te
ugrađeno geota
geotagiranje. Moguće je
snimanje video sadržaja HD rezolucije
(720p@30fps), a za uvjete slabog
osvjetljenja tu je i video svjetlo.
S8500 podržava sve popularne audio
i video formate. Ima standardni utor
za slušalice od 3
3,5 mm. Memoriju
je moguće proš
proširiti putem microSD
kartica do 32GB
32GB. Cijena: 3.499 kn
(Vip). INFO: www.samsung.hr
ww
Zaključak
Vjerojatno nitko ne kupuje automobil zato
što ima loš ili, kao u slučaju Mazde, izvanredan audio sustav. No činjenica jest da
se rijetko tko u automobilu vozi ugašenog
radija, pa je ugrađeni sustav možda i važnija komponenta u autu negoli si to želimo priznati. Taj zaključak posebno dolazi
do izražaja kad se čuje ovakav sustav kao
u Mazdi CX-7: snažan, tehnološki napredan, ugodnog i prirodnog zvuka. I automobil sam po sebi mu pomaže, vrlo je tih i
dobro izoliran od vanjskih utjecaja, no ipak
u ovom odlično izvedenom i kvalitetnom
sustavu leži većina zasluga za izvanredne
zvučne performanse.
www.hifimedia.hr
www.hifimedia.hr
N8 je prvi mobitel baziran na novom
Symbian 3.0 otvorenom sustavu kod kojeg
je unaprijeđena uporabljivost korisničkog
sučelja za uređaje s ekranom osjetljivim
na dodir. Grafička arhitektura koristi pune
mogućnosti hardverske akceleracije za brže
korisničko sučelje.
Zahvaljujući integriranom GPS-u i
besplatnim globalnim Ovi mapama za
pješačku i vozačku navigaciju, AMOLED
ekranu dijagonale 8,9 cm, rezolucijI
360x640 pixela i glasovnim naredbama,
lako će se pronaći put do željenog mjesta
u više od 70 zemalja.
Zahvaljujući 12 Mp kameri, Carl Zeissovoj
optici, Xenon bljeskalici i velikom senzoru,
slike na 16GB internoj memoriji (proširivo
microSD karticom) bit će konkurente onima
s kompaktnih digitalnih fotoaparata. Uz
pomoć HDMI-a snimljeni video materijal
HD kvalitete (720p@25fps) sa Dolby
Digital Plus procesiranim zvukom može se
prikazati na kućnom kinu.
Anodizirano aluminijsko kućište dolazi
u pet boja: srebrno bijeloj, tamnosivoj,
narančastoj, plavoj i zelenoj. Uređaj će se
na tržištu pojaviti tijekom ovog kvartala po
cijeni od oko 370 eura.
LG Optimus GT540
GT540, baziran na Android
1.6 sustavu, namijenjen je
ponajprije korisnicima koji se
prvi put susreću sa smartphone
uređajima. Kamera od 3MP
podržava geotagiranje te
automatsko prepoznavanje
lica, dok će za kadriranje služiti
TFT zaslon od 7,6cm, rezolucije
320x480 piksela. Kao i većina
smartphone uređaja, GT540
ima ulaz za slušalice (3,5
mm) te FM radio sa RDS-om.
Memorija je proširiva na 32GB
pomoću microSD kartica.
Dostupan je u crnoj i srebrnoj
boji, a za nježniji spol u rozoj i
bijeloj. Cijena: 1.999 kuna (Vip)
INFO: www.lge.hr
hi-fimedia #82
109
iTEHNO
PC ZVUČNICI S
HI-FI
PRETENZIJAMA
Najmanji Bowers and Wilkinsonovi
zvučnici nisu predodređeni da ih tjeraju stereo pojačala uz ritam glazbe CD
playera ili gramofona, već su stvoreni
da note zarobljene u računalu dopiru
do slušatelja. MM-1 zvučnici prate
dizajn predstavljen kod Zeppelina i
Zeppelin Minija te su kao i oni obučeni
u crnu tkaninu i ukrašeni aluminijem. Zahvaljujući svojem diskretnom
i minimalističkom dizajnu, mali će se
monoliti isticati na svakom stolu na
kojem se nalaze.
Desni zvučnik je glavni jer se uz neprimjetno implementirane kontrole za
glasnoću i uključivanje/isključivanje,
na njemu nalaze svi ulazno/izlazni
priključci. Osim spajanja s lijevim
zvučnikom preko metar dugog kabela, preko njega se sustav priključuje
na napajanje te se preko USB kabela
povezuje s računalom. Također, na
poleđini desnog zvučnika nalazi se
piše: Ivan
izlaz za slušalice i ulaz sa spajanje
ostalih uređaja. Ukoliko zvučnici nisu
na dohvat ruke njima se može upravljati pomoću
malenog upravljača uključujući tu i manevriranje
kroz listu izvođenja.
Spajanjem putem USB-a na računalo, bilo ono
PC ili Mac, zvuk preskače zvučnu karticu na
putu do zvučnika koji tada uzimaju stvari u svoje
ruke te vrše digitalno analognu pretvorbu glazbe.
Nakon dešifriranja signala na jezik koji zvučničke
jedinice mogu razumijeti on se pojačava u dvama
digitalnim pojačalima snage 18W za svaki zvučnik.
Zvuk koji su inženjeri B&W-a uspijeli iscijediti iz
ovako malenih zvučnika je za svaku pohvalu.
Muzikalan, nevjerojatno zreo za
zvučnike ove namjene, ne odaje
dojam da dopire iz zvučnika
veličine prosječnog dlana. Veoma
podsjeća na zvuk B&W-ova
Zeppelina (hifimedia #71), iako
kaska za njim po "težini" basa.
To ne znači da je MM-1 uskraćen
za bas, naprotiv, ima ga mnogo
za zvučnike koji nemaju subwoofer. Na niskim glasnoćama bas je
mekan i usklađen s ostatkom spektra dok povećavanjem glasnoće
postaje tvrđi i reduciran, ali i
visoki tonovi postaju zatomljeniji.
Posljedica je to uplitanja DSP procesora u signal kako ne bi došlo
do neželjenih izobličenja pošto se
za bas brinu jedinice promjera 7,5
cm. Pri normalnim glasnoćama
srednji tonovi su dobro artikulirani
i čisti, te uz kristalno jasne visoke
stvaraju jednu veoma zrelu
Dobranović tonove
zvučnu sliku. Zvučnike je moguće
gurati do glasnoća pri kojima će
bez problema ispuniti sobe prosječnih veličina,
iako briljiraju pri slušanju na nižim glasnoćama
dok se slušatelj nalazi u bliskom polju čemu su i
namijenjeni.
Jedina veća zamjerka koja se može pripisati ovim
zvučnicima ne proizlazi iz njihovih mogućnosti,
već iz količine novca koja se mora izdvojiti
za njih. Cijena od 3.250kn je puno veća od
cijena prosječnih računalnih zvučnika i na prvu
ruku šokira, ali pri slušanju uspijevaju "zarobiti"
slušatelja i odvući mu pažnju sa cijene na ozbiljan
i velik zvuk za zvučnike ove veličine i namjene.
Zvuk koji su
inženjeri B&W-a
uspjeli iscijediti
iz ovako malenih
zvučnika je za svaku
pohvalu. Muzikalan,
nevjerojatno zreo
za zvučnike ove
namjene, ne odaje
dojam da dopire iz
zvučnika veličine
prosječnog dlana
110
hi-fimedia #82
B&W MM-1
Frekvencijski raspon: 38Hz do 22kHz; snaga
pojačala: 4x18W (digitalno pojačalo); ulazni
priključci: 3.5mm analogni ulaz; mini USB B
2.0 za priključivanje sa računalom (PC, Mac);
iIzlazni priključci: 3.5mm izlaz za slušalice;
dimenzije (VxŠxD): 17x10x10 cm; masa:
0.85 kg/komad; priloženo: daljinski upravljač;
cijena: 3.250 kn; INFO: Sonus Art,
Tel. 01/4813 025, www.sonusart.hr
Također pogledajte
Harman Kardon GLA 55
Njihova futuristički dizajnirana prozirna kućišta podsjećaju
na skulpture od leda. Za obradu signala koriste DSP
procesor te se kao i Boseovi MusicMonitori priključuju
na računalo putem 3,5 mm analognog audio ulaza.
Aluminijske bas/srednjetonce od 7,5 cm i keramičkoaluminijske visokotonce svakog zvučnika pokreće 56W
digitalno pojačalo. Cijena: 4.480kn, INFO: Media audio,
www.mediaaudio.hr
Bose Computer
MusicMonitor
Focal XS
Boseov sustav obučen je u sivo ili
crno brušeno aluminijsko kučište
na kojem se nalaze bas refleks
otvori. Za razliku od MM-1 je
ne posjeduju digitalno analogni
konverter već se priključuje sa
računalom putem 3,5 mm analognog audio ulaza. Cijena: 2.840 kn.
INFO: Nove boje zvuka,
www.bojezvuka.hr
www.hifimedia.hr
Za razliku od ostalih spomenutih, ovi računalni zvučnici su
izvedeni kombinacijom satelita i subwoofera. Uz spajanje
na računalo putem USB priključka i analognog audio ulaza
od 3,5 mm, Focal XS ima integirani iPod dock na podnožju
satelita te su stoga zvučnici sa najviše mogućnosti povezivanja
unutar ove grupe. Bas/srednjetonac od 8 cm i visokotonac od
19 mm u satelitima pogone pojačala od 30 W, dok je za rad
subwoofera (16,5 cm) odgovorno pojačalo od 70 W. Cijena:
2.990kn, INFO: Sonus art, www.sonusart.hr
www.hifimedia.hr
hi-fimedia #82
111
iTEHNO
SKUPI
iPOD
DOKOVI
Goldster Audio Concertino
Goldsterov dock ne čini posebnim skromna snaga od 7.5 W koju isporučuje
zvučnicima, već činjenica da je riječ o beskompromisno izrađenom sustavu sa
isto takvom cijenom. Triodno pojačalo A klase koristi cijevi, isto kao i sve ostale
komponente, izrađene u Njemačkoj. Pojačalo je upareno sa širokopojasnim
zvučnicima promjera membrane 12cm s ugrađenim transformatorom. Cijena
iznosi oko 20 tisuća kuna. INFO: www.goldster-audio.com
Epos AktiMate Maxi
Regen ReVerb
Osim energije iz električne mreže, zahvaljujući
solarnim panelima Reverb može iskoristiti
sunčevu energiju te ju pohraniti u svoju litijionsku bateriju pomoću koje može reproducirati
do 12h glazbe. Za reprodukciju zaslužna su dva
panelna 5-centimetarska srednjotonca i jedna
bas jedinica od 16 cm koje pogone pojačala
D-klase ukupne snage od 100W. Cijena oko
12.500 kuna. INFO: www.regenliving.com
112
hi-fimedia
a #8
#
#82
82
Maxi su dvosistemski aktivni zvučnici, plod suradnje
s proizvođačem zvučnika Epos. Za pogon bas/
srednjotonaca od 165 mm i visokotonaca od 25mm
zadužena su pojačala od 60 W konsturirana uz pomoć
prestižnog proizvođača elektronike Creek. Od mogućnosti
za spomenuti je iPod dock, USB priključak za slušanje
glazbe s drugih MP3 playera ili memorijskih kartica, FM
radio i priključak na ethernet i Wi-Fi za slušanje internet
radio postaja i povezivanje sa računalom. Maxi dolazi u
crnoj i crvenoj boji ili obložen furnirom od
pravog drva. Cijena iznosi oko 5.100 kuna.
INFO: www.aktimate.com
GenevaSound XL
Iz tvrtke Geneva Lab tvrde da uz pomoć
tehnologije EmbracingSound iz jednog
kućišta mogu postići bolju stereo sliku
nego konvencionalnom metodom. Kod XL
modela unutar kućišta nalaze se po dva
visokotonaca od 2,5 cm, 13-centimetarska
bas/srednjotonaca i woofera membrane od 20
cm koje pogoni punih 600W snage iz digitalnih
pojačala. Osim iPod docka tu je CD čitač koji
prepoznaje i MP3 datoteke te digitalni FM radio
kao i audio ulazi. Raspoloživ je u tri boje: crnoj,
bijeloj i crvenoj. Cijena je oko 11 tisuća kuna.
INFO: www.genevalab.com
www.hifimedia.hr
hi-fimedia
hi
h
hiii#82
113
Osvojite stereo receiver Marantz SR 5023 vrijedan 2.990 kuna
U ovom broju najsretniji čitatelj imat će priliku uživati u
raskošnom stereo zvuku receivera jedne od najpoznatijih
zvijezda na hi-fi nebu, zahvaljujući domaćem zastupniku
Renopromu koji je osigurao nagradu. O Marantzu ne treba
trošiti previše riječi, već više od pola stoljeća ova izvorno
američka, danas japanska tvrtka pruža kvalitetan zvuk za
razumnu cijenu. Osim visokih audio performansi nude i vrlo
uglađeni, privlačni dizajn.
±3&77)7-:)#
=)%,.978%&-8²
SR 5023 novi je Marantzov receiver smješten u čvrsto
kućište slim dizajna s prednjom pločom od aluminija. Po
dizajnu je vrlo sličan s CD playerom CD 5003, zapravo,
istih je dimenzija. S namjerom, jer iz Marantza poručuju
da ova dva uređaja čine idealnu kombinaciju. Razvija 2x80
W snage, ima RDS FM/AM tuner s mogućnošću memoriranja 30 stanica i dot-matrix displej po sredini uređaja.
Receiver ima šest audio ulaza, uključujući kvalitetni MM
ulaz za ljubitelje vinila. Ugrađena je opcija "source direct"
što garantira zaobilaženje svih tonskih kontrola, manje
interferencija i vjerniji zvuk. Od zanimljivosti za spomenuti je
da ovaj receiver ima izlaz za subwoofer i naponski izlaz za
još jedan uređaj.
Nagradu vrijednu 2.990 kuna osigurao je domaći zastupnik
Marantza Renoprom, a proizvodi Marantza i drugih renomiranih svjetskih tvrtki u njihovoj distribuciji (Denon, Monitor
Audio, Mourdant Short, Sennheiser…) mogu se pronaći u
trgovinama Technomax u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru i Sisku
(www.technomax.hr).
Dobitnik nagrade iz broja 81, LCD televizor Samsung LE32C450:
Darko Zorinc, A. Hebranga 5, Bjelovar
114
hi-fimedia #82
© 2010 Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. Harman Kardon je zaštićeni znak Harman International Industries, Incorporated,
registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. Značajke,specifikacije i izgled podložni su izmjenama.
SMS NAGRADNA IGRA
Bez pravog zvuka,
filmovi su samo
pola zabave.
Nagradno pitanje:
Čija je Marantz izvorno tvrtka?
a) nizozemska; b) američka; c) japanska
Odgovor i adresu (primjer odgovora: hifi c, Pero Peric, Ilica 1, Zagreb) treba poslati putem
SMS poruke na broj 66701. Napomena: između hifi i slova koje označava točan odgovor
treba ostaviti razmak.
3+,/,36),'(/,2'6
Cijena slanja poruke na broj 66701 iznosi 3 kune + PDV.
Uz glavnu nagradu,
Universal Music
Croatia dodjeljuje troje
najsretnijih čitatelja po
jedan DVD, Deluxe
DVD i Blu-ray s
koncertom legendarnih
U2 održanom prošle
godine na Rose Bowl
stadionu u Pasadeni
pred sto tisuća ljudi.
Inače, riječ je o prvom
globalnom webcast
koncertu, kojeg je
preko YouTubea
gledalo više od
10 milijuna ljudi.
3KLOLSV)LGHOLRGRFNLQJVXVWDY'6
XMHGLQMXMHHOHJDQWDQGL]DMQLMHGLQVWYHQX
NDNYRþX]YXNDXNRMHPPRæHWHXæLYDWL
VDVYRMLKL3KRQHLL3RGXUHĄDMD
7HKQRORJLMDSDVLYQRJSULMHOD]D
RPRJXþXMHGDVYDNL]YXNĀXMHWHYUOR
MDVQRSDMHJOD]ED]DGLYOMXMXþHĀLVWD
LSRWSXQD=DREOMHQLUXERYLNXþLäWD
RJUDQLĀDYDMXUDVSUäLYDQMH]YXNDäWR
RPRJXþXMHSUHFL]QLMXLSULURGQLMX
UHSURGXNFLMX]YXND
Puni raspon zvuka za doživljaj ravnog zaslona.
Osluhnite što vam nedostaje. Doživljaj kućnog kina puno je više od ravnog zaslona. Vjerni
high-definition zvuk s dubokim i sveobuhvatnim basom pojačava svaki vizualni doživljaj, a Harman Kardon ®
HS 280 pruža vam užitak sa stilom. Integrirani A/V receiver i DVD player podržava diskove doslovno svih
formata, pruža mogućnost povezivanja na audio uređaje i konzole za igru, te omogućava pristup datotekama
preko kućne računalne mreže. Odabir izvora pojednostavljen je putem višejezičnih HD izbornika. Snažni
flat-panel zvučnici i kompaktni 200W aktivni subwoofer daju najbolji zvuk iz svakog izvora. Osluhnite
razliku koju donosi Harman Kardon HS 280 kod vašeg Harman Kardon distributera.
www.hifimedia.hr
Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • [email protected]
• www.mediaaudio.hr
Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117
Home Theatre System HS 280
Jedinstvena slika, kao i reakcija.
Novi SHARP AQUOS sa QUATTRON tehnologijom - 4 boje umjesto dosadašnjih 3.
Predstavljen je novi AQUOS LED QUAT TRON (RGBY ). Dodana žuta boja standardnoj 3-colour
(RGB)tehnologiji otkriva ogromnu paletu boja, do sada nikad viđenih. Doživite nove boje na
novom SHARP AQUOS QUAT TRON T V-u.
YOU HAVE TO SEE IT, TO SEE IT.
www.utema.hr